Na jednoj je moj sin Zlatko, koji je tek prohodao, sa dedom Fikretom ganja golubove u putiću između naše kuće i komšija Bjelajca i Vukića. Uvijek je golubova bilo puno,jer ih je deda hranio starim kruhom.
Na drugoj slici sam uslikala jato golubova na jednoj livadi kod bolnice Rebro.
Kada sam pisala o proljeću tek su se nazirali pupoljci magnolije i kestena.Za dva dana posmatrala sam kako ovojnica puca i izlaze prekrasni cvjetovi. Cvjetovi kestena su još uvijek mali, a vi si docarajte banjalučku aleju gdje će se uskoro spojiti krošnje u prekrasni tunel. Ne budite tužni, to su samo cvijetovi, a najljepše cvijeće je na cijeloj zemljinoj kugli.
Pozdrav svima a narocito "bratu od REČENICE"
Niskana
No comments:
Post a Comment