Vec duze vremena nismo imali ‘izvjesca’ s vjencanja pa mi je izuzetno drago da evo ja ‘posaljem’ jedno. Uz ‘izvjesce’ ce ici i dosta slika koje bi trebale docarati atmosferu iako nakon njihove pripreme primjecujem da sam se ogranicio samo na jedan dio drustva. Ovaj put nisam setao salom tako da ce mnoga lica ostati nezabiljezena. Dobio sam obecanje da cu dobiti jos slika pa cu ovu gresku mozda ispraviti.
Da podjem ispocetka. U subotu, decembra 26. U Bardstown-u, drzava Kentucky, vjencase se Aida Kreso, kcerka Zumrete i Zlaje i Nino Pavkovic, sin Asije i Zorana. Na vjencanje se stizalo iz raznih krajeva USA pa i sire, kako je to vec zadnjih godina slucaj sa nasom rajom razasutom svijetom. Mi se u na vjencanje zaputismo u subotu oko 8 i 30 ujutro nakon sto smo dan ranije docekali goscu iz Zagreba (Senadu, Nininu rodicu), proslavili Bozic u porodicnog krugu, te istog jutra ispratili Sanju za LA. Dakle, tipicno americki: sve na trku, jer se ovdje dogadjaji odvijaju kao na tekucoj traci.
Put je prosao bez problem i u Davorov hotel smo ranije nego sto smo planirali: cinili se da cemo uspjeti malo odmoriti prije nego se zaputimo u restoran Kreso’s u centru Bardstown-a, malog gradica nedaleko Louisville-a. Ali, ne lezi vraze. Nakon sto smo se smjestili u sobu, ispostavi se da je moje odijelo ostalo u Pittsburgh-u. A ja u farmerkama i sarenoj kosulji. Srecom, cipele su bile tu. I nasta trka: gdje nabaviti odijelo. Ili barem pristojne hlace, kosulju i kravatu. Nakon par telefonskih poziva i razgovora sa osobljem hotela, pade odluka da se ode u lokalni Wall-mart (oni sto zive u Americi znaju o kakvoj se trgovini radi) i kupe bilo kakve hlace i kosulja, a Emira ce donijeti kravatu. Nakon kraceg lutanja nadjosmo Wall-mart, a u njemu i ono sto smo trazili, te se vratismo nazad u sobu da bar malo odspavamo.
Stigosmo u restoran koji je bio vec prilicno pun gostiju. Pozdravi s rajom, domacinima, prvi snimci. Stigose i Dzindici sa Cericima (Enisom i Zajom) pa tako i ja skompletira svoju ‘svecanu’ garderobu. Malo iza njih stigose i mostarske Krese (Dzana i Nedzad) a uskoro se pojavise i mladenci i sve je bilo spremno za sam cin vjencanja. Mladenci lijepi, veseli, kako se to moze biti u njihovim godinama i u ovakvim svecanim trenucima.
Sama ceremonija vjencanja nije bila duga sto mi bi drago. Dosadilo mi citanje litanija koje ionako ne znace puno. Mladenci izmijenise burme, zaklese se na vjernost do groba (ili tako nekako), pade poljubac i poce zabava. Muzika, odlicna. Momci iz St. Louis-a. Pjesme, vecinom iz naseg vremena. Za mene prijatno iznenadjenje ako poredim sa nekim drugim zabavama na kojima me ubio novokomponirani melos gdje ne razlikujes pjesmu od pjesme a da o glasnosti ne govorim.
Slavilo se do kasno u noc. Islo se i plesati, da se ne zaostane sa mladima. Za sank se navracalo kada bi ponestalo ‘goriva’, a u medjuvremenu se veceralo, te zasladilo odlicnim domacim kolacima.
Slikao sam, kao sto rekoh, ali ne uhvatih sve. Malo mi je pomogla i Emira svojim snimcima. Albumi ce ici na blog onako kako koji pripremim. A za pocetak evo mladenaca kako sjeku svadbenu tortu, kojima zelim mnogo srece u buducem braku i da stalno budu veseli kako su to bili ovo vece. Cestitke naravno zasluzuju i roditelji na obe strane a svima skupa se zahvaljujem na lijepom druzenju i zabavi. Bilo je naporno ali vrijedilo je.
Da podjem ispocetka. U subotu, decembra 26. U Bardstown-u, drzava Kentucky, vjencase se Aida Kreso, kcerka Zumrete i Zlaje i Nino Pavkovic, sin Asije i Zorana. Na vjencanje se stizalo iz raznih krajeva USA pa i sire, kako je to vec zadnjih godina slucaj sa nasom rajom razasutom svijetom. Mi se u na vjencanje zaputismo u subotu oko 8 i 30 ujutro nakon sto smo dan ranije docekali goscu iz Zagreba (Senadu, Nininu rodicu), proslavili Bozic u porodicnog krugu, te istog jutra ispratili Sanju za LA. Dakle, tipicno americki: sve na trku, jer se ovdje dogadjaji odvijaju kao na tekucoj traci.
Put je prosao bez problem i u Davorov hotel smo ranije nego sto smo planirali: cinili se da cemo uspjeti malo odmoriti prije nego se zaputimo u restoran Kreso’s u centru Bardstown-a, malog gradica nedaleko Louisville-a. Ali, ne lezi vraze. Nakon sto smo se smjestili u sobu, ispostavi se da je moje odijelo ostalo u Pittsburgh-u. A ja u farmerkama i sarenoj kosulji. Srecom, cipele su bile tu. I nasta trka: gdje nabaviti odijelo. Ili barem pristojne hlace, kosulju i kravatu. Nakon par telefonskih poziva i razgovora sa osobljem hotela, pade odluka da se ode u lokalni Wall-mart (oni sto zive u Americi znaju o kakvoj se trgovini radi) i kupe bilo kakve hlace i kosulja, a Emira ce donijeti kravatu. Nakon kraceg lutanja nadjosmo Wall-mart, a u njemu i ono sto smo trazili, te se vratismo nazad u sobu da bar malo odspavamo.
Stigosmo u restoran koji je bio vec prilicno pun gostiju. Pozdravi s rajom, domacinima, prvi snimci. Stigose i Dzindici sa Cericima (Enisom i Zajom) pa tako i ja skompletira svoju ‘svecanu’ garderobu. Malo iza njih stigose i mostarske Krese (Dzana i Nedzad) a uskoro se pojavise i mladenci i sve je bilo spremno za sam cin vjencanja. Mladenci lijepi, veseli, kako se to moze biti u njihovim godinama i u ovakvim svecanim trenucima.
Sama ceremonija vjencanja nije bila duga sto mi bi drago. Dosadilo mi citanje litanija koje ionako ne znace puno. Mladenci izmijenise burme, zaklese se na vjernost do groba (ili tako nekako), pade poljubac i poce zabava. Muzika, odlicna. Momci iz St. Louis-a. Pjesme, vecinom iz naseg vremena. Za mene prijatno iznenadjenje ako poredim sa nekim drugim zabavama na kojima me ubio novokomponirani melos gdje ne razlikujes pjesmu od pjesme a da o glasnosti ne govorim.
Slavilo se do kasno u noc. Islo se i plesati, da se ne zaostane sa mladima. Za sank se navracalo kada bi ponestalo ‘goriva’, a u medjuvremenu se veceralo, te zasladilo odlicnim domacim kolacima.
Slikao sam, kao sto rekoh, ali ne uhvatih sve. Malo mi je pomogla i Emira svojim snimcima. Albumi ce ici na blog onako kako koji pripremim. A za pocetak evo mladenaca kako sjeku svadbenu tortu, kojima zelim mnogo srece u buducem braku i da stalno budu veseli kako su to bili ovo vece. Cestitke naravno zasluzuju i roditelji na obe strane a svima skupa se zahvaljujem na lijepom druzenju i zabavi. Bilo je naporno ali vrijedilo je.
Album 1. - prije vjencanja
Album 2. - ceremonija vjencanja
Album 3. - svadbena torta i jos malo slika
Album 4. - Aidina sjecanja i ples
Album 5. - Jos malo slika (NOVO)
Slike i tekst docarase mi atmosferu
ReplyDeletekao da sam i sama bila tamo.Sigurno je neko i od rodjaka na slikama jer znam da su nam Halimici bili rod po majki Demirovic Camki i Skopljacima.
Za mene licno su najsretnije one porodice koje su u dvije tri generacije zajedno ili blizu, pa bez obzira na kojem dijelu svijeta zive.(zamisli rijec koju trebam upisati je GERIANTH-bas podsjeca na gerijatriju ha,ha, ha,)
Kad se moj Zlatko zenio mi smo svi najblizi trebali vaditi vize za Holandiju, pa organizovati putovanja, pa izloziti rodbinu vecem trosku nego inace.Moja snaha je znala za sve te probleme pa je odlucila da se vjencaju samo uz kumove i cetvero prijatelja.Nije pozvala ni svoje iz Engleske i Amerike.
Zelim sretnim mladencima i roditeljima srece u daljnim zivotima.
Ja sam "imala srecu" da sam imala duplu raju u skoli.U prve dvije godine sam isla i sa Nedjadom Kresom.Onda je nas "deset prvih demokrata" ili ti buntovnika ponavljalo razred(svako iz svojih razloga), i zavrsilo kao dobri ucenici u novom razredu za koji prof. Hinic rece najbolja generacija u sjecanju mnogih profesora.To je ponovio i na proslavi cetrdeset godina mature.
Kreso Nedjad mi je ostao u sjecanju sa bujnom crnom kosom, a ovaj osmijeh koji i sada ima ostao je isti.Drago mi je da su uspjesna porodica u Americi.
PS: Milane Davor na slici je potpuno isti ti iz onih skolskih dana.Znas kad sam ja odlucila otici u mirovinu.Jedno jutro sam porezala desni palac nozem.Uzela hanzaplast, uredno prilijepila i izisla na posao.Od kuce do posla
deset minuta pjeske.
Sjela piti kafu sa kolegama i vidim nema hanzaplasta.Cudim se i pitam kako je otpao. Vidim da je zaljepljen na lijevom palcu.Pokazem kolegama i oni se pocnu grohotom smijati.Jedan od njih kaze "Gotova si ti stara".
Dva dana nakon toga podnesem zahtjev za prijevremenu jer sam imala uslove.
SVAKA SLICNOST SA ZABORAVLJANJEM ODIJELA JE SLUCAJNA.
Pozdrav Saima
Ono o rijeci koju sam trebala upisati je bila iza " Svaka slicnost ....).Ne znam kako se pope gore, gdje joj nije mjesto.Bas sam strucnjak za kompjuter
ReplyDeleteSaima
Gledam slike pa mi se slazu staklici u jednu vecu sliku s vjencanja u kaleidoskopu moje memorije.
ReplyDeleteJedno stakalce nosi sliku Jasmine Halimic, Ninine rodice. Ta mlada djevojka je nova operska nada sa sa divnim glasom. Otpjevala nam je nekoliko pjesama. Prva je bila ona ‘iz plemena straih Azra’. Kakav glas djevojka ima!
Sljedece stakalce je Majin govor kojom je upoznala sve goste o pocetku zajdnicke price ovo dvoje mladih. Spontano, simpaticno,..
Onda, razigrana djeca sto su okolo plesala I zabavljala se za svoj gros.
Pa Ninina I Aidina familija. Puna kuca. Bas ih bilo lijepo vidjeti. Ponosne tetke I majke sto malo, malo uzdahnu...’kao da se jucer rodio/la’..
Sljedeci staklici - nasi prijatelji, dobra muzika, da zavrsim sa slikom dvoje mladih sto se vole I sretni krecu novim, zajdnickim putem.
Zelim im da ovako sretni budu i kad budu proslavljali zlatni.
Uvijek sam sretna kad pročitam prilog o vjenćanjima naših mladih banjalučana (iako bi bilo poželjno pročitati i za starije), a pogotovo ako su poznati roditelji. Zlatko Kreso, otac mladenke je drag prijatelj moje braće. Sija-majka mladoženje je sestra naših prijateljica Sajme i Kike.
ReplyDeleteŽelim mladecima sretan i plodan budući život. Čestitam roditeljima!I još jednom čestitam svima Novu godinu!
Niskana
Svi ste lijepi, a mladi su prekrasni.
ReplyDeleteSretno
Nada Š. D.
PS: I teta Mina iz Siska se obradovala.
Zlatko (Zlaja),sretni tata je moj i Fahrin teniski ucenik.Kada bude deda ja cu se osjecati kao pradjeda! Sa srecom! Sejo B.
ReplyDeleteDragi Sejo, pocni se odmah osjecati kao pradjeda ( ha..ha..) jer Zlaja vec jeste deda. Vidi onu malu slatkicu sa trakom i cvjeticem na glavi. E to ti je Leila, Zlajina unuka.
ReplyDeleteSejo i Fahro, znate li i da je moj sin Nino ozenio od Zlaje Kreso cerku!!!
ReplyDeletePozdrav, Asija Coralic
Zahvaljujemo se svima za ljepe cestitke, od Asije Coalic, i familije Kreso!! :)) Sretna vam nova godina 2010 uz najlepse zelje.
ReplyDeleteDraga Asija,
ReplyDeleteCestitamo!!!Neka im je sa srecom! Svima sretna Nova!!! Fahro i Sejo
P.S. Nisam znao da je Zlaja vec deda.A ja mislim mlad covjek...