Bitte...
„...hajvan ti je moj Grofe nekad blizi od hinsana, ljudi. Razumije te bolje od rodjenog. Prileti ti u tugi a nekome i glavu spasi. Ti znas da je oko moje kuce u Celincu po vazdan lajalo, ´atovi ´rzali, ovce blejale...Nana je najvolila golubove...oni su i Pejgambera spasili, govrila je. I vidio je moj brat Aziz da meni ovdje u ovoj hladnoj Germaniji nesto fali pa podebelo plati za Lili. A ona, rospija, Njemacka doga, odmah mi se uvuce pod kozu. To Lili, ti znas bolje od mene, to ti je od one sto onomad za onog Rata nasljonjena na kandelabr pjevase ono, njemacki, a niz svabske rovove i ove druge, niko da se pomakne, kamo li da upali fitilj... Pa ti tako ja i Lili svako jutro, u podne i pred sumrak ponajlak preko Durlacha, Starog grada. Neko na arbajt, neko u kurvanje neko u dzamiju, sve je to dragi Allah dz.s zapisao i da hoces ne mozes drugacija. Liliki je bilo oko godine. Vec naucila komande. Njemacki. Belaj bijase sto ja ne znam. Njemacki, Lili nezna Bosanski stanemo na Ampelu, ja ko djetetu govorim da sjedne, a ona me gleda....nije hajvan kriv...sto ja neznam, sitz!, umjesto sjedi.!..pa stojimo nekad po sahat dok svi prodju. Onda i mi....preko Ampela. Nije proslo malo dodje mi burazer Aziz, veli moramo u Ordnungsamt neko te je prijavio da te Lili ne razumije a to ti je ovdje velika stvar jerbo ti anamo nju ne akceptiras, Lili...djaba sto je hajvan i ona je licnost i jos pride tvoja integracija u ovo Drustvo nije uspjela....kazu.
Aziz i zena mu zaposleni od jutra do mraka ja nisam integrisan, oduzmu Lili a za nju se odmah pojagmise oni zaposleni...ko, kada sam ja to hranio kozijim mlijekom od Tife, pa se dlaka caklila kao naglancana. I jos mi vele, kad god hocu imam ja pravo doci...samo ja nisam.... tri dana iza nisam mrvu okusio a danas kada malo bolje razmislim pa i bila bi grihota patiti hajvan....jer ja to znam...
...mozda ti je Otac pricao kava sam ja dva kulasa imao. Pa kad njima navucem onu ormu sto je napravio Ramo iz Vrbanjaca, citava se Kotor Varos okrene. Znao sam se ja zapiti u Oficiriji kod Ajise, one tvoje rodice. Pocesto. Pa kad Ajisa opomene da ce aksam ja polako, tamo Paskuli. A kulasi pokriveni, pod njima podastrto, zobnice na glavi. Osjete da ja idem pa zahrzaju...komite.
A gdje je Celinac. Oni ti sami okrenu pokraj Kasarni, Rebrovcu. Smotaju Vrbanji pa sve do raskrsca kod kuce Kasima mesara. Mozes lijevo Celinackoj zeljeznickoj stanici ili desno preko cuprije, Plazi....tamo meni. Mojoj kuci. A ja onako polup´jan hocu sale pa dadnem kajasom, hot-lijevo. Pogresno. Njih obojica udare kopitiom od makadam i masu glavom lijevo desno, kao pitaju...nije....koga ti zajebavas...? ;zavrsi moj zemljak Zaim, uzdahnu pa odpuhnu pojak dim Drine bez markice. Povuce iz niklovene plosnate engleske cuturice blagu sljivu vec dobro izboranom rukom obrisa vlazne oci pa cuturu dodade meni naglasivsi,
-Bitte...
Grof
("slicnost sa bilo nekim nije namjerna")
„...hajvan ti je moj Grofe nekad blizi od hinsana, ljudi. Razumije te bolje od rodjenog. Prileti ti u tugi a nekome i glavu spasi. Ti znas da je oko moje kuce u Celincu po vazdan lajalo, ´atovi ´rzali, ovce blejale...Nana je najvolila golubove...oni su i Pejgambera spasili, govrila je. I vidio je moj brat Aziz da meni ovdje u ovoj hladnoj Germaniji nesto fali pa podebelo plati za Lili. A ona, rospija, Njemacka doga, odmah mi se uvuce pod kozu. To Lili, ti znas bolje od mene, to ti je od one sto onomad za onog Rata nasljonjena na kandelabr pjevase ono, njemacki, a niz svabske rovove i ove druge, niko da se pomakne, kamo li da upali fitilj... Pa ti tako ja i Lili svako jutro, u podne i pred sumrak ponajlak preko Durlacha, Starog grada. Neko na arbajt, neko u kurvanje neko u dzamiju, sve je to dragi Allah dz.s zapisao i da hoces ne mozes drugacija. Liliki je bilo oko godine. Vec naucila komande. Njemacki. Belaj bijase sto ja ne znam. Njemacki, Lili nezna Bosanski stanemo na Ampelu, ja ko djetetu govorim da sjedne, a ona me gleda....nije hajvan kriv...sto ja neznam, sitz!, umjesto sjedi.!..pa stojimo nekad po sahat dok svi prodju. Onda i mi....preko Ampela. Nije proslo malo dodje mi burazer Aziz, veli moramo u Ordnungsamt neko te je prijavio da te Lili ne razumije a to ti je ovdje velika stvar jerbo ti anamo nju ne akceptiras, Lili...djaba sto je hajvan i ona je licnost i jos pride tvoja integracija u ovo Drustvo nije uspjela....kazu.
Aziz i zena mu zaposleni od jutra do mraka ja nisam integrisan, oduzmu Lili a za nju se odmah pojagmise oni zaposleni...ko, kada sam ja to hranio kozijim mlijekom od Tife, pa se dlaka caklila kao naglancana. I jos mi vele, kad god hocu imam ja pravo doci...samo ja nisam.... tri dana iza nisam mrvu okusio a danas kada malo bolje razmislim pa i bila bi grihota patiti hajvan....jer ja to znam...
...mozda ti je Otac pricao kava sam ja dva kulasa imao. Pa kad njima navucem onu ormu sto je napravio Ramo iz Vrbanjaca, citava se Kotor Varos okrene. Znao sam se ja zapiti u Oficiriji kod Ajise, one tvoje rodice. Pocesto. Pa kad Ajisa opomene da ce aksam ja polako, tamo Paskuli. A kulasi pokriveni, pod njima podastrto, zobnice na glavi. Osjete da ja idem pa zahrzaju...komite.
A gdje je Celinac. Oni ti sami okrenu pokraj Kasarni, Rebrovcu. Smotaju Vrbanji pa sve do raskrsca kod kuce Kasima mesara. Mozes lijevo Celinackoj zeljeznickoj stanici ili desno preko cuprije, Plazi....tamo meni. Mojoj kuci. A ja onako polup´jan hocu sale pa dadnem kajasom, hot-lijevo. Pogresno. Njih obojica udare kopitiom od makadam i masu glavom lijevo desno, kao pitaju...nije....koga ti zajebavas...? ;zavrsi moj zemljak Zaim, uzdahnu pa odpuhnu pojak dim Drine bez markice. Povuce iz niklovene plosnate engleske cuturice blagu sljivu vec dobro izboranom rukom obrisa vlazne oci pa cuturu dodade meni naglasivsi,
-Bitte...
Grof
("slicnost sa bilo nekim nije namjerna")
Co
ReplyDeleteNe znam je li ovo iz Tvoje zalihe ili je nesto novo od Grofa ? Meni je doslo kao poklon. Citam te price Grofove po nekoliko puta, i uvijek u sebi, ali kao da sam pred publikom. Pravilno naglassavam slog, recenica u onom polaganom ritmu, s puno sjete...ili vec ovisno o tekstu. Radim to zato da bi sto bolje ponovo osjetila prostor i vrijeme price, nase price.
Ovo sto kazem izgleda tako suhoparno, a cilj mi je zapravo reci da stvarno uzivam. Nisam ni krila da imam svoje favorite, pa sad kao Diogenes s fenjerom u ruci lutam po BL i SA blogovima trazeci ih. I na zalost moram reci da mi se Abu negdje izgubio.
Grofe, od srca Ti hvala za ovu pricu.
Nada
Dragi blogeri
ReplyDeletePisala sam jedan poduzi komentar na ovaj tekst prije 20-tak dana i prije nego sto cu ga zavrsiti izgubila sam signal ( da li zbog Vip-a ili BH Telekoma to je nemoguce utvrditi) i bila sam bas nesretna i izgubila totalno svaki interes za kompjuter.Sto sam vise odustajala od njega to je vise nestajalo navike da ga uopste otvorim bez neke velike potrebe.Samo mejlovi.
Ovaj prilog me je podsjetio na moju majku koja je otprilike nekako sve pripovijedala ovako kako Grof pise.Imala sam inspiraciju , koja se vise ne moze ponoviti.Jednom mi je neko rekao da misli da smo rod.Bila bih sretna ako jesmo i to narocito po majkinoj Demirovic rodj. Skopljak majki,
Pisala sam i o Milunu koji je zivio u nasoj ulici i imao konje i kola sa onim velikim podom bez ograde u kojima je prevozio drva i stvari.Mi djeca smo ga sacekivali ispred Hamzagine kuce i onda bi se mi ukrcavali.Stariji pomagali mladjima da se ukrcaju, penjuci se prvo na tocak a onda na pod.Koja je to sreca bila .Ne znam da li ijedno dijete to danas moze dozivjeti u ne znam kojoj vrsti auta.
Ovo je sada blijeda sjenka onog sto sam prvi put pisala, ali hvala ti Grofe sto se vrate naka lijepa sjecanja koja su do sada bila potpuno zaboravljena.Pozdrav svim blogerima o kojima vise mislim nego sto mozete i zamisliti.Saima