Prije mjesec dana proslavih rođendan. Htio sam o tome nešto
napisati , zakačiti par slika, ali kako to ne uradih odmah evo se sada uhvatih “pera”
da ga zabilježim jer niko od nas ne zna koji će biti posljednji. Na facebooku
saznajem kako nas napušta naša raja, one koje smo znali ili se družili, neki
iznenada a neki nakon borbe s “bolešćinama” od kojih nema lijeka. A ja uđoh u 77.,
što i nije tako malo. U godinama djetinjstva u komšiluku nije bilo puno onih
koji su bili zašli u te godine a sada kada se okupimo da nešto proslavimo, svi
smo duboko zakoračili u osmu deceniju a da toga nismo ni svjesni.
 |
| Ferid, Aida i Nera, ćaskanje uz makijata... |
 |
| ...s pogledom na more |
Rođendan smo proslavili s Žiškama. Kumovi su nas pozvali da s njima provedemo dan, da obiđemo arheološki park na poluotoku Vižula u Medulinu a da nako toga odemo kod njih na ručak. Po obilasku parka popismo odličnu kavu u novom kafiću uz samo more. Tu sam napravio par snimaka za uspomenu.
 |
| Kuma i kum |
Ručak kod kume Aide odličan, kao i svaki put. A nakon ručka torta napravljena specijalno za kuma, koju smo zalili odličnim vinom, poklonom našeg prvog komšije Envera Kose. Kose nas, pri svakom njihovom dolasku u Pješčanu uvalu, obraduju poklonima, obično flašom dobrog vina i švicarskim čokoladama, pa je tako bilo i ove godine.
 |
| Još jedna kavica, torta i vino |
Posjedili smo kod Aide i Ferida uz vino i tortu, i lijepi razgovor, a onda se uveče vratili kući.
 |
| A evo i nas dvoje |
Bilo je to još jedno lijepo druženje sa starom rajom s kojom svake godine provedemo pet-šest mjeseci, nadajući se da će ih biti još.
Dragi Co, dugo se nisam javljala, ovaj put moram.
ReplyDeleteSretan ti rodjendan!
Nisam na FB pa ne znam sto se sve dogadja s nekadasnjim Banjalucanima aktivnim na blogu.
Kod mene je bez vecih promjena, nas dvoje nesto malo bolje od onog uobicajenog “ primjereno godinama.
Aktivna sam dosta,; slikam, pisem, hodam prirodom i pomalo putujem.
Pratim povremeno blog, vidim da ste i vas dvoje u pokretu, da ste zadovoljni zivotom u Istri sto me posebno raduje.
Nadam se da cemo se jednom sresti u Zagrebu.
Srdacan pozdrav Neri, tebi i svim meni poznatim Banjalucanima, koji kao i ja povremeno navrate na blog!
Natasa
Draga Nataša,
ReplyDeletebaš mi je drago da si se javila. Imao sam namjeru da ti se javim emailom ali dani prolaze i prosto se iznenadim kada pogledam na kalendar.
Ovdje kod nas tokom ljeta uvijek se nešto dešava i i kada ljeto prođe opet nije dosadno. Ja tri puta nedeljno igram stolni tenis s penzionerima iz Pješčane uvale a Nera ide na jogu. Kavica uz more je obavezna svaki dan a i šenja tako da dani brzo prolaze.
Na facebooku pročitam vijesti vezane za našu banjalučku raju pa tako saznajem ako nas je neko napustio. To mi je gotovo jedina veza sa starim krajem jer u Banja Luku gotovo ne idemo jer više nemamo razloga.
Hvala ti na čestitci za rođendan uz želju da vas oboje zdravlje posluži.
Co