Nedu sam prvi put sreo na moj prvi radni dan u OOUR-u Telekomunikacioni uređaji, na trećem katu tkz Tehničke zgrade. Po završetku fakulteta grah mi pade da svoj radni vijek započnem u kancelariji u kojoj se tokom odmora igrala igra slična boćanju ali s okruglim, plosnatim plastičnim pločama različitih boja koje su lagano klizile po podu kancelarije. U igri su učestvovali malo stariji zaposleni na čelu s Nikolom Drčom a jedan od stalnih učesnika je bila i Neda. Bili su to dani, čini mi se, s mnogo manje stresa i rivaliteta, koji su se javili kasnije.
Neda je, nekoliko godina kasnije, kada smo se preselili u zgradu Naučno istraživačkog centra, dodijeljena u moje odjeljenje pa sam joj na taj način postao šef. Surađivali smo jako dobro i između nas nikada nije bilo nikakvih nesporazuma. Nedu su cijenili i ostali zaposleni u OOUR-u a također i Profesionali i cijelom Rudi Čajavecu. Njena dobra prijateljica je bila Olivera Josifović, moja profesorica u Tehnici i kasnije na fakultetu. Pripadala je generaciji starijih inžinjera koji su svojim radom postavili temelje Rudu Čajaveca kakvog smo ga mi mlađi poznavali.
Odlaskom iz fabrike izgubio sam kontake s Nedom. Tek nakon mnogo godina po dolasku u USA saznah da se, sa svojim suprugom Velimirom, preselila u Zagreb, kako bi bili blizu unučadi. Ne znam koliko je vremena prošlo od tada a danas na Internetu nađoh informaciju da je Veljko napustio ovaj svijet u decembru 2018.
Vjerojatno nas Neda još ne bi naustila da je ne zadesi zla sudbina. Skupilo se tu puno toga. Nakon pada zbog ugriza psa, loma podlaktice i koljena, operacije, ležanja u bolnici sa svim neugodnostima koje uz to idu, te COVID-a, oslabljeno tijelo nije izdržalo. Živimo u ružnim vremenima i niko od nas ne zna šta nas čeka sutra.
Neda je tako završila svoj životni put a sahrana će se obaviti u četvrtak 22. aprila na groblju Mirogoj u Zagrebu. Nedinim odlaskom broj onih s kojima smo se družili i radili se sve više smanjuje. A gdje će i kako će ko, od ovo što nas je još ostalo, zavaršiti teško je predvidjeti. Ostaje nam nada da će nas se neko sjetiti kako što se mi sjećamo onih koji nas napustiše.
Nedinoj familiji i prijateljima povodom njene smrti upućujemo iskreno saučešće a posebno se zahvaljujem Nataši koja mi je ovu tužnu vijest javila. Jer da nije bilo nje vjerojatno za Nedin odlazak ne bih saznao još jako dugo.
Jako me je rastuzila vijest o odlasku nase drage Nede.
ReplyDeleteCudno je kako nam neki ljudi prirastu srcu, a da nikad nismo bili bliski, posebni prijatelji...
Poslije toliko godina kako se nismo vidjele, pomisao na nju, izazove osmjeh i lijepe uspomene
na kratka druzenja u RC, na povremene slucajne susrete u gradu i price o porodici, poslu, godisnjim odmorima..
Pocivaj u miru draga nasa kolegice.
Iskreno saucesce Nedinoj familiji i prijateljima.
Emira i Sasa
Nevjerovatno koliko se tuge kupi u ovim našim sadašnjim životima. I mene je iznenadio Enisin odlazak Imale smo komunikaciju na Skajpu. Bila je veliki borac u borbi,protiv teške bolesti supruga . Briga za sina bila je i ostala velika kao i svake majke. Njena je opravdana, jer iz jedne mirne sredine, organizovane porodice prosvjetnih radnika, napustiti sve to samo zbog imena koje nije bilo po volji vladajućih. i doci u sredinu u kojoj takodje nije bilo lako iz istog razloga.
ReplyDeleteBila sam sretna kad mi je poslala sliku u šetnji sa suprugom jer je njegov oporavak bio samo njena borba i briga.
Saljem iskreno saučešća suprugu i sinu a i braći.
Pozdrav Saima
Ostaju lijepa sijecanja. Nedo, neka ti je laka zemlja i pocivaj u miru. Porodici i svim ozaloscenim iskreno saucesce.
ReplyDeleteSega
Moje iskreno saucesce Nedinoj familiji i prijateljima. Kako Emira rce kad se pomene Neda uvijek osjecas nesto lijepo.
ReplyDeleteFina zena, zracila dobrotom, nekoliko puta smo bile na zajednickim projektima.
Pocivaj u miru Nedo.
Dubravka
Evo u istom danu jos jedna tuzna vijest, opet odlazak drage osobe, nase Nede jedne divne osobe. Malo smo kontaktirali ali se pri svakom susretu na njenom licu pojavljivao osmijeh. Dolazila je u Mikroelektroniku u nasu veliku kancelariju da posjeti nase kolegice Baisu i Natasu sa kojom se u Zagrebu nastavila druziti i preko Natase bi kratko cuo o Nedi. Co spomenu bocanje a siguran sam da je ona bila i dio tima koji je to radio ispred tehnicke zgrade u vrijeme pauze. Nedo pocivaj u miru, sjecanje na tebe ce ostati u nasim srcima. Iskreno saucesce najblizima. Duboko se saosjecam i sa Natasom koja je ostala bez dragog prijatelja.
ReplyDeleteIzet