Zvjerski napad na Totu poruka je meni

Prijetnje poznatoj banjalučkoj novinarki Radmili Karlaš kulminirale su napadom na njenog psa prije nešto više od mjesec dana. „Ja ne znam ko je povrijedio mog psa, mogu samo da razaznam mržnju iza svega“, kaže Radmila


Napisala: Mila Durić

„I pse ubijaju, zar ne“, kaže banjalučka novinarka i književnica Radmila Karlaš, čiji je pas-mješanac Toto Vuk bezočno napadnut u noći 7. jula. Naime, nešto prije ponoći, neko mu je nanio teške povrede, slomivši mu vilicu na tri mjesta. Od tada traje njeno gotovo danonoćno bdijenje nad teško povrijeđenim ljubimcem. „Veterinari su bili vidno zgroženi povredama, kada sam ga ujutro unijela u veterinarsku stanicu. Prema njihovom mišljenju, neko ga je udario nekim teškim predmetom, na osnovu povrede pretpostavljaju da je u pitanju metalna šipka, razmrskavši mu donji dio vilice. Operisan je, stavljeni su mu fiksatori, danima je bio na infuziji,“ priča Radmila. Kako kaže, polovinom mjeseca će se znati da li će fiksatori u vilici ostati zauvijek, kako su veterinari predvidjeli na posljednjoj kontroli ili će biti uklonjeni.

Jeziva noć

Radmila je te noći kao i toliko puta za proteklih osam godina, od kada je jedno napušteno štene zatulilo ispred njenih vrata, izvela psa u šetnju. „Šetala sam ga i onda je on sam optrčao dva-tri kruga oko ulice. Živim u mirnom kraju punom zelenila, nije prometno, ljudi gotovo i da nije bilo na ulici. Toto Vuk se vratio brzo i u prvom momentu nisam ni primjetila ništa neobično. Tek kad se posuda za vodu obojila krvlju, vidjela sam da nešto nije u redu“, prisjeća se Radmila te noći, kao i gorke istine da spada u red ljudi kojima je najčešće poručivano da začepe gubicu. „Psima su vilica i očnjaci bitni za opstanak. Uništiti im to znači načiniti ih invalidima. Pred Totom Vukom osjećam grižu savjesti. Nedavno mi je jedan poznanik dobacio da pazim šta pričam, jer će mi ubiti Totu Vuka. Ličilo je na šalu, ali sam ja nakon toga imala jako neprijatan predosjećaj“, kaže Radmila i kaže da je, u slučaju da je neko htio da je povrijedi preko njenog psa, taj neko uspio, ali ne do kraja.

IZVAN STADA: Misliliti svojm glavom ovdje je privilegija malog broja ljudi. Ne samo u Banjoj Luci, tako je i u cijeloj BiH. A to podrazumjeva i djelovanje izvan stada.“

„Bila je to jeziva noć. Najteže mi je bilo gledati ga u mukama, a nisam mu mogla pomoći do ujutro. Samo sam mu ponavljala da će biti dobro. Bio je to najteži govor u mom životu. Na sreću, Toto Vuk je ostao živ, jako je izdrzljiv, vitalan i veterinari kazu da je čudo od psa i da je jedinstven po mnogo čemu. Disciplini, izdržljivosti, hrabrosti. Nije nijednom zacvilio od momenta povrede, a odmah nakon operacije moja sestra ga je šetala nekoliko sati. Ima nevjerovatnu energiju.“

Frekvencija ljubavi

Radmili su u ratu prijetili, pratili je, baš kao i njene roditelje. Poslije su joj ljudi prilazili i tvrdili da su slušali planove za njenu likvidaciju. Nakon rata je i dalje bila u manjini.

„Misliti svojom glavom je privilegija malog broja ljudi. Ne samo u Banjoj Luci, već i u cijeloj BiH. A to podrazumjeva i djelovanje izvan stada. Što bi rekao moj otac 'dato-zadato.' I to ima svoju cijenu. Ja ne znam ko je povrijedio mog psa, mogu samo da razaznam mržnju iza svega. Kako je Toto prikopčan na frekvenciju ljubavi, preživio je“ “, zaključuje Radmila koja ujedno i predsjednik skupštine Udruženja za zaštitu životinja „Fauna“iz Banjaluke, prvog udruženja ove vrste osnovanog u RS-u.

Tekst je uz odobrenje Radmile Karlaš prenijet iz sarajevske Gracije, GRACIJA, prvi BiH magazin za savremenu ženu, broj 166