Još jedan velikan revolucije i pisane riječi se pridruži svojim saborcima,mostarcima i antifašistima, partizanskim
borcima na čijem je čelu bio drug Tito.
Ucesnik
NOB-a , pukovnik Jugoslavenske Narodne Armije, urednik listova “Narodne Armije i Fronta” i prije svega čovjek koji je nastojao da otrgne od zaborava heroje,
mlade djevojke i mladiće Mostara i Hercegovine, koji podigoše visoko svjetlu zastavu antifašisticke borbe dajući svoj doprinos oslobodjenju voljenog grada i domovine. Svojim djelima posvećenim majkama, očevima i djeci Hercegovine u NOB-i
i poslije ratnoj izgradnji, kao djelu
svih naprednih kćeri i sinova Jugoslavije, suprostavljao se pisanom riječju svim dogmama koje je proizvelo pogrešno interpretiranje revolucije. Raspad Jugoslavije je
dočekao boreći se protiv, kako sam reče, postupaka “crvenih četnika” ljudi koji komunističke ideale zamjeniše nacionalizmom i nosioca
nacionalističke idelogije, koja dovede
do raspada zajedničke domovine.
Pridružio se je grupi intelektualaca koji nisu šutjeli u borbi protiv nacionalističke nemani, koja je ipak nadjačala njihove napore, potpomognuta medijima koji
doprinesoše ratnom huškanju I pothranjivanju mržnje, koja dovede do zločina i krvoprolića na tim prostorima.
Nagrade “Oslobodjenja” dnevnog glasila u BiH i grada Mostara su mali dio priznanja kojima je priznat njegov spisateljski i politički rad na očuvanju tradicija NOB-ea i poslijeratne izgradnje.
Knjige
posvećene majkama,kćerkama i sinovima Hercegovine i posebno Mostara čiji “Mostarski bataljon” je nešto, što usprkos recidivima prošlosti koji su se probudili, neće biti nikada zaboravljeno od gradjana Mostara, kojima
su te slobodarske tradicije dio njihova bića i grada kojima se ponose, što je Mensur opisao u svojim djelima.
Zadnje
godine života je proveo sa svojom
djecom što mu je omogućilo da napravi na neki način rezime ukupnog spisateljskog rada, napisanih
knjiga, rasprava i novinarskih članaka protkanih razmjenom mišljenja sa nizom intelektualaca širom svjeta.
Sjećanja na njegov lik živjeće vječno putem njegovih djela te mu se zahvaljujem na člancima i knjigama koje su mi
pomogle da zavolim i ljude i grad u kojem nisam živio i da mi pomognu da odrastem i volim užu i širu domovinu, za koju su mnogi dali svoje živote.
Svima
u porodici izražavam iskreno saučesće ističući da njegov lik živi vječno u srcima vas i nas koji smo ga voljeli i poštovali.
Kitchener 28.09.2020 Mujagić Aljoša
Jako lijep prilog o osobi koja j svojim znanjem učestvovale u našem odgoju prema humanosti,Idealima,poštenju i medjusobnoj solidarnosti .
ReplyDeleteOvde uSarajvu je samo jedna nezavisna televizija dala kratki prilog o njegovoj smrti.Takvi ljudi nemaju nikakav prolaz kod današnji fassta na vlasti.
Mislim da sam čula da je umro u Kanadi.To me najviše rastuži kad umru stari ljudi protjerani sa svojih ognjišta u cijeloj bivšoj domovini. Umiranje u tudjoj zemlji, bolujuci za svojom domovinom, koja je samo jedna i jedina trebalo bi da donese organizatorima tog zločina svo zlo ovog svijeta
Pozdrav Saima
Ovaj velikan je otisao medju zadnjima. Mnogi koji su vec otisli, pripadali su generaciji koja tako jako zeljela da uradi nesto dobro za sve ljude. Bilo su to ideali, samo rijetki su ih nosili sa sobom do kraja zivota, kao sto je ovaj gospodin. Volja i elan poslije drugog sjetskog rata bili su skoro neizmjerni kod mladih ljudi. Stariji i iskusniji su vjerovatno sa sumnjom gledali na sve sto se desavalo.
ReplyDeleteJa nekako osjecam da mladi u danasnje vrijeme osjecaju slicnu potrebu da urade nesto dobro, da poprave nase greske, da sacuvaju vodu i vazduh za buduce generacije. Bar mi se tako cini.
Mora nesto dobro doci s njima jer se skoro cijeli svijet srozao na nulu.
Moje postovanje Aljosi i Mensuru, koji mu je bio primjer za dosljednost i postenje.
P.S. Iako nista ne zanci za funkciju bloga, meni se cini da su Nera i Co tako daleko.
Uzivajte u mirisu ribe i ljekovitih trava.
Puno pozdrava svima od Dubravke