Nedostatak inspiracije

 ... me drži od priloga “Pa recite da niste znali”. Napisala sam jako dug komentar na ovaj prilog, možda iste dužine kao Milanov prilog, ali nisam kliknula na “zalijepi” i novi poziv na tablet je učinio da komentara nestane. Dugo vremena me to drži u jednom bezvazdušnom stanju što nikad ne mogu ništa sto napišem ponoviti, jer pišem sve u jednom dahu kad mi tema dodje. Sad nekad budem u dilemi da li je to dobro što se tako desilo. Bila sam baš toliko ogorčena na toliki tekst o jednoj osobi koja ne zaslužuje da je se u današnje vrijeme uopšte pomene u ovoj našoj državi.  Onda sam bila i na neki način ljuta na tebe što si tu temu stavio uopste na blog.

Danas je najgore vrijeme u BiH. Svi vi koji ste morali napuštati Banjaluku odlazili ste porodično, preživljavali ste nedostatak materijalnog obezbijedjenja za život a svo vaše bogastvo ostavljali likovima iz raznih vukojebina koji tako nešto ni u snu nisu zamišljali.

Kod nas u Sarajevu su naše komšije Srbijanci odlazili “na sedam dana” takodje iz svojih punih stanova. I u te stanove su ulazili “bošnjački” likovi (nikad nisam prihvatila taj izmišljeni naziv za sebe), iz raznih vukojebina i poslije rata svi se predstavljali borcima Armije BiH i tako osvajali prazne stanove i ostvarivali i penzije. Nedavno je predsjednik boračke organizacije rekao da ima 50.000 hiljada takvih. Da je to bilo tako Sarajevo bi se oslobodilo brzo i lako uništilo svu artiljeriju bivše JNA a odbrana Sarajeva ne bi trajala skori četiri godine sa minimalnim oružjem.

Po meni najpametniji čovjek profesor Slavo Kukić iz Mostara je rekao da je 91 godine bio dogovoreni rat u kojem je svaki vodja svog naroda stavio metu na ledja i metak na čelo svom narodu da bi bogastvo i ljepotu BiH rasturilo na tri djela i poklonili Srbiji i Hrvatskoj a Palestinu ostavili muslimanskim vodjama kojima bi to odgovaralo. Danas bi debil Bakir Izetbegović hodao po svijetu kao Jaser Arafat sa svojom hanumom. Izjava da će Bosne biti dok su pune džamije, koju je rekao isti tipus, doveo je normalne gradjane do stanja bijesa, šoka, beznadj i depresije. Da je bar rekao pune tvornica fakulteta, nekadašnje sloge Bosansko hercegovačkog Naroda, svih religija koje su naslijedili od svojih pradjedova i roditelja.

Bila sam na proslavi 55 godina na mature. Oni koji smo došli proveli smo skoro cijeli dan zajedno u lijepom raspoloženju. Imali smo tri profesionalna muzičara. Ja sam moralo oko 8 sati jedva isposlovati fajront. Pitala sam muzičare da li smiju ovo završiti s pjesmom “Bosni moja divna mila”. Odgovor je bio potvrdan a oni su još dodali pjesmu ”Bosa Mara Bosnu pregazila”.

Nakon svega sam nesretna i bit ću zauvjek i svaki put kad saznam da su mnogi uspješni naši Banjalučanini pokupovali stanove u Hrvatskoj i  Srbiji. Pričaju o ratu i kritikuju. Samo onima koji su se vratili u Banjaluku i kupili stanove izražavam duboko poštovanje zbog ljubavi prema svojoj domovini i patriotizmu.

Srdačan pozdrav Saima