Vremeplov
Prođoše razni praznici i rođendana. Ostade ponovo vremena da se
nastavi s pregledom porodične
dokumentacije.
Iz očevog šefa se nađoše članci iz Čajevačkih novina dva mjeseca poslije mog početka rada u toj tada priznatoj fabrici na prostoru bivše domovine.
Moj otac je to izrezao iz novina i ostavio u svoj sef. To je
bilo u oktobru 1967. godine, znači nešto što je
staro 51 godinu.
Nedugo nakon toga sjećam se
da su došla dva “dva druga” da mi kažu da su
došli da me poslije ovog članka prime u Partiju. Obzirom da je
moj otac bio ilegalac u Partiji od 1942. godine (to se krilo, ali je glava
uvijek u torbi, naročito za
vrijeme NDH), bilo je normalno da ja to prihvatim. 1969. godine mog Vicu je
doveo zemljotres u Banjaluku. Polovinom februara 1971. g odine selim se u
Sarajevo sa sinom Zlatkom i Vicom.
Nakon mjesec dana sam otišla u
Glavnu postu u Sarajevu u kadrovsku službu i
pitala da li trebaju tehničara
slabe struje, tako se narodski zvao naš odsjek.
Rekli su, kao hljeba, i ja sam se sutradan javila u OOUR Telegraf i telefon 10
minuta od našeg podstanarskoj stana.
Kad sam počela
raditi imala sam pravo raditi 4 sata. Rekla sam to pred šeficom i zamolila da li me može pustiti do kuće jer
sam dojila Zlatka a čuvala
ga je komšinica. Ona je odmah otišla u Kadrovsku.službu i rekla da nastavim koristiti to
pravo i dalje.
Dobila sam rješenje za
LD bodove. Kad sam dobila platu šokirala sam se jer je za 4 sata rada
bila duplo i malo veća od Čajevačke plate.
Ja sam o tome već jednom nešto pisala na ovom blogu. Sada to
ponavljam jer je u tom sistemu mnogo toga bilo dobro uređeno, ali je bilo i nepravde.
Ovo pišem najviše zbog toga što je danas sve uništeno ili privatizirano od strane bivših komunista, koji su se kleli u Tita i partiju a danas oni i njihova djeca najvećim dijelom gospodare radničkim životima. Siromaštvo i bijeda s jedne strane a pokvarenjaštvo i pohlepa s druge. I ludi narod to im dopušta, ispiranjem mozgova od nepoštenih hodža i popova i ostali lopova.
Saima
posted by co | 9:16 PM
2 Comments:
Draga Saima, malo kasnim sa komentarom na tvoj komentar o zboru radnika prije vise od pedeset godina.Tvoja iskrenost i jasno pisanje su impresivni.
Tvoje rijeci potvrdjuju cinjenicu da je za svako mlado bice, ulazak u krug odraslih jedno veliko razocarenje. Onda se kaze da su mladi idealisti i naivni a ne kaze se da je drustvo odraslih korumpirano, jer to je prirodan tok u drustvu koje ima dupli standard u odgoju mladih. A sva "napredna" drustva poslije plemenskog uredjenja to imaju.
Ovo je moje licno misljene za koje sam odgovorna. Nesto slicno sam procitala u romanu Alberta Moravije "Rimljanka" i jednom sam vec napominjala ovdje na blogu. Nece smetati da ponovim. Pricajuci pricu o djevojci koju je majka uporno slala da bude model nekom slikaru. Tu je negdje pisac napomenuo da svi mi rodjenjem dobijemo darove od prirode, ljepotu tijela, iskrenost, bezazlenost, spokojnost...sve liepe osobine. Ali, odrastanjem to se polako gubi, u nastojanju da se ukljuci u svijet odraslih. Ljudi uporno rade protiv prirode.
Ovaj tvoj clanak je lijepo osvjezenje.
Puno pozdrava od Dubravke
Draga Dubravka
Hvala za tvoj lijepi komentar. Mi smo se našle na istoj talasnoj dužini od kada smo prvi put saznale za blog. Puno je takvih blogera bilo ali nažalost mnogi nisu vise medju nama. Ostaju nezaboravljeni sve dok je nas koji smo još tu. Mi starimo, nema iste energija kao u samom početku ali trudimo se. Ja licno ne mog naći rijeci kojim bi se mogla zahvaliti Cou na njegovom trudu, pameti i izdržljivosti svih koji su ga napadali bez mislosti . Nije mogao drukčije nego biti iskren do bola, a mnogi od nas su ga u tome slijedili. Nas rodni grad je to zaslužio, jer njegova prošlost je bila bez mrlje “Od. Kulina bana pa sve do ludjackih dana ( od Devedesetih pa sve do današnjih) .
Možda će ovaj blog biti Vremeplov za nekih 50 -tak godina kad mlađe generacije stignu u naše godine i počne ih sve interesovati .
Srdačni pozdrav i uživajte u svakom danu naših života. Saima
Post a Comment
<< Home