Moj rahmetli otac bio je ljubitelj starina pa sam tu osobina od njega nasljedila.
Skupljao je stari novac i stare predmete a naročito ibrike, đezve, đugume i druge posude. Nešto je dobio a nešto kupio na pijaci, glancao i uređivao da ih sačuva od zuba vremena, da svjedoče o nekom drugom vremenu. Kada smo odlazili poklonila sam uglavnom sve nekom čovjeku koji je volio starine a otvarao je restoran, pa ga je njima ukrasio (čudno za to vrijeme). Ostao je u kući samo jedan ibrik kojim je "cura zahvatala vodu iz Vrbasa". Njega sam pronašla u podrumu nakon što je "stanar iz Jajca" odnjeo sve što je njemu trebalo. U tom ibriku držim suho cvijeće na ormaru u kuhinji, gledam ga i mislim na Eminu.
Kada sam se ponovo kućila ovdje u Zagrebu mislila sam imaću što manje stvari (jer se teško s njima rastajati), i neću držati kućno cvijeće (jer to znaći puštanje korijena, a nisam imala namjeru tu ostati). Ipak dođu prijatelji i poklone cvijet i šta ćeš nego ga njegovati. Od prijateljica sam dobila đezve i šećernice, kao i filđane pa i njih stavila na ormar da me potsjećaju na Bosnu.
Često mislim na izreku: "I mirna Bosna"a ne znam kako je nastala. Ako neko zna, molim ga da mi javi.
Često mislim na izreku: "I mirna Bosna"a ne znam kako je nastala. Ako neko zna, molim ga da mi javi.
Unaprijed hvala!
Niskana
Co
ReplyDeleteLjepsa mi je bila ranojutarnja klavirska Emina. Po ovoj Ibrica k'o da ore.
Vidis Ti nase Niskane, i ona ima smisla za detalj... a tek za salu ! To je rudnik koji tek moramo otkriti.
Nada Š. D.
Draga Niskana!
ReplyDeleteOvaj tekst i slika me je podsjetila na dijelic Bosne koji sam i sama donijela u Sloveniju. Nema dileme, to su dzezva, fildjani i tacna.
Ja sam Tomina i Ljerkina najmladja sestra Mirjana. Nasi roditelji su se poznavali i znam da su se tresli vicevi iz rukava.
Za prezime Bahtijarevic moje roditelje veze jos jedno prijateljstvo iz Virovitice. Druzili su se sa apotekarom Bahtijarevic, koji se je preselio u Vodice. Kad god smo ljetovali u tom kraju isli smo u Vodice i obavezno u apoteku kod jednod finog gospodina Bahtijarevica. Bila sam tada dijete i ne znam kakve to veze ima sa tvojim pok.tatom?
Puno pozdrava iz Kranja
Mirjana
Draga Mirjana, hvala ti na lijepim riječima i sjećanju na Bahtijareviće.
ReplyDeleteApotekar Kjazim Bahtijarević je naš rođak i nažalost nije među živim. Kada sam diplomirala otišla sam rođacima (Hot) u Vodice, radila u Turist birou 2 mjeseca, pa sam viđala njegovu familiju. Ta porodica je gotovo sva umrla. Znam da su umrle supruga Olga i kčer Bajka, a sin danijel živi u Danskoj. Bilo bi mi drago da mi se javiš na email: enibah@hotmail.com
Puno pozdrava Niskana!