Od Portlanda do Los Angelesa

Sanja, na "zadatku"

Još dok sam ljetos bio u posjeti Sanji u Portlandu spomenu mi da razmišlja da napusti Nike i posveti se radu na projektu za kojeg misli da će uspjeti. „Imam dovoljo ušteđenog novca za najmanje dvije godine a ako projekat ne uspije sigurna sam da si mogu naći novi posao“ ubjeđivala me kada sam je pokušao odgovoriti od nauma.

Mislio sam da će od namjere odustati pa me njen poziv nešto manje od mjesec dana po mom povratku kući iznenadi. Odluku je donijela. Napušta Nike, ide petnaestak dana da se odmori na Filipine i vraća se u Los Angeles. Pokušah je ponovo ubijediti da razmisli, da radi na svom projetku u slobodnom vremena, ali bez uspjeha. Kada sam vidio da moja ubjeđivanja ne vrijede predložih joj da u Nikeu spomene da je spremna da im pomogne u njihovim projektima kao spoljni saradnik i obećah da ću joj pomoći u organiziranju prevoza namještaja. Auto će prevesti sama kada se vrati s odmora. Putovat će s kolegicom par dana i usput obići neka od interesantnih mjesta.

Isti dan kada je šefu na poslu rekla da odlazi javi se manager grupe za američki fudbal i re;e da ima projekat za nju koji bi trajao četiri mjeseca. Morala bi par nedelja raditi u Portlandu a nakon toga je slobodna da živi i radi bilo gdje. Nike će joj platitti sva putovanja i ostale troškove koja budu vezana za projekat, samo mu treba reći koliko traži za svoj rad. Znajući koliko Nike plaća za slične poslove reče mu cifru koja bi joj omogućila da lagodno živi godinu dana u LA-u. Pristade. Slijedeći dan se javi kompanija s kojom je poslovno sarađivala i ponudi joj projekat u trajanju od osam mjeseci za solidne pare. Sanja pristade. S ova dva posla mogla se posvetiti svom projektu bez potrebe da takne ušteđevinu. Bilo mi je lakše jer sam se bojao da od njenog projekta neće biti ništa a ušteđevina će se u međuvremenu istopiti.

Po povrtaku s Filipina vratila se u Portland i započe rad na projetku za fudbal. Nakon par dana nazva ju njen bivši šef i zamoli da preuzme veoma važan projekat s nekoliko najpoznatijih američkih košarkaša (Kobe Bryant, LeBron James, Kevin Durant...) koji treba završiti za mjesec dana. „Bit će puno putovanja ali je honorar odličan“, reče. Pristala je. Znala je da joj neće biti lako ali ga nije mogla odbiti. Bila je to još jedna šansa da učvrsti postojeće poslovne veze i stvori osnovu za buduću suradnju ako od njenog projekta ne bude ništa.

Zbog obaveza koje je prihvatila put od Portlanda do LA-a je pomjeren za početak novembra. Malo sam se bojao te njene avanture ali sve je prošlo bez problema. Put je to od oko 1500 kilometara i zahtijeva puno pažnje i izdrživosti. Vozile su pažljivo, odmarale se često, obilazile interesanta mjesta i spavale na unaprijed planiranim mjestima. Putovale su četiri dana i stigle na cilj prema planu. Bio je to mnogo manji napor od sličnog puta kojeg je Sanja prevezla sama jedne godine, putujući od Gainesvillea u Floridi do Pittsburgha, kada joj je za sličnu razdaljinu trebalo oko 14 sati neprekidne vožnje. Mladost je to, meni bi za isti put trebalo najmanje pet dana.

Kada mi je poslala prve fotografije s puta pitao sam je mogu li ih iskoristiti za blog. Rekla je da mogu i tako nasta ovaj prilog kao još jedna sličica o našim životima koji su, vjerujem, toliko drugačiji od onih koje bi živjeli da nas rat ne natjera da tražimo svoja mjesta pod kapom nebeskom.