Banja Luka subota 12. septembar 2009. Osvanuo ljep i topal dan. Skupila se rodbina i prijatelji sa svih strana. Jednu jedinu zadacu imamao da budemo lijepo skockani i vesli do duboko u noc. Nista ne smije pokvariti raspolozenje pa ni potpuno raskopane ulice oko kina Kozare. Sa automobilima se preskace preko trotoara i parkira se gdje se nadje mjesto.
Mlade djevojke cekaju sa narandjastim masnicama i cvijetivima margareta. Aleja Sv.Save 16. Vrata na cetvrtom spratu okicena istim stilom. Oko pola jedan stize mladozenja sa savojom rodbinom i prijateljima. Kicenje svih prisutnih u stilu margareta. Nazdravljanje i pjesma. Glavni likovi ovog sretnog dogadjaja su Srdjan Barovic i Vojana Djarmati (ml. kcerka Tomislava i Rade). U pola tri vjencanje u novoj pravoslavnoj crkvi. Familija i prijatelji se otpravljaju prema automobilima (naravno pjeske jer se nigdje ne moze voziti). Dok mi polako stizemo do pozorista, mladenci odlaze sa Visnjom i Baretom (Barisic) na Kastel po nekoliko prelijepih romanticnih slika.
Povorka okicenih automobila polako krece prema Novoseliji u motel Draganu (bivsi restoran kod Troke, restoran moje mladosti!). Dok cekamo mladence i maticare slijedi kavica u restoranu. Oko pola pet pocinje vjencanje na lijepoj terasi motela, koja gleda na Vrbas. U prekrasnom zelenom ambijentu uz suncano toplo vrijeme sve izgleda puno romanticnije, nego u lijepo uredjenoj dvorani galerije. Poslije cestitanja slijedi bacanje puketa koji dolijece u ruke Vojanine kume. Ponovno slikanje sa mladencima u zelenilu uz Vrbas.
Zabava pocinje u restoranu sa govorom Srdjanovog oca i Vojanine mame. Pocinju prvi taktovi muzike i prvi plesni koraci u bracnom zivotu mladenaca. Zabava se nastavlja uz zvuke zive muzike na plesnom podiju gotovo svih prisutnih, do kasno u noc. Uz brze ritmove, dobru hranu i pice, neki su morali i vise puta zamijeniti kosulje. Budno oko Visnjine kamere je sve to zabiljezilo iz svih mogucih uglova. Jedva cekam DVD! Evo i par svijezih slika.
Ja kao Vojanina tetka, nakon duzeg vremena, bila sam ispunjena srecom zbog lijepog i romanticnog dogadjaja.
Pozdrav svima
Mirjana
Mlade djevojke cekaju sa narandjastim masnicama i cvijetivima margareta. Aleja Sv.Save 16. Vrata na cetvrtom spratu okicena istim stilom. Oko pola jedan stize mladozenja sa savojom rodbinom i prijateljima. Kicenje svih prisutnih u stilu margareta. Nazdravljanje i pjesma. Glavni likovi ovog sretnog dogadjaja su Srdjan Barovic i Vojana Djarmati (ml. kcerka Tomislava i Rade). U pola tri vjencanje u novoj pravoslavnoj crkvi. Familija i prijatelji se otpravljaju prema automobilima (naravno pjeske jer se nigdje ne moze voziti). Dok mi polako stizemo do pozorista, mladenci odlaze sa Visnjom i Baretom (Barisic) na Kastel po nekoliko prelijepih romanticnih slika.
Povorka okicenih automobila polako krece prema Novoseliji u motel Draganu (bivsi restoran kod Troke, restoran moje mladosti!). Dok cekamo mladence i maticare slijedi kavica u restoranu. Oko pola pet pocinje vjencanje na lijepoj terasi motela, koja gleda na Vrbas. U prekrasnom zelenom ambijentu uz suncano toplo vrijeme sve izgleda puno romanticnije, nego u lijepo uredjenoj dvorani galerije. Poslije cestitanja slijedi bacanje puketa koji dolijece u ruke Vojanine kume. Ponovno slikanje sa mladencima u zelenilu uz Vrbas.
Zabava pocinje u restoranu sa govorom Srdjanovog oca i Vojanine mame. Pocinju prvi taktovi muzike i prvi plesni koraci u bracnom zivotu mladenaca. Zabava se nastavlja uz zvuke zive muzike na plesnom podiju gotovo svih prisutnih, do kasno u noc. Uz brze ritmove, dobru hranu i pice, neki su morali i vise puta zamijeniti kosulje. Budno oko Visnjine kamere je sve to zabiljezilo iz svih mogucih uglova. Jedva cekam DVD! Evo i par svijezih slika.
Ja kao Vojanina tetka, nakon duzeg vremena, bila sam ispunjena srecom zbog lijepog i romanticnog dogadjaja.
Pozdrav svima
Mirjana
Draga Mirjana
ReplyDeletePrvo cestitke mladima s porukom: volite se! Cestitke i sretnim tetkama. Kad dodje prilog vezan na BL prvo trazim vrbasli zelenu, pa Kastel, a onda neko poznato lice. Ovog puta prepoznah samo Ljerku (znam je iz vidjenja). Iza Tvojih ledja Dom kulture. Cini mi se da sam pola zivota provela u njemu. Matineje, izlozbe, koncerti. Iza srednjih prozora prvog kata koji gledaju na parkic dvije godine sam radila. Bilo je to doba minica i uskih, talijanskih cizmica. Na spomen Troke sjetih se onog njegovog:" Ko je SATARIO cuku?", a i pitanja lijepe i atraktivne Tee Vilhan:"Hocemo li kod Trokoa?" Moja firma je tih godina cesto organizirala feste u njegovom restoranu. Pricalo se da se tako prebijao kockarski dug naseg direktora. U osamdesetim smo moja obitelj i ja jednom mjesecno, najcesce kad se dobije placa, rucali kod Gunica. Uvijek isto; pastrva, krumpir s kajmakom, maslenica i jos casa bijelog vina.
Kad smo kod restorana, najbolji ramstek koji sam ikad igdje jela je bio onaj u "Siranu". "Bolero" je imao dobre salate, a pljeskavicu sam jela samo u Snack_u na pocetku Marticeve. Ogladnih pisuci o klopi.
Nego, od prvog dana ovog mjeseca pa do danas ovaj blog mi se posebno svidja. Necu ga valjda ureci. Informativan, duhovit, sjetan, ozbiljan, svecarski, sarmantan...I u prilozima i u komentarima. A moglo bi nas biti jos puno vise, sto znaci moglo bi nam biti jos puno ljepse. Zapadna i sjeverna Evropa spavaju, a i stari kraj, da se izrazim kao G.i O. Mario, Nena...?
Svima ma gdje bili saljem puno pozdrava.
Nada Š. D.
PS: Najljepsim osmjesima pusa.
Cestitke mladencima i njihovim roditeljima sa zeljom mladom paru da ovako sretni docekaju i onaj zlatni.
ReplyDelete