Sarena salata

Na jednom popularnom sastajalistu banjalucana vec duze vremena se ukrstaju koplja na temu “da li vas je Amerika usrecila”. Raja je po obicaju podijeljena u dva tabora: na one koji u Americi vide sve najgore i na one kojima zivot u novom kraju prija i ne bune se. Ima i onih koji na stvari gledaju, za mene, realnijim ocima, ne poredeci zivot od prije dvadesetak godina i sada. Takvi su, moram priznati, u manjini. Oni koji mrze Ameriku stoje na stanovistu da samo oni koje zanima novac mogu biti zadovoljni, dok oni drugi govore o lijepim stvarima u Americi (koje se mogu naci u svakoj zemlji svijeta), zanemarujuci ono sto im se ne svidja.

Da zivot u Americi ne mora biti americki, da se vrijeme moze zaustaviti, pokazuje i ovaj detalj uhvacen u jedno lijepo septembarsko popodne u drzavi Pensilvaniji. Vrijeme je pravljenja zimnice i dida Dane svojski sjecka kupus kupljen na farmers marketu (sto bi rekli, na pijaci) dok su ostali sastojci za dobru, staru, sarenu salatu pri ruci. Na celo zalijepio krastavac (kazu dobar za zdravlje) i strucno stavlja sastojke salate u plasticnu kantu u kojoj je prosle godine kupljen sok od grozdja od kojeg je napravljeno odlicno crno vino. Sve u svemu, malo je ovdje Amerike, a puno Bosne, iako je mjesto dogadjanja jedna od prvih kolonija od kojih su tamo u osamnaestom stoljecu stvorene Sjedinjenje Americke Drzave.