Citam vijesti, pratim novosti, stizu slike. Pao prvi snijeg. Nekidan stize slika sa Paga, cujem pada u Zagrebu, u Bosni zatrpalo, Banjaluka pod snijegom.
Evo ga stigao i kod nas, pada od sinoc. Ovaj put je to onaj lijepi, suhi. Za sada je atmosfera romanticna i sve izgleda lijepo. Tako ce biti sve dok se u ponedeljak ne podje na posao. Onda nastaju problemi: ulice u i oko Pittsburgh-a krivudave, idu gore-dole, tesko koja ravna. Dok se stigne do autoputa treba mnogo srece.
Kruzila je Internetom jedna pricica naseg prognanika u Canada-i. Tema, novo okruzenje, ljepota na sve strane, odusevljenju nema kraja. Kada je zapadao prvi snijeg sve je izgledalo kao iz bajke. Bilo je to tako nekoliko dana a onda se raspolozenje pocelo mijenjati: umorilo se od ciscenja ulaza u kucu, ralice za ciscenja snijega postadose nocna mora (snijeg sa ceste bi nabacile na 'driveway' pa se sve moralo pocinjati od pocetka), cak i jeleni (na koje se gledalo sa simpatijama) postadose 'neprijatelji' nakon jednog 'bliskog susreta' s jednim koji je zavrsio razlupanim autom.
Sjecam se kada sam dobio tu pricu-pismo jos prije nekoliko godina: ne pamtim kada sam se tako slatko nasmijao.
Evo kod mene snijeg jos uvijek pada (izgleda da nema namjeru stati) pa je samo pitanje vremena kada ce moje odusevljenje preci u nezadovoljstvo. Srecom, ja sam svoje za ovu godinu zavrsio pa ne moram razmisljati o ponedeljku i problemima na cesti.
A dok me dobro raspolozenje jos drzi, evo i dvije 'friske' slike napravljene jutros.
Evo ga stigao i kod nas, pada od sinoc. Ovaj put je to onaj lijepi, suhi. Za sada je atmosfera romanticna i sve izgleda lijepo. Tako ce biti sve dok se u ponedeljak ne podje na posao. Onda nastaju problemi: ulice u i oko Pittsburgh-a krivudave, idu gore-dole, tesko koja ravna. Dok se stigne do autoputa treba mnogo srece.
Kruzila je Internetom jedna pricica naseg prognanika u Canada-i. Tema, novo okruzenje, ljepota na sve strane, odusevljenju nema kraja. Kada je zapadao prvi snijeg sve je izgledalo kao iz bajke. Bilo je to tako nekoliko dana a onda se raspolozenje pocelo mijenjati: umorilo se od ciscenja ulaza u kucu, ralice za ciscenja snijega postadose nocna mora (snijeg sa ceste bi nabacile na 'driveway' pa se sve moralo pocinjati od pocetka), cak i jeleni (na koje se gledalo sa simpatijama) postadose 'neprijatelji' nakon jednog 'bliskog susreta' s jednim koji je zavrsio razlupanim autom.
Sjecam se kada sam dobio tu pricu-pismo jos prije nekoliko godina: ne pamtim kada sam se tako slatko nasmijao.Evo kod mene snijeg jos uvijek pada (izgleda da nema namjeru stati) pa je samo pitanje vremena kada ce moje odusevljenje preci u nezadovoljstvo. Srecom, ja sam svoje za ovu godinu zavrsio pa ne moram razmisljati o ponedeljku i problemima na cesti.
A dok me dobro raspolozenje jos drzi, evo i dvije 'friske' slike napravljene jutros.
Evo mene opet na KORZU. I u Zagrebu je jučer "frljacao" snijeg i sada se sve bijeli. Morala sam izaći u kupovinu, dobro sam se ubundala, ali nedostajale su mi čizme za snijeg pa sam pješice otišla u Borovo. Nekako se raznježim nad preživjelim prodavnicama iz prošlosti. Krupni, suhi snijeg kao kod Coa i ja se mislim kako je priroda čudo. I tu i tamo isti suhi snijeg dobar za skijanje. Da sam ptica i da imam krila ja bi tamo rado odletila, da se malo isankam na Coovom brdašcu, a nakon toga ugrijem kod Nere uz vrući čaj i neke kolačiće. Uz priču u romantićnom ugođaju Co bi mi ispričao kako on to pravi naš blog. Mnogo toga mi je nejasno jer se ne kužim u tu tehniku. Sinoć sam kasno pisala komentar i rano se probudila, pa odmah na blog da vidim da li je objavljen. Moj sin je kod ujaka u Njemačkoj i sada je "carstvo"moje. Mogu na kompjuter kad hoću.
ReplyDeleteSjetih se svog prvog i zadnjeg skijanja. Bilo je to 1980 godine. Naši prijatelji-sadašnji kumovi i mi vječali smo se isti dan i sutradan otputovali sa velikom grupom u Gerlitzen na bračno putovanje. Njih troje su stari skijaši, a ja nikad prije nisam stala na skije. Muž me podučavao, ali nije mi išlo nikako. Sve sam radila suprotno od uputa. Treći dan na prevaru odveli su me na 1800m sedežnicom. Rekli su mi kako gore ima jedna blaga staza i da ću tako brže naučiti. Možda bi tako i bilo da nije počela mečava. Trebali smo se spustiti do sedežnice,snijeg je letio u oči, svi su otišli, a meni je svaka 3m spadala skija. Na kraju smo nosili skije i pješice se spuštali promrzli. Ja sam plakala, jer učitelj se ljutio. Kada smo stigli u hotel niko sretniji od mene..Nakon povratka prodala sam opremu i nikad više nisam stala na skije. Muž i sin odlično skijaju,ali nažalost mogu smo gledati na TV. Tako je to,ali već smo se navikli. Srdačno vas pozdravljam iz snježnog Zagreba.
Niskana
Izgleda da smo mi banjalucke curke skoro sve isto dozivljavale, prvo stajanje na skije.Jednom i nikad vise.A ja zivim u Sarajevu, Bjelasnica, Jahorina Igman.Tjeraju me godinama ali ja jok.
ReplyDeleteAli zato su banjalucke cure bile na biciklu i na i u Vrbasu od pocetka do kraja ljeta.
Mozda od tada i kruze price o ljepoti banjalucanki.Na biciklima u sorcevima a na Vrbasu u kostimima.Valjda muski rod imao sta da se nagleda.Ah, bilo je to prije cetrdeset godina.Kad se malo zakuha zezanje sa Sarajkama one kazu da su bile postenije od nas banjalucanki.A ne kuze da smo mi davno bili Evropa, a mnogi sad nastanjeni tamo nece u Evropi vec u srednji vjek, a ovi ovde hoce.Uvijek naopako.
Nek im bude .
Pozdrav Saima
Draga Saima
ReplyDeleteE ne mogu odoliti, ali prvo bih htjela razjasniti ono o curkama. Jesi li mislila na tuke? Pitam to zato sto se ovdje cure cesto u ZGB slengu nazivaju curkama (c kao Cavtat). Pitala me jednom jedna Nada iz Svetozareva sta su to tuke...patke ili guske?
A sad o mom skijanju. Skije,bicikli, rolsue, badmintoni su u mojoj obitelji bili jos od mog najranijeg djetinjstva. Skijanje je preferirala mladja sestra, ja sam vise od vode i sunca. E kad su moja djeca stasala za skijanje odlucih da Miro s njima krene u tu avanturu, bez mene, molim lijepo. Na kraju sam ipak popustila (vidis Co), ali uz uvjet da idemo tamo gdje ima bazen, pa cu se ja lijepo kupati dok se oni skijaju. Nisam tad znala da su bazeni radili samo navece nakon skijanja. Zato sam sa svojima isla na skijalista i bogme privuklo me. Cim smo se vratili u BL kupila sam svu opremu:odijelo Toper_ovo, pancerice San Marko, vezovi Marker, skije RC04 i jos dobro navostene kod Zlaje. Sve mi moj dragi sredi da se skrham. Pravac Gerlicen, omiljrno skijaliste mojih sugradjana. A ucitelj ce mi biti Miro. Kako sam psovala taj prvi dan. Sva sapeta u tu silnu opremu nisam mogla podici nogu ni deset centimetara od zemlje. U glavi pitanje: kozo jedna kako si se dala nagovoriti? Vidi Miro odnio vrag salu, pa prosvrlja i nadje Janeza, njegovog proslogodisnjeg ucitelja. Kaze ukljucice me premda je skola vec pocela. Moje skije (ucitelj se cudom cudio kako je jedan pocetnik kupio takve skije) puno brze od ostalih pridavale su mi puno muke. Ispod oka sam gledala Radu Karalicku na obliznjem brdascu i pitala se hocu li ja ikad tako...? Treci dan sam se skijala na stazi na koju se Rada nije usudjivala. Bilo je jos puno dogodovstina, ali predugo bi trajalo njihovo opisivanje. Uglavnom zavrsilo je tako da je Janez rekao Miri kako sam poseban talent...moram se pohvaliti. Navece smo se kupali u bazenu.
Moje skije i sva oprema su ostali u BL.
Pozdrav Nada Š. D.
Kako sam se slatko nasmijala ono o curkama.Nisam imala pojma da se tako zovu cure i demokratskoj lijepoj nasoj.(odnosno Zagrebu)>Ja prekontrolisem sta sam pisala, ali mi ono K bas promaknu.Trebalo je pisati curama.
ReplyDeleteObzirom da sam napisala "Skoro sve" ti spadas u one ostale.Moja oba sina su zaljubljena u skijanje.Skijaju od malih nogu.
Vjerujem da je to divno ko zna.
Ti bas imas uzitaka, odabiru ti tvoji dobru muziku, dobro pises, i
to te valjda drzi da se nosis sa svim onim sto ti se desilo.
Zbog toga se divim tom tvom duhu.
Pozdrav Saima
Kod nas u Melburnu, sve naopako, sada je sezona tresanja u punom zamahu. Ako je vjerovati statistici, kad je u Europi jaka zima, mi imamo umjereno ljeto. To bi nam dobro doslo, s obzirom na nestasicu vode…
ReplyDeletePitali novinari covjeka, koji je upravo proslavio sto-treci rodjendan, kakve su mu sanse da ce docekati sto-cetvrti.
“Velike, stvarno velike”, kaze im on.
Iznenadjeni novinari ga pitaju, zasto je toliko siguran.
“Pa vidite, statistika kaze da vrlo mali procenat ljudi umire izmedju sto-trece i sto-cetvrte godine zivota”, odgovara ovaj.