Kratko druženje s Ljiljom i Mariom

Još jedan susret s rajom na našem terenu. Prije nekoliko dana u Pješčanu uvalu navratili Marčići, Ljilja i Mario. Došli da vide gdje smo i kako smo jer se zbog korone nismo vidjeli zadnje dvije godine iako smo par puta navraćali u Banjaluka na kratko.

Dovezao ih Nijaz Alagić, zajednički prijatelj s fakulteta koji od zadnjeg rata živi u Rovinju. S Nijazom se za ovih godinu i pol koliko smo u Istri nismo uspjeli družiti jer nikako da uhvatimo slobodnog vremena. Nadamo se da će tempo opasti ove jeseni i zime pa ćemo to popraviti.

Nakon što smo im na kratko pokazali naše malo misto sjeli smo na kavicu u naš omiljen kafić tokom ljeta. Kafić Dolce ima par stolova u blizini plaže pa tu često uživamo u prekrasnim zalascima sunca koje često zabilježim okom kamere. Ovaj put zalazak sunca nije bio vrijedan bilježenja ali nam je zato jako sunce pokvarilo kvalitet fotografije.

Kako se s fotografija može vidjeti, Ljilja i Mario se dobro drže, kao da ne stare. Ni korona im, koju su prebolovali prije nešto više od mjesec dana, nije mogla ništa. Kako smo zašli u godine kada se počnu javljati zdravstveni problemi, lijepo je vidjeti da se naša generacija još neda. Svaka naredna godina bez problema je za nas sada bonus.

Nakon kafića i kratkog obilaska mjesta zasjeli smo kod nas u lođi uz vino i odlične kolače iz pekare koju smo otkrili još prošle godine.

Gosti su za Rovinj krenuli kada je dobrano pao mrak. Srećom, Rovinj je udaljen 40-tak minute lagane vožnje što je za nas koji smo stigli iz USA komšiluk.

Ni ovaj put nisam puno koristio kameru ali je susret ipak ostao zabilježen s par fotografija.