Samo ti lomi sine

 

Prošlo je već skoro mjesec dana kako je umro Ratko Mladić, presuđeni ratni zločinac, u zatvorskoj bolnici u Hagu gdje je proveo zadnje dane svoga života nakon što je osuđen na doživotnu robiju zbog zločina koje su jedinice pod njegovom komandom počinile u Bosni i Hercegovini tokom rata početkom devedesetih prošlog stoljeća.

U Srbiji i Bosni je oplakan kao heroj dok ga većina svijeta pamti kao ratnog zločinca osuđenog, između ostalog i zbog strašnog zločina u Srebrenici gdje je u par dana ubijeno preko osam hiljada ljudi.

O njegovoj smrti sam počeo pisati nekoliko puta ali bih svaki put napisano obrisao jer su mi navirala mnoga sjećanja na događaje vezane za njega pa bih pogubio niti napisanog. Uz to su me užasni komentari njegovih poštovalaca na facebooku izbacivali iz takta, ne mogavši da shvatim da je toliko svijeta zadojeno mržnjom.

O Mladiću ne bih ni pisao (ima onih koji to rade mnogo bolje od mene) da me slike iz rodnog grada ne uvjeriše da se u njemu ništa nije promijenilo od onih dana krajem osamdesetih i početkom devedesetih kada je bolesni nacionalizam isplivao na površinu. Slike mase koja se okupila da oda počest ratnom zločincu pod parolom „Komandante, hvala ti za sve“, samo potvrđuju da je mentalitet mnogih njegovih građana ostao zarobljen u prošlosti, iskazujući počast osobi koju je međunarodni sud osudio za ratne zločine, iako je od završetka rata prošlo 30 godina. Grad se u međuvremenu razvio, raširio, modernizirao, obukao u ruho naprednih gradova zapadne Evrope ali moderne građevine, neboderi, šoping centri, kružni tokovi i skupi automobili na njegovim ulicama ne mogu sakriti moralnu bijedu kod mnogih njegovih građana.

Sve je ostalo isto, čak postalo gore, od onog dana kada je otac svom sinčiću, kojeg je držao na leđima, a koji je lomio grane mladice zasađene na trotoaru ispred gradskog parka, dok je masa euforično pratila govore lidera SDS-a na prvom skupu te stranke u Banja Luci u junu 1990.,  primjećujući da s neodobravanjem gledamo šta mu sinčić radi, reče:

„Samo ti lomi sine, sve će ovo biti naše.“