Dubravka u slikama i par riječi

Dubravkin hoby

Vec duže vremena pokušavam da napišem par riječi o jednoj našoj prijateljici, drugaru, koja se javi povremeno na blog. Nemam tu nadarenost za pisanje, lijepe rečenice, slikovito prikazivanje nečega ili nekoga. O kome je riječ ? Dubravka Kusmic (Pavljaševicć, naša Banjalučanka koja s porodicom živi u Kanadi, Montreal (Dorval).

Pošto smo svi već duže ili kraće vrijeme “zaplovili” u mirnije, “penzionerske vode”, mislim da smo svi, uz uživanje sa unucima ili unukama (tko ih ima), bili u potrazi za novim aktivnostima, gdje i kako utrošiti slobodno vrijeme ??

O Dubravkinoj aktivnosti u posljednje vrijeme ja ne mogu mnogo pisati ali ću poslati par slika koje govore i  “pišu” u moje ime. Član je i udruženja žena, koje se takođe bave istim aktivnostima pa ponekada zajedno organizuju izložbe i prezentaciju svojih radova. Ukoliko moje prebacivanje (putem e-maila …. Cou) malog filma o jednoj izložbi uspije….. vidjećete ukratko.

Šaljem vam i par radova Dubravkine mlađe kćerke Ane, koja je u umjetničkim vodama a o tome nemamo ništa na blogu. Neznajući ništa mnogo o tome (niti preciznije. “Sega zaboravlja detalje…haha….ha !!”) nadam se da će Dubravka reagovati na prilog i tačnije napisati nešto o Ani.

Ja ću sigurno reagovati na prilog, ovom prilikom odmah upućujem izvinjenje Dubraki, ukoliko sam nešto pogrešno napisao. Pozdrav Kušmićima i svima na blogu !! Slike bolje pričaju !!

Sega

Dubravkin stan za tkanje

Dubravkin rad - pauza

Stan - šal

Stan - ručni rad

Dubravka - dekica za vrijeme tkanja

Stan - mislim da je i ovo šal

Jedan od uzoraka

Dubravka - dekica gotova

Dubravka - sastavljena dekica

Nekoliko završenih uzoraka

Tkanje završeno

Uzorci radova

Šteta ih upotrebljavati - samo gledati

Dubravka - lanena torba

Dubravkini jastučići

Prelijepe...

Anin rad

Jedan od Aninih radova

Ana - poseban rad

Anin akvarel

Ana K - novine u Torontu

Novi Komentari i linkovi

Saima - Z-V Sustav

Uputstvo: KAKO POSLATI PRILOG

Z-V Sustav

Ekipa iz Nikole Tesle.
Zvonko, prvi s desna,
rukom čuva bradu.

Danas, kako sam obećao, nastavljam priču o Zvonki Periću. Zvonko je rođen u Puli, odrastao u Banjaluci a pod zrele godine stigao u USA kao mnogi od nas. Riblji restoran je ostao samo sjećanje na lijepa vremena kada je Banjaluka disala punim plućima na radost njenih građana. Ljudska otpad je početkom devedesetih ote od njenih građana. Mnogi je na silu napustiše da se nikada u nju ne bi vratili.

Iz razgovora sa Sašom saznah da je Zvonko inovator i da tom svom hobiju posvećuje dosta vremena i energije. Danas predstavljam jedan a u pripremi je prilog o još jednom koji ću predstaviti uskoro.

Prije 20 godina zamislio sam i tada stvorio Z-V SUSTAV. Tada sam bio zadovoljan sobom jer sam otkrio da Z-V SUSTAV može neizmjerno doprinijeti smanjenju broja poginulih u prometnim nesrećama i do 80%. Tada sam mislio da imam nešto što bi moglo barem smanjiti smrt milijuna, ili stotine milijuna ljudi širom svijeta, nešto što su imali i drugi inovatori i neki inženjeri prije.

Z-V SUSTAV je spasitelj svih nas.

Pješaci:

1. Kada vozilo s ugrađenim Z-V SUSTAVOM udari u pješaka, šanse pješaka da pobjegne sa znatno lakšim ozljedama biće veće, točnije, vozilo ga neće odbiti od njega.

2. Kada vozilo udari u drvo, betonski stup, most, drugo vozilo ili nešto drugo na cesti - vozilo se neće zaustaviti na trenutak.

3. Z-V SUSTAV je MOĆ, pouzdan i upečatljiv. Sprječava zaustavljanje vozila, što je bio slučaj i prije.

4. Na nesreću svih nas, svjesni smo da je glavni uzrok smrti i teških ozljeda u prometnim nesrećama trenutno zaustavljanje vozila.

5. Zadatak Z-V SUSTAVA je apsorbirati udar do najvećeg stupnja pri bilo kojoj brzini i upravljati vozilom u slobodnom smjeru.

6. Ovaj SUSTAV se također radi prije kontakta s drugim vozilom, drvetom, mostom itd.

7. Štiti vaš spremnik goriva od zapaljenja, bez obzira da li se sudar dogodio sprijeda ili straga.

8. Z-V SUSTAV uključuje i najsigurnije sjedalo pored sebe koje se može instalirati bilo gdje želite. Ako je potrebno, ta sjedala može aktivirati Vozač, kao i Putnik.

9. Dame i gospodo - Vozila ugrađena u sustav Z-V ne zaustavljaju se.

10. Z-V SUSTAV je od velike vrijednosti za sve nas; nemojte me uvjeravati skeptici, to su određeni ljudi koji mi odbijaju pružiti priliku i podršku potrebnu da Z-V SUSTAV postane stvarnost i zaista opravda svoju svrhu.

11. Vjerujem da će službena automobilska industrija prihvatiti i priznati Z-V SUSTAV kao najsigurniju inovaciju dostupnu pješacima, vozačima, putnicima i ostalim sudionicima u prometu.

12. Prvi test sudara sa Z-V SUSTAVOM pokazat će da više nećemo trebati vršiti testove pada sustava. Bar ne na tradicionalan način na koji su dosad izvedeni.

13. Z-V SUSTAV treba bez puno razmišljanja prihvatiti i biti ugrađen u sva putnička vozila. Nužnost ovog SUSTAVA leži u potrebi da se smanji smrtnost i ozljede ljudi u prometu.

Indikator cijene

400.000 ROK u SAD-u tako u prošlih -10-godina

Nužnost i svrha Z-V SUSTAVA je u budućnosti smanjiti broj mrtvih, teško onesposobljenih i materijalnih dobara za 80% ili više.

 Z-V SUSTAV štiti živote naše djece, roditelja, prijatelja i sebe.

Ideja i korist:

Potreba sugerira da ideja postoji, da je opravdana i da njeno prihvaćanje ima podršku. Posljednji testovi koje sam imao prilike vidjeti u tisku i javnim medijima pokazali su da je razina sigurnosti putnika visoka. Nažalost, zaštita putnika se poboljšava, ali ne u mjeri koja bi se postigla Z-V SUSTAVOM. U automobilskoj industriji poboljšanje sigurnosti vozača i putnika i dalje je najvažniji prioritet, dok u međuvremenu malo ljudi brine o zaštiti pješaka.

Da bi automobilska industrija i ljudi općenito prihvatili Z-V SUSTAV, moram iznijeti činjenice jednostavno, logično i izravno.

Javnost me još nije iznevjerila jer ne znaju ništa o Z-V SUSTAVU.

Ne mogu zaobići opasnost po život naše djece, unuka i svih drugih ljudi. Opasnost dolazi od automobila. Duboko sam uvjeren da se tragedije mogu izbjeći. Tome možete doprinijeti i borbom za zdrav razum u prometnim odnosima. Vaša želja i veća motivacija za instaliranjem Z-V SUSTAVA bi mogli biti glavni kriterij uspjeha. Ne bismo se smjeli voditi u pogrešnom smjeru, ostavljeni na milost zastarjelih sigurnosnih sustava. Pogledajte dosadašnji status i žrtve u prometu do danas i sami odlučite kako živjeti sretniji i sigurniji život, zajedno možemo raditi na tome da svi u prometu budemo sigurniji.

1. Ono što me je potaknulo izvanredan broj od preko 400 000 mrtvih samo u SAD-u u posljednjih 10 godina.

2. Nažalost, nemoguće je razlikovati dosadašnja dostignuća od novih ideja pojedinaca koji mole i čekaju.

3. Čini mi se da je znanost u automobilskoj industriji zaustavljena i usporena. Oni koji su doprinijeli prethodnim dostignućima u razvoju vrlo uspješno drže distancu i izbjegavaju nova otkrića za automobilsku industriju.

4. Vjerujem da će službena automobilska industrija prihvatiti i priznati Z-V SUSTAV kao najsigurniju dostupnu inovaciju za znatno poboljšanu sigurnost u prometu.

Inovator Zvonko Peric

Ovako sam osmislio

Spiza kontra čevapu

Još tamo davne 2006-te Emira nam je poslala prilog o njihovim prijateljima Perićima koji su se, kao i mnogi drugi, skrasili u USA. Emira je u svom prilogu spomenula riblji restoran Berekin koji je Zvonko otvorio u objektu u blizini raskrsnice tranzita i ulice koja vodi na Lauš. Kao kroz maglu se sjećam restorana jer sam jednog dana došao u posjetu Saši koji je u istom objektu, odmah do Zvonkinog restorana, imao svoj poslovni prostor. Bilo je to doba kada su mnogi potražili sreću u „privatluku“, pa tako i ja. Više se ne sjećam razloga zašto sam išao da vidim Sašinu radnju ali se sjećam da mi je Saša i tada pričao o Zvonkinom restoranu. Nažalost, nisam imao sreću da probam Zdravkove specijalitete a siguran sam da se to neće nikada dogoditi jer je i Zdravko, kao i većina onih koji navraćaju na blog, daleko od grada kojeg je volio i gdje se skrasio. U njemu su sada neki drugi ljudi, a i restorani nisu oni u koje smo nekada navraćali.

U nedavnom razgovoru mi Saša ispriča jednu dogodovštinu vezanu za Zvonka i njegov restoran a jučer od Zvonka dobih isječak iz novina (vjerojatno banjalučkog Glasa iz decembra 1990-te) u kojoj Slavko Podgorelec piše o egzotičnoj ribi koja se našla na meniju Zvonkovog restorana. Njegov restoran je inače bio poznat po tome što je služio samo morsku ribu koja je svakog dana Zvonki stizala iz Splita. A sabljarka, o kojoj se u članku govori, je u Jadran stigla iz velikih daljina, da bi završila u tanjurima ondašnjih Banjalučana, ljubitelja morskih specijaliteta.

Ovaj prilog o sabljarki je samo uvod u par priloga u kojima će biti riječi o Zvnokovom hobiju koji će, nadam se privaći pažnju posjetilaca bloga.

Nastavak II

Blog je mirovao zadnjih dana zbog privatnih razloga a danas se vraćamo u „normalu“, tj prilozi će biti objavljivani češće, ovisno o raspoloženju autora.

Saima mi  je današnji prilog poslala još 29. maja i u normalnim okolnostima bih ga objavio odmah ili u dan-dva od primitka. Iako je od slanja prošlo skoro mjeseca dana, nadam se da prilog nije izgubio na aktuelnosti i zanimljivosti. Pokušat ću ovakva „kašnjenja“ u budućnosti izbjeći koliko je to god moguće ali zbog trenutne situacije u svijetu vezano za virus koji se i dalje širi, i privatnih obaveza, moguće je da blog ponekad „zamre“ nekoliko dana.

A evo šta nam je Saima poslala prošlog mjeseca:

Od kako smo ”preko vode došli do slobode” bilo je nevjerovatno koliko je lijepo izlaziti u bašte finih sarajevskih kafe slastičarnica sa dragim prijateljicama uživo.

Zaista koliko god mislili da je telekomunikacija dobra, nula je prema osjećaju kad se gledamo u oči a teme se nameću bez prestanka. Sad pod maskama oči imaju poseban značaj,

Onda sam došla do zaključka da meni najviše inspiracije ipak daju prilozi i komentari Coa i svih naših blogera.

Segin komentar na moj zadnji prilog je potrefio u “sridu “ s opisom ponašanja holandskih vlasti u vezi s dostavljanje pomoći nekim evropskim vladama. Zaista za sve ono što narodi i vlade rade svojom  neodgovornošću i stanovnici nepridržavanjem  savjeta, ne zaslužuju nikakvu pomoć.

Mene je to najviše ohrabrilo da neka svoja ponašanja u zadnje vrijeme koja me opterećuju postavim na pravo mjesto.

Ovde sa dogadja da mi se obraćaju neki prijatelji ili njihova djeca  koja rade u državnim preduzećima, te pred kraj mjeseca dolaze s molbama za posudbu novca do slijedeće  plate. Prošli mjesec sam odbila, zbog načina na koji se ponašaju i kako bez ikakvog plana i razuma rasipno žive. Od prilike sam isto razmišljanje donijela kao i Sega svoje o ponašanju holandske vlade.

Sega me vidi kao i neumornog optimistu, što jesam, ali osnovni razlog moje angažovanosti na blogu je moja neizmjerna ljubav prema Bosni. Imala sam sreću da je i moj Vice volio Bosnu. Živeći 5 godina u Rakovom selu, 15 godina u Beogradu i 58 u Sarajevu, tj Bosni, dijelio je sa mnom tu ljubav, a oba sina su mu rodjena u Bosni (Banja Luka i Sarajevo), podrazumjevalo se da je  volio svoju domovinu Hrvatsku. Jer svi ljudi  na svijetu imaju samo jednu domovinu i to onu u kojoj su rodjeni.

Poslije onih protesta u Sarajevu, nevjerovatno je koliko se toga promijenilo.

Co nije u prilici da prati šta se dešava kod nas, a ni mnogi naši Bosanci i Hercegovci po svijetu, pa ću ja opet koristiti ovu mogućnost za malo “u slici i riječi.“

Nikad ni jedan protest nije imao toliko mladih, obrazovanih ljudi, sa snažnim emocijama prema antifašistima, u tako kulturnom ambijentu koji su sami stvarali. Bilo je prije pet-šest godina protesta u kojima je bilo i paljevina i gadjanja flašama i kamenjem, za koje se ni danas ne zna ko ih je organizovao. Ali je evidentno da su poslije ubili svaku mogućnost da se ponove u većem broju.

Mislim da je vrhunac nezadovoljstva dostigao svoj maksimum.

Ja sad razmišljam da je došlo vrijeme da svi shvate da je ova odbrana i Bosne i Sarajeva poslužila hodžama, sveštenicima, popovima i lopovima (političarima) da naprave državu u kojoj će imati najveću moć u ostvarivanju lagodnog života “bez krampa i motike i velike pameti“.

Nešto što se još desilo a to je prvi put poslije 28 godina ovaj posljednji Bajram na državnim medijima.

Početkom rata naš bivši rejs Cerić i kompanija proglasiše nas  Bošnjacima, bez ikakvog referenduma i mišljenja Bosanaca koji su po roditeljskom nasljeđuju primjenjivali islam i svi koji smo nosili imena turskog i arapskog jezika, a četnici nas nazivali Turcima.

Pred rat četnička ideologija nas proglasi  Muslimanima s velikim M, da nam ukinu pravo na bilo kakvo vlasništvo na Bosnu. Musliman ima u prevodu samo jednu riječ - vjernik. Sve ostale zemlje na svijetu naglašavaju da su muslimani iz Egipta, Sirije, Iraka i UAR-a itd.

Ovaj Bajram, novi rejs, Bakir i svi imami, hodje i ko li su već, su svim muslimanima u Bosni i Hercegovini čestitali na turskom ili arapskom jeziku (nisam sigurna koji je).

To je za mene dovoljno da se izjašnjavam kao Bosanka – ateista, kako sam odgojena.

I da se borim da imam pravo na to. Dozvoljavam i svim drugima kako žele. Mogu umjesto Bosanac ili Hercegovac katolik, pravoslavac biti Srbi ili Hrvati. To je stvar ličnog ili profesionalnog izbora.

Pozdrav Saima

Nastavak...

... poslije čitanja Seginom komentara na prilog “Natašin prijedlog “ koji je bio jako smislen u ovom trenutku.

Problemi oko Corone i svih pljački, korupcija, fašizama i zaraza izišli su na vidjelo u našem regionu.

Odlučila sam se na ovaj prilog najviše iz djelova komentara, a vezano za veliku i priznatu firmu AIPK “Bosanska krajina “ i još mnogo drugih u cijeloj Bosni i Hercegovini koje su uništavane, privatizirane ili prodavane strancima od strane onih zbog kojih smo se mnogi međusobno svađali, ubijali, raskida brakove i prijateljstva. Sa koliko su ljubavi te fabrike, firme, bolnice, škole, fakulteti počinjali graditi naši djedovi i očevi, bake i majke, da bi mi imali sretna djetinjstva, sretne mladosti, mogućnosti školovanja koliko su nam bile velike naše lične ambicije.

Kako smo sebi mogli mnogi iz svih generacija da to uništimo u vrlo kratkom vremenu?

Sega je u pravu kad kaže da je izgubio nadu da će ikada biti išta bolje u našoj domovini.

Mladi pjevač na kombiju s gitarom,
zaštićen od korone svira i pjeva "Bela ćao"

I ja sam tako počela da mislim sve do protesta u Sarajevu. Bilo je predivno nakon dugo godina vidjeti ujedinjene građanske Sarajlije bez ikakvih obilježja osim dvije-tri Titove slike, dva transparenta i jedne zastave Juge. I pjesme “Ćao Bela“, “ Po šumama i gorama“ i mnoge druge.

Niko od vladajući i njihovih istomišljenika nije bio. Ako ništa uspjeli smo da lude i nerviraju se. Jedan transparent je bio “Sjetite se Jasenovca 1941-1945” i jedan je bio “Za dom spremni”. Ova riječ dom prekrižena a ostalo kad se čita pravilno “Spremni za dodatno crvenim slovima Ludnice”.

Zemaljski muzej u Sarajevu.
Desno, niži dio zgrade, gornji prozor, prostorija
u kojoj se čuva jevrejska Haadaga koju su
Sarajlije zakopale i čuvale do kraja rata
poslije ustaškog progona Jevreja

Najveći hit je bio nakon tri dana parlamentarka SDA (upamtila sam da je ime ili Sanela ili Sunita, ne sjećam se, ali je prezime Ćustović). Tražila je od pravosuđa da se svi učesnici kazne zbog nepoštivanja zaštite od Corone virusa. I to svih više od 5000 ljudi. I dvije trećine pod maskama. Koji su poslije komentari o tome bili duhoviti za nevjerovati. Ja sam se poslije sjetila kako smo mi bili ovakve budale devedesetih i svi pripremali teren da nam sve unište na svim stranama oni koji i danas vladaju. Šta bi bilo da smi svi mi umjesto razdvajanja bili ujedinjeni?

Ja ostajem na ovom blogu dok Milan sve objavljuje a dok  ja sam još pri pameti. Meni nije važno da li će neko komentarisati ili ne. Meni je važno da ostane nekim mladim generacijama koje će čitati  nešto što je bilo, ali lično doživljeno i argumentovano. Meni je jednom rekla moja draga drugarica Emira, a to isto i moja draga Saida koja više nije s nama i koja mi mnogo nedostaje, neovisno jedna od druge, “da se moji prilozi nemaju šta komentarisati. ”To mi je, moram priznati, bilo drago. Bilo je ranije i onih koji su napadali i vrijeđali. Nismo vraćali istom mjerom pa su odustali. I to mi je bilo drago.

Protesti oko 5000 ludi od vječne vatre do
Filozofskog fakulteta, poštujući rastojanje i
kriznog štaba. Rat nam je donio veliko iskustvo
da se sve može i ljudski izdržati
 

Od moje snahe Engleskinja sam gledala slike od pra-pradjeda iz Indije u kojoj je sa praprabakom bio učitelj. Mnogi Indijci iz tog vremena i danas znaju engleski. Ima puno predmeta u kući koje je donijela praprabaka a ostale nasljednice vukle to sa sobom svugdje gdje su poslije živjeli. Tako i zadnja moja snaha. Meni se najviše svidja gramofon. Kad vidim mnoge političare pomislim koliko ih je došlo iz raznih vukojebina u kojim im još žive roditelji. Oni sada imaju vile, tjelohranitelje, besplatne telefone, šofere, bijesne automobile, urede koje su gradile Stara Jugoslavija, Austrougarska, naša Jugoslavija i svu ulaze u te zgrade kao da su sultani.

Odlučila sam da sada malo u slici i riječi pokažem neke događaje.

Mene zaustavila Nova (bh) televizija.
Prikazano u dnevniku
Opalila sam po sadašnjim domaćim fašistima

Sada malo velikih aktuelnih misli malih ljudi

Pozdrav Saima.

Sarajevo slomilo zube fašizmu...

Ovo su naslovi iz današnjih svjetskih medija na protest u Sarajevu.

Ovo sto sad šaljem kao prilog već nekoliko dana se razmjenjuje po cijelom reonu preko vibera. Ja nemam tvoj broj telefona na kojem imaš Viber pa sam se dosjetila da uslikam sa jednog na drugi telefon i pošaljem kao e-mail.

Koliko sam uspjela ne znam ali ti ćeš možda znati da prebaciš kao prilog na blog.

Najčešći komentari su da smo mi Bosanci i Hercegovci najveće budale  i da smo svoju djecu predali na tacni kao topovsko meso za “svoje vođe i svoju vjeru”.

Niko lakše ne nasjeda na propagandu “svojih“ ideologa i vođa sa takvom žestinom kao da nam je mozak “ko lješnjak i to onaj osušeni”.

Pozdrav Saima

Napomena: Tekst sam prekucao jer bi bilo veoma teško da se pročita sa Saimih slika.

Nazire li se uopće kraj ovom debilizmu i manipulaciji?

Da bi lakše shvatili poantu ovog posta, probajte se vratiti 30 godina unazad. Živiš kraj svojeg susjeda kojeg poznaješ 10, 20 ili 30 godina. Gledaš ga svaki dan. Postajete kao braća. On je prvi tu kada počinješ graditi kuću iz temelja. Osnivate obitelj, i ti, i on. Djeca vam postaju najbolji prijatelji, idete zajedno na more. Žena mu pravi kolače pa svaki puta donese tebi pola tepsije. U zimskom periodu ga čuješ u 5 sati ujutro kako lopata snijeg. Ti se probudiš u 7, pogledaš kroz prozor i vidiš da je očistio i pred tvojom kućom, samo iz razloga da bi proveo to vrijeme sa tobom uz jutarnju rakijicu koje bi ti izgubio na čišćenju. Ako si se slučajno zatekao na poslu dok su ti suprugu uhvatili trudovi, taj susjed ju je odvezao u bolnicu.

Šta se tada dešava? Upališ jedan dan TV, i neki kreten to govori da ti to nije susjed nego tvoj najveći neprijatelj. Da je on to sve glumio kako bi te mogao ubiti, i tebi i tvoju obitelj. Ma nemoj? Isto tako i njegovi mediji pričaju njemu o tebi. Znači toliko si naivan da vjeruješ nekom šupku koji ne zna na karti pokazati tvoje mjesto u kojem živiš ali zna što ti susjed misli? Kaže: ili ti njega, ili on tebe. Uzimaš pušku u ruke, opališ preko ograde i promašiš. On ti uzvrati. To vide i drugi susjedi pa kažu: evo ipak su mediji u pravu. Uzimaju svo oružje i nastaje histerija. Nakon svega se vratiš kući, bez ruke ili noge. Fali ti nekoliko članova tvoje obitelji, dijete, brat, sestra, tata, mama... Ali dobio si mirovinu 5,000kn jer si ostao bez ruke. Gledaš u susjedovo dvorište gdje su vam se djeca igrala dok ste vi roštiljali, ali sada nema ni susjeda a ni tvoga djeteta.

Opet upališ TV gdje se pojavljuje onaj isti, samo u novom ruhu i sa nekoliko milijuna više na bankovnom računu. Uvjerava te da je to ok što si izgubio dijete, brata, oca... Oni su dali živote za domovinu. Ti sada moraš uživati u toj domovini, bez ruke, bez najmilijih. „Susjed je krivac“ za to što ti se desilo. Ti mu opet vjeruješ i živiš u zabludi. Sretan si što si dobio državu i napokon više ne gledaš svojeg susjeda. Nako kratkog vremena počinju u tvojoj državi dijeliti vlastiti narod na istomišljenike od neistomišljenika, HDZ, SDP... ustaše, četnici, balije... i dok se vi prepucavate međusobno, oni vas kradu ispred očiju.Godinu po godinu vi im naivci opet vjerujete. Shvatite da nešto nije u redu tek kad vam preko noći nestane pola ulice mladih ljudi, koji su otišli u svijet zbog vaše naivnosti i njihovog lopovluka. 

Opet palite TV i onaj isti manipulator baca kost između vas i tih ljudi koji su otišli u svijet. Sada su ti ljudi krivi zbog odlaska jer su vas ostavili na cjedilu i nema više ko raditi. Vi ste domoljub koji ste a oni su izdajnici. Vi naivni počinjete mrziti te ljude, dok vam huškači kradu ono zadnje što se da ukrasti. Naravno do današnjeg dana vam nisu rekli iz kojeg razloga su ti ljudi napustili svoje domove. Razumijem daste do sada bili naivni, ali da i dalje vjerujete onima koji vas sustavno uništavaju zadnjih 30 godina... e to ne mogu shvatiti?

Opet palite TV i sada upiru prstom u vašeg prvog susjeda: „Možda je zaražen“? Tako i njemu govore za vas: „Možda je zaražen“? I opet vi idioti počinjete mrziti svoga susjeda. Gledate ga kroz prozor i spremni ste zvati policiju ako čovjek ide po kruh. Ni iz razloga jer se brinete za njegovo zdravlje, već iz obijeti kako bi on zaradio kaznu. Toliko su vam sjebali um da ćete uskoro dopustiti da vas odvoje od vlastite djece. Do jučer ste kukali kako si ne možete poštenim radom omogućiti odlazak na more, a sada ste i vi preko toga prešli. Toliko su vas izmanipulirali da vam je jebena rolna WC papira najbitnija u životu. Gdje vam je nestalo ljudsko dostojanstvo? Možete li niže od ovoga?

Možete samo je pitanje ko će vas