SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, April 21, 2006

Mala skolska zabava

Svake godine u ovo vrijeme biblioteka Pravnog fakulteta na kojem radim organizuje malu zabavu za zavrsne studente koji rade tokom godine za nas. Sluzi se hrana, pice, kolaci. Kako je struktura zaposlenih u biblioteci veoma sarolika, pravilo je da svako pripremi i donese nesto sto je specificno za zemlju iz koje potice.

Da biste dobili osjecaj o cemu se radi, evo zanimljivog podatka: moj direktor je prijeklom iz Kine, zamjenik direktora je Indijac, jedan on menadzera iz Etiopije, ja sam, predpostavljate, iz Bosne, a samo jos jedan preostali menadzer je porijeklom Amerikanac. Ostali zaposleni, uglavnom regularni radnici, su Amerikanci. Kao sto mozete zakljuciti, prava diskriminacija: vlast u rukama drze dosljaci. Bilo bi vrlo interesantno napraviti uporedbu izmedju ove i trenutne situacije, recimo, u dijelo Bosne koji je netko nazvao "Republika Srpska".

Nera obavezno svake godine priprema baklavu koja je postala hit. Svake godine kada pripremamo zabavu svi mi napominju da slucajno ne zaboravim baklavu. Ove godine je Nera pripremila i sirnicu koja je veoma brzo 'planula '. Ako ni po cemu drugom, bar smo postali poznati po nasim specijalitetima.

Da biste dobili osjecaj sredine u kojoj radim zadnjih 7 godina evo i jedne fotografije, 'friske', sa zadnje zabave, od jucer popodne. Na slici je dio osoblja Pravnog fakultete. Pocnimo s lijeva na desno: profesor Fisfis, porijeklom Grk, moja malenkost (Bosanac), moj direktor (u prednjem planu, Kinez), dekan (Amerikanac) i profesor Astorino, porijekol Italijan. Eto takva je uglavnom ekipa s kojom svakodnevno suradjujem, raznolika, razlicitih afiniteta, kultura i obicaja, ali istovremeno i vrlo prijateljska i ugodna.

1 Comments:

Anonymous Natasa said...

Co. Obradovao si me ovim zadnjim prilogom i podsjetio na kljucne pozitivne osobine americkog drustva - suzivot svih narodnosti i rasa na njenom tlu.

Mislila sam da je tako bilo i u Bosni, uvijek sam to isticala kao
bogatstvo nase bivse zajednicke domovine, a na kraju, ostala sam zatecena, razocarana i bez vjere u bolje sutra na njenim rostorima. Mozda za 300g moze biti bolje, ako do tada bude i ovog planeta.

Bila sam u Americi tri puta po nekoliko mjeseci ( 75., 78., 80.), u LA, kao clanica tima za know how. Izvanredno su nas primili, na poslu i privatno. Imam puno slika iz tih dana, s raznih druzenja, putovanja,..

Bili smo svi tada ponosni, sto smo mogli reci da nas je u timu bilo -
dvoje hrvata, troje srba i dvojica muslimana. Bili smo zaista slozni,
pravi tim. Kako shvatiti ono sto se dogodilo devedesetih?

Pretpostavljam da se u Americi mnogo promijenilo, mnogo izgradilo, ali da je ta jednostavnost i druzeljubivost izmedju obicnih ljudi ostala.
To ne znaci da se slazem s Bushovom politikom, s pretjerano
potrosackim mentalitetom drustva, na stetu drugih , pogotovo siromasnih zemalja, i jos mnogo cime negativnim. Ali dozvaljavaju da svatko zivi zivot kakav zeli, sve dotle dok nije na racun drugih, i sto je najvaznije pravna drzava funkcionira. Vjerujem da i dalje cijene sposobnost, a ne podobnost.

Drago mi je sto si uspio i vjerujem da si zadovoljan svojim zivotom u Americi.

Natasa

Friday, 21 April, 2006  

Post a Comment

<< Home