Aleksandra Hemona, Jergovica, Ivana Lovrenovica, Borisa Dezulovica, Niku Mihaljevica i, naravno, meni izuzetno dragog i na zalost pokojnog Vladu Mrkica. Sejla Sehabovic mi se dopala cim sam procitala njenu prvu knjigu Price - zenski rod mnozina mislim da je i privatno sjajna osoba. Uzmite u obzir da nisma sve sa novije bosansko-hercegovacke scene. Citam svakodnevno, ali je u odabiru mog citalavkog opusa tokom mog zivota bilo samo meni znane logike. Vise intuitivne, no racionalne.
12. A od novinara?
Rijetko citam novine. Izuzev Helsinske Povelje, te Svjetla i rijeci, koje mi pristizu postom iz Beograda, odnosno Sarajeva. Alicu kad negdje naletim, uvijek obratite paznju na tekstove Ivana Lovrenovica, Miljenka Jergovica, Borisa Dezulovica, te Emira Imanovica Pirketa, Ahmeta Burica, Vildane Selimbegovic...
13. Sta trenutno radite rokom radnog vremena?
Pisem. Sredjujem Knjigu prica koja je nastajala tokom proteklih tridesetak godina i radim na novom romanu koji sam pocela pisati jos 1996.
14. Koliko Vam prija sloboda nez rokova, navijanja sata, neodgovornih sugovornika...?
Vrlo.
15. Kako knjizevnost pribliziti prosjecnom Bosancu i Hercegovcu koji se uglavnom bavi prezivljavanjem od 1. do 1.?
Tesko, mada, ko voli citati, citace, pa makar bio najsiromasniji. Medju tom populacijom ima vise knjigofila do medju novokomponovanim dzet setom - of klozetom. Treba poboljsato opste uslove zivota, sve vise cujem ljude kako kazu da su im svakodnevni problemni tako istanjili zivce, da ne mogu da citaju ni uoustva za upotrebu stvari za domacinstvo.
16. Vaseg kucnog ljubimca, psa mjesanca Toto Vuka, neko je brutalno pretukao nedavno. Kako se oporavlja i da li je otkriven napadac?
Sjajno se oporavlja. Dva mjeseca od povrede i operacije, skinuti su mu fiksatori iz vilice, jer je imao prelom na tri mjesta. Ostao je jdan manji koji spaja sredisnji dio, cije bi razdvajanje bilo kobno. Zubi su jos rasklimani, jede meksu hranu, ali je duhom i temperamentom onaj stari. Toto Vuk je poseban pas po mnogo cemu, nisam ni sumnjala da ce pobijediti i ovu ljudsku zlobu. Veterinari kazu da u praksi nisu imali slucaj da pas prezivi i kudikamo lakse povrede. Ali, on jest. Nemam pojma ko ga je napao. Neko me nazvao prije mjesec dana i pitao kako mi se sad svidja moj pas. Anonimni poziv. Prije ovog napada, u prolazu mi je dobaceno da pazim sta pricam, jer ce mi ubiti Totu Vuka. Ali, idemo dalje.
17. Jedan ste od osnivaca Faune, prve organizacije za zastitu zivotinja u RS. Ima li Banjaluka problema s napustenim psima koji su u Sarajevu postali veliki problem?
Ima. Dosta mojih prijatelja volontera pomazu napustene pse. Daju nivce za redovnu vakcinaciju, sterilizaciju, hrane ih mimo azila, usvajaju. Napusteni psi su tuzna prica. Snobovi nabavljuju primjerke pasa kao statusni simbol, i za lijecenje sopstvenih kompleksa, pa ih onda odbacuju. Covjek se treba podici na nivo psa. U gradu imamo problem i sa nikakvom mogucnoscu da oni koji imaju pse iste prosetaju. Grad je pun divnih ljudi, ali na svakom cosku imate zabrane setanja kucnih ljubimaca. Nista park, nista ulica, vreba policajac, a ispod sapke vadi zakonik. Banjalucki psi bi valjda trebali da levitiraju. Da ne pricam o primitivizmu ljudi prema psima, cemu sam cesto bila svjedok.
18. Koji je najljepsi dio Banjaluke kojim rado volite prosetati?
Aleja uzdisaja, te Aleja poljubaca u svako doba godine. Ne znam jesu li ljepse u proljece, jesen ili pod snijegom. Kroz Kastel, pa se spustiti do obale Vrbasa. Do ronilackog kluba Buk i istoimenog kafica nad Vrbasom u Seheru. Pored Stupnice duz starih bosanskih kuca, ka Sehitlucima do spomenika palim partizanima, odakle se siri prekrasan pogled ba Banjaluku.Tad u tragu osjetim prosli zivot. Banjaluka je za mene postala grad u kojem se osjecam kao stranac.
19. Sta Vas osim citanja knjiga najbolje opusta?
Boravak u prirodi i druzenje sa prijateljima, grupom malom, ali odabranom. Slusanja Boba Dilana me takodje uvijek podize iz mrtvih. A putovanja su prava energetska bomba za mene.
20. Bojite li se novog rata u BiH?
Ne. Za mog zivota se sigurno nece desiti.
21. Kako biste opisali prosjecnu Bosanku i Hercegovku?
Svaka je posebna.
22. Kuhate li?
Kulinarstvo je takodje moja strast. Kuham, ali ne cesto. Ali, kada nesto napravim, prsti se polizu. Tako kazu konzumdenti. Mene ce svakako osvojiti muskarac koji osim pameti ima i kulinarskog dara.
23. Razmisljate li o zivotu poslije 50.?
Naravno, to je tako blizu.
24. Nasmijavaju li Vas vicevi o plavusama?
Da.
25. Koju narodnu poslovicu najcesce citirate?
Baci niz vodu, naci ces uz vodu.
26. Sta Vas najbrze iznervira?
Ljudska glupost, mada je do sada trebalo da postanem imuna na nju.
27. Sta biste predlozili za simbol/brend Banjaluke?
Vrbas, dajak camac, Sehitluke, Safikadin grob, Kastel... Ma, ne mogu da se odlucim.
28. Vrijeme se naravno ne moze vratiti, ali da mozete da li biste promijenili neku zivotnu odluku?
Vjerovatno, ali sada ne mogu da se sjetim koju,.
29. Kada se u BiH najljepse i najbolje zivjelo?
Izmedju dva posljednja rata, posebno krajem sezdesetih i tokom sedamdesetih godina, ma sta rekli dusmani.
30. Ko je najzgodniji muskarac na nasoj javnoj sceni?
Nemam pojma. Da me pitate za nekog iz sjenke, znala bih.
31. Pratite li sportska desavanja?
Pocela sam nedavno nakon poduze pauze, jos od kada sam navijajuci za KK Bosna skakala po tribinama u banjaluckoj sportskoj dvorani Borik. Bilo je to doba Delibasica i zlatnih momaka. Bila sam dijete tad. Sad kad naletim negdje na novine, preskacem sva druga desavanja i obrusavam se na sportske dogadjaje, mada nemam pojma ko je ko. Ali ucim.
32. Imate li neki savjet za mlade?
Rijetko dajem savjete bilo kome. Najbolji savjet je onaj koji mozemo pokazati svojim primjerom. Pa eto da napravim presedan, neka mladi misle svojom glavom.
33. Podrzavate li estetsku hirurgiju u cilju uljepsavanja ili ste za prirodan look da se moze odmah procijeniti o kakvom se genetskom materijalu radi?
Mogu samo reci da mene ta oblast ne zanima, jer je sva ta prica daleko od sustine stvari. Karizma uvijek dolazi iznutra. Moj genetski materijal jeste dobar, ali i da nije, ne bih posezala za stvarima koje ce me potvrdjivati na tako degutantan nacin. Ali, svako ima pravo izbora.
Nadam se Radmila da te nece jednoga dana strpati u kategoriju lijevih pisaca. Pisac, pa jos lijevi. Valjda atributi trebaju pojacati dojam i privuci one koji se rado svrstavaju. Ne volim ni svrstavanje po stilovima. Netko krikne u izrazu koji mu najvise odgovara, postane poznat i priznat. Slijedi kolona imitatora i eto stila. Ljudska potreba da sve stavi u kutije ubija car, slobodu, nesputanost individue. Pocevasi s napomenom o kategoriji lijevih pisaca u glavi mi je zapravo bila misao da za fasizam nitko ne kaze da je desni. Toj gadosti ljudskoj covjek nije u stanju prikaciti bilo sta da je dodatno okalja.
ReplyDeleteTi si Radmila ptica koja slobodno leti iznad Bosne, ma gdje ona bila, i samo ljudi skucena duha ne mogu osjetiti cari nesputanosti i ljepotu slobodne misli.
Jabuka