SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, June 25, 2017

In memoriam - Mirko Vujinović GERMA

Gerna, na rukomentnom turniru 1972. godine

Prije par dana sam dobio vijest od svoga kuma da je u Banjaluci nedavno preminuo Mirko Vujinović-GERMA u 73.godini zivota. Sahrani su prisustvovali mnogi sportaši i rukometaši iz godina 70-tih. Germa je bio najstariji od tri brata-rukometaša iz porodice Vujinovića (Nedeljko - Bracika i Nemanja - Seki).

Bio je izuzetan čovjek, dobričina, dobar drug i prijatelj, uvijek spreman za salu i humor,  svestran sportista a u rukometu je proveo najviše vremena. Sjećam se, kada sam kao junior došao medju seniore, imao sam njegovu podršku i razumivanje.

U ružna vremena 92/93 mnogo mi je pomogao i nikada to ne mogu zaboraviti.

Germa, veliki druže, hvala ti mnogo na svemu, neka ti je laka banjalučka zemlja i počivaj u miru.

Juče, u subotu 24-06, je održan pomen poslije 40 dana, u krugu porodice i prijatelja.

Porodicama Vujinović i Duždagić, supruzi Dubravki, sinu Marku, kćerci Dariji, unučadima i svima ozalošćenim upućujem najiskrenije saučešće.

Sega s porodicom

Labels: ,

Novi Komentari i linkovi

NOVI KOMENTARI

Emira - 3D Printing - tehnologija budućnosti

Saima - In memoriam - Dževad Sitnica
Posmatrac - 3D Printing - tehnologija budućnosti


Članak o Draganu Praštalu- link poslao anonimni Banjalučanin
Intervju sa Srdjanom Mazalicom- link poslao anonimni Banjalučanin
Uspomena na Miodraga Miću Sušnicu- link poslao anonimni Banjalučanin


Uputstvo: KAKO POSLATI PRILOG

Tuesday, June 20, 2017

3D Printing - tehnologija budućnosti

Ulaz u Convention Centar
Da se malo odmaknemo od uobicajenih tema. Evo nesto sto bi vas mozda moglo zanimati. A mozda i ne s obzirom da smo uglavnom u poodmaklim godinama, ipak nasa djeca i unuci ce sigurno zivjeti sa ovom novom tehnologijom.

Radi se o printanju predmeta u tri dimenzije, dakle onakvih kakve ih vidimo.  Ovdje to u Americi nazivaju Additive Manufacturing ili jednostavnije  3D printing.

 Pittsburgh je u maju bio domacin najvece konferencije u Americi posvecenoj ovoj tehnologiji, a odabran je jer je potao jedan od znacajnih centara u razvoju ove nove tehnologije.

General Electric, najveca firma u svijetu, je na periferiji grada blizu Nerinog Westinghousa otvorila novi razvojni centar.

Carnegie Mellon, univerzitet poznat po tehnickim disciplinama je takodje otvorio naucni centar.
ExOne je jedna od boljih firmi koja proizvodi 3D printere i smjestena je u neposredno blizini gdje ja zivim.

Posto vodim dizajn grupu u firmi i dosta koristim ovu tehnologiju i moj sef, direktor inzenjeringa me poslao na konferenciju da vidim u kome pravcu ta tehnologija ide te da vidim kakve bi mi kao firma mogli imati koristi od toga. Ujedno je trazio da napisem report da bi smo ubijedili predsjednika firme da odobri pare za kupovinu 3D printera.

Mi u firmi korisimo ovu tenologiju da bi se skratio ciklus razvoja novog proizvoda. Ta tehnologija se stidljivo probijala na trziste nekih  10-ak godina  a sada je narasla toliko i dobila toliki znacaj da se odrzavaju mnoge konferencije a firme nicu kao gljive poslije kise.

Vjerovatno se pitate kako se to prave predmeti jednostavnim printanjem. Princip je slican obicnim printerima samo sto se umjesto boje nanosi odgovarajuci materijali i to ponavlja puno puta. Najcesce se laserskim ili elektronskim putem printa  vrlo tanak sloj po sloj sve dok se ne napravi kompletan predmet.

Sta se sve moze printati. Do prije nekih 10-godina printali su se samo predmeti od plastike a danas je to toliko napredovalo da sam bio bukvalno frapiran sta se sve moze printati. Metal, keramika, drvo a sada, sto je nama obicnim smrtnicima i najvaznije, bio materijali.

U Njemackoj ce biti ove godine odrzana konferencija posvecena samo printanju bio materijala. U medicini ce ova tehnologija odigrati veliku ulogu. Sada se vec izradjuju dijelovi tijela kao sto su umjetni kukovi, koljena a u zubarskoj protetici jako puno toga. Neki dan sam vidio u strucnom casopisu covjeka kome je dio lobanje nadomjesten dijelom printanjem  u ovoj tehnologiji.

Da bi se isprintao neki predmet mora se napraviti dizajn na racunaru koristeci neki od dizajn programa kojih danas ima jako puno. Ide se na to da se to pojednostavi i AutoCad najveca kuca iz te oblasti bas radi na tome da to svako moze raditi sa svog kompjutera. Tada se taj dizajn posalje najcesce on-line nekoj od kompanija kojih ima bezbroj, da se to isprinta u materialu koji ti odaberes. Ponuda se dobije gotovo odmah.  Firma koju ja koristim vec sutradan mi moze poslati gotov proizvod. Nesto sto je bilo nezamislivo prije par godina.

Cijana printera je vec od 100-njak dolara, onih jednostavnijih koje koriste hobisti ili izradjivaci nakita, pa do skoro milion dolara za predmete koji se koriste u avio industriji. Printeri sporo printaju predmet i tu se ne moze ocekivati velika serijska proizvodnja. Njihova namjena je sada za male serije i kompleksne predmete a licno mislim da ce u medicini oni imati vrlo vaznu primjenu.

Postavlja se pitanje: Da li cemo jednog dana vidjeti isprintane nase kljucne organe koje ce se moci zamijeniti ? Tesko je odgovoriti na to, mi starija generacija vjerovatno to necemo docekati ali s obziron na brzinu razvoja, nasa pokoljenja ce sigurno od toga imati puno koristi.

Samo da dodam  da je moj CEO stavio samo kratki komentar na moj report: “That technology is fascinating”.

Evo par slicica koje sam napravio.

Pozdrav blogerima.


-Izet

Štand AutoDeska-, najveće dizajnerske kuće

Materijal za printanje plastike je u obliku slika
a za metal, u obliku praha

Mogu se printati vrlo komlikovani dijelovi

Zubna industrija već uveliko koristi ovu tehnologiju

Patike isprintane na 3D printeru.
Oni koji imaju probleme sa stopalom će je uveliko koristiti

Igračka isprintana na 3D printeru

Jeftin printer za male projekte

Skupi ExOne profesionalni printer

Bedž koji ću čuvati kao suvenir da ga
jednog dana mogu pokazati unuku

Pogled iz Convention Centra na mostove Pittsburgha.
Odavde je lijep pogled ali je dan bio tmuran i kišovit.
U daljini je PNC Park, baseball stadion


Uz Saimin komentar


Sunday, June 18, 2017

In memoriam - Dževad Sitnica


Danas stiže još jedna tužna vijest. Napustio nas je Dževad Sitnica, nakon duge i teške bolesti. Vijest smo dobili danas, na dan tata, u trenucima kada se nad okolinom spremalo nevrijeme.  
Dževdo se razbolio prošle godine, iznenada, a dijagnoza nije bila ohrabrujuća. Opaka bolest se već bila raširila i mnogobrojne terapije nisu pomagale. Kada smo se družili prošlog ljeta za njegov rođendan nije izgledao dobro. Ali,  bio je pun optimizma i volje da se druži s malobrojnom rajom iz starog kraja. Čak smo planirali zajednički piknik ali se plan nikada nije ostvario. Zbog različitih obaveza smo ga odlagali, nadajući se da ćemo se družiti ove godine. Međutim, bolest je bila sve agresivnija i danas su svi naši planovi pali u vodu.

A bio je Dževdo izuzetno dobar čovjek. Miran po prirodi, nikada se nije isticao. Niti je kome zla učinio. Rat i loši ljudi su ga otjerali iz rodnog grada u koji više nikada po odlasku nije otišao. Novi život je započeo u Pittsburghu, trudeći se da nastavi tamo gdje je prekinut. I skućio se ponovo kao većina prognanih, radeći pošteno kao što je to činio godinama na svom radnom mjestu u Rudi Čajavecu. Zaradio je i penziju u kojoj je uživao samo nekoliko godina.
Otišao je Dževdo a s njim i dio Banjaluke koju smo poznavali. Svaki dan nas je sve manje i ko zna ko je slijedeći na redu. Supruzi Zinki, sinovima i ostaloj familiji upućujem naše iskreno saučešće.

Friday, June 16, 2017

Nastavak

03.06. 2017 godine osvanuo je sunčan i umjereno topao. Na nebu nije bilo oblačka, a zelenilo koje je bilo obilno u mom okruženju, i cvrkut ptica, obećavalo je i da će dan biti lijep.

U 11 sati smo skoro svi bilo na okupu za stolom u bašti hotela "Bosna" . U banjalučkoj Gimnaziji bilo je nekoliko razreda pa su 50-tu godišnjicu slavili svi zajedno. Po izjavi konobara bilo ih je pedesetak.
Većinom smo se međusobno zagledali, poneki prepoznavali i prilazili jedni drugima.

Pošto sam došla nekoliko dana ranije, atmosfera u gradu je bila drukčija nego ikad do sada.
U zraku se dala osjetiti neka opuštenost, na kioscima kod pozorišta osim jedne majice sa likom Mladića nije više bilo domaćih "heroja i najvećih sinova srpskog" naroda. Jedino je Putin i nekoliko ruskih zastava bio novi  kolorit na tim kioscima.
Osjeti se nezadovoljstvo gradjana i javno kritikovanje vlasti.
Moj lični utisak je da je strah od Dodika nekako  popustio.

Nas susret je bio zaista vidno radostan, zajedno smo u tom trenutku svi osjećali zadovoljstvo što smo tu i kao da neko vrijeme od maturski hvečeri do ove godišnjice nije ni postojalo.
Obilazili smo jedni druge za stolovima, raspitivali se o našim današnjim životima. Mislila sam da su samo moji unuci mali, a i kod mnogih je  slično. Kod mnogih su životi naše djece pomjereni od normalnog doba za stvaranja porodica. Što zbog ovog užasnog rata što zbog ekonomske situacije poslije rata.

Svi smo se raspitivali za sve koji su živi ali nisu bili medju nama zbog udaljenosti od našeg grada, a neki koji su bliže nisu mogli doći zbog bolesti.
Žalili smo sve koji nisu bili živi, jer su svi bili izuzetno dobri i dragi ljudi koje nitko od nas neće zaboraviti dok smo živi.

U nastavku šaljem nešto slika sa ovog jutarnjeg susreta ili prozivke.

Kasnije ću pisati o atmosferi u večernjim satima.

Pozdrav Saima

Gordan, ja, Zorica, Vinka

Drena, Bajo, Šuki, Savka, Višo, Željo i Buco

Izo, Faki, ja
Drena, Mile Bajalica

Slavica, Bisa, Izo

Bajo, Šuki, Fadil i Višo

Buco, Gordan, Vinka, Zorica (slika)

Zorica, Faki, ja, Slavica i Bisa

Šuki (gleda u mobil), Faki, ja, Savka, Višo i Željo

Višo, Zeljo, Buco i Gordan

Jedna grupna

Uslikala sam maramu i ružu koju sam dobila ujutro od muške ekipe


Labels:

Tuesday, June 13, 2017

Naših pedeset


Mislim da je ova naša slika već bila na ovom blogu ali sad se ne sjećam kojim povodom, odnosno kojom godišnjicom.
Odlučila sam da je ponovo postavim povodom organizacije i obilježavanja 50-te godišnjice od naše mature koja je održana 03.06 ove godine.

Vratila sam se iz Banja Luke u kojoj sam se zatekla tog datuma.
Imala san mnogo posla oko sredjivanja prozora na kući i havarije koja je nastala u kući nakon pucanja vodovodne cijevi na spratu iznad mene a zbog hladne zime.
Šuki me je pronašao u kući, a dobila sam i poruku na mobitel da samoinicijativno organizovani odbor od tri člana poziva drugove i drugarice oko programa i mjesta okupljanja.
To mi je bilo vrlo simpatično jer sam zaključila da sve sto se u ovoj našoj BiH DOGADJA POZITIVNO dolazi samo od samoinicijativa naših naroda i narodnosti. Nama vlasti ne služi nikakvom dobru kad je u pitanju "obični" narod.

Obzirom da je cijeli mjesec maj u klimatskom pogledu bio u smjenama kiše i sunca, zelenilo  i cvijeće nikad nije bilo ljepše.

Sastanak je bio u 11 sati u bašti hotela " Bosne ". Bašta je bila puna slavljenika iz Gimnazije. Neke smo prepoznavali odmah a neke ne, kao i oni nas.
Ja sam odlučila da sa ove slike navedem punim  imenom i prezimenom učenike koji su ostali upamćeni u školi. Šokirala sam se kad sam saznala da je prije par mjeseci preminuo prof. Hinić Petar. Nisam nikako mogla da se sjetim da sam to ranije čula. A svi smo ga jako voljeli.
On nam je pri svakom susretu govorio da smo bili posebna generacija.

S lijeva na desno:

1. Emira Kuruzović (živi u Americi ) - Džindić
2. Amira Kožarić (nisu je mogli pronaći, živi u Švedskoj i BL) Smailagić
3. Beker Borislav (napustio ovaj svijet)
4. Jasmina Dedić (napustila ovaj svijet) molim prezime muža
5. Radovan Šukalo (u BL) - prisutan
6. Jovanka Lazičić  (napustila ovaj svijet) Kekić
7. Milan Komljenović (živi u Americi)
8. Saima Husedžinović - Rak ( živi u Sarajevu) - prisutna
9. Ivančića Rauš ( živi u Italiji) termin se poklopio sa njenim odmorom  u Rogaškoj Slatini.
10. Zdravko Suhajček (napustio ovaj svijet)
11. Drenka Vasiljević ( živi u BL) MPM - prisutna, molim prezime muža
12. Mladen Savić (živi u BL) - prisutan 
13. Muhamed Šeranić (napustio ovaj svijet)
14. Vinka Ševo (živi u BL) - prisutna 
15. Milivoj Antunović (živi u Srbiji od završetka škole) nije dolazio na godišnjice
16. Saša Džindić (Živi u Americi - supruga Emira)
17. Mira Tumenko (Podaci nepoznati) 
18. Željko Kosanović (živi u BL) - prisutan, supruga Slavica
19. Brana Djordjević (živi u BL), ne dolazi na godišnjice 
20. Kemal Bečić (živi u Švedskoj) 
21. Vinko Bogdan (živi u BL) - prisutan 
22. Božidar Stefanović (živi u BL) - prisutan 
23. Milena Gatarić (napustila ovaj svijet)
24. Slobodan Vučić (živi u Hrvatskoj) zbog bolesti spriječen dolazak
25. Ilijaz Nalbantić (živi u Zagrebu) - prisutan
26. Azemina Čerimagić (živi u Švedskoj ), Bašić

27. Dragan Georgijević (napustio ovaj svijet)
28. Biserka Drlje (živi u BL) - prisutna, molim prezime muža
29. Gordan Vukelić (živi u BL) - prisutan 
30. Slavica Ivančić (živi u BL) - prisutna, Kosanović
31. Sakib Memišević (živi u Americi)
32. Fadil Stočanin (živi u BL)- prisutan 
33. Mile Bajalica (živi u BL) - prisutan 
34. Zorica Radić (živi u BL) MPM) - prisutna
35. Milorad Majkić ( ivi negdje na granici Slovenije i Italije) 
36. Budimir Nikić (živi u Novom Sadu) 

Ovo sam uradila da i u nekim budućim vremenima imamo spisak da ne bi morali tražiti podatke 
Kad nas ne bude bilo.


Nastavak o drugim događanjima slijedi uskoro.


Pozdrav Saima


Labels:

Tuesday, June 06, 2017

In memoriam, Ferid Softić



Iz starog kraja je stigla još jedna tužna vijest. Preminuo je Ferid Softić, profesor Elektrotehničkog fakulteta u penzije, draga osoba kojiaje svima koji su studirali na ovom fakultetu ostao u lijepom sjećanju.
Feba, tako smo ga zvali, je u moje vrijeme bio mladi asistent na fakultetu, samo par godina stariji od nas, studenata. Bio je omiljen među studentima, uvijek spreman da nam pomogne.  Imali smo osjećaj da je dio nas, jer se nije osjećao odnos asistent-student. Tako je bilo i kasnije kada smo diplomirali i otišli svako na svoju stranu. Svaki susret s Febom je bio susret sa starim prijateljem.

Otišao je, kako mi je rečeno, iznenada, relativno mlad (u 72. godini). Time je i naša nevjerica da ga više nećemo sresti još veća. S njim je otišao još jedan dio Banjaluke koju smo znali i voljeli.

Supruzi Olgici i ostalom ožalošćenoj familiji upućujem naše najiskrenije saučešće.

Labels:

Monday, June 05, 2017

Stigla je!

Prije par sati na svijet je stigla još jedna beba. Chantel i Davor su dobili još jednu curicu a nana i dido su imali šansu da s njom "popričaju" preko Skype-a odmah po njenom dolasku kući. Nove tehnologije čine čuda.

Avionske karte za Nizozemsku se kupuju. Valja nama preko vode...

Labels: