U mjesecu julu se luci Halifax odrzava veliki skup jedrenjaka, kako modernih tako i onih starih koji su jos uvijek u dobrom stanju. Brodovi stizu sa svih strana, preko atlantika a i sa velikih jezera koji mogu proci kroz St. Laurent sliv.
Sljedeceg vikenda se pocelo pricati po Montrealskoj carsiji (lokalne vijesti na TV i lokalne novine) da je u Montrealsku luku stigao “tall ship” Niagara, i da je otvoren za posjetioce.
Tako smo otisli u nedelju popodne da vidimo to cudo. Montrealska luka “Old port” vrvi od ljudi, turisti i domaci. To sarenilo boja, zvukovi, ljudi u pokretu , ta zivost me uvijek raduje, kao malo dijete, kao nekad kad sam isla s roditeljima i komsijama na veseli brijeg za djurdjevdan. Mogla bi satima sjediti u nekom cosku i sve to s uzivanjem posmatrati. Brod Niagara nije veliki ali je zaista “visok”, sva ta jedra ili kako se vec zovu ti nosaci jedara. Imena pojedinih dijelova broda nisu mi poznata ni na nasem jeziku a kamoli na engleskom. Popeli smo se na brod, sisli u utrobu broda, vidjeli sve vazne dijelove za upravljanje, sva uzad za zatezanje jedara, veliko sidro …i topove posto je to ustvari bio ratni brod. Brod je ratovao na velikom jezeru Erie u 19 stoljecu. Bilo je tu puno istorijskih podataka, detalja, a evo meni je jedan ostao u pamcenju. Kapetanova godisnja plata je u to doba bila $700.
Brod je napravljen od originalnih ostataka i novih dijelova i svake godine mnogobrojni djaci na njemu uce vjestine jedrenja preko ljetnog odmora. Cini mi se da je to divna prilika za mladog covjeka da upotrijebi svoje slobodno vrijeme. Neki od njih su na brodu radili kao vodici objasnajavjuci sve detalje oko broda i istorije. Jedan od tih mladica nam je rekao inetersantnu stvar, da je kapetan uspio uploviti u luku bez motora, sluzeci se samo vjetrom i jedrima. Svaka cast na majstorluku i hrabrosti. Ovdje je link za website posvecen brodu Niagara i malo slika.
Poslije posjete smo prosetali ulicom St. Paul i otisli na kafu u mali bistro « Les Délices de l'Erable » (Maple Delight). Ja obicno pijem bijelu kafu (café latte) i ovdje je bila prelivena « maple » sirupom. I Ana je ovog put pila “latte “, a Zlaja svoj standardni espresso. Uzivala sam sjedeci za malim stolom ispred bistroa posmatrajuci guzvu na ulici.
Nekoliko slika je napravljeno iz te posmatracke tacke.
No comments:
Post a Comment