SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, October 30, 2018

Ljeto 2018 - Hrvatska i BiH, četvrti dio

Hrvatski dom kod Rondoa

Mostar i posjeta starom mostu, jer Ešrefa nije imala prilike da ga vidi nakon obnove, posjeta Hrvatskom Domu Stjepan Kosača gdje je postavljena izložba Safeta Zeca pod nazivom “Svjetlost”, a u cilju zbližavanja populacije razdvojenog grada. Nažalost bili smo jedini posjetioci za koje radnik u Domu otvori zaključanu izložbu. 

Gimnazija Mostar
Novi autoput, na koji se priključih lokalnim putem koji vodi od Čapljine prema Ljubuškom, s prilično ostećenim putokazima koji odražavaju nabujali nacionalizam u tim krajevima, odvede nas do Zagvozda i kroz tunel u Biokovu dođosmo skoro u Bašku Vodu gdje provedosmo osam dana kupajući se, šetajući do Promajne, s jedne, i Brela, na drugoj straini. Svaki drugi dan ribe su bile na meniju koji začinismo prvoklasnim Dingač vinom donesenim s puta na Pelješac i Korčulu. Posjetismo zavičajni muzej u Baškoj vodi gdje se mogu vidjeti nalazi koji svjedoče o naseljenosti tog kraja od neolitskog doba, rimske i ostalih imperija. Tu upoznasmo Serdarević Zorana koji reče da je pola tučin, pola šokac, odnosno katolik, a čija porodica primi katoličanstvo i naseli se u selu blizu Zagvozda. To napominjem jer je i moja supruga Serdarević djevojački, čiji preci ostaše vezani za islam kao religiju, a obje loze vuku isto porjeklo. To samo govori koliko smo “različiti” pa se gložimo izeđu sebe, uz napomenu nekog istraživača da ima preko 8000 prezimena karakterističnih za sva tri “kostituivna” naroda u BiH.

Kravice
Povratak smo iskoristili da posjetimo vodopad Kravice na rijeci Trebižat. Kupanje, koje me je osvježilo nakon vožnje po vrelom danu, podsjetilo me na naše krajiške rijeke jer voda bješe bistra i hladna, s pastrmkama koje su se vidjele u njoj. Moram istaći da u tim krajevima nevidjeh bosanske zastave osim na lijevoj strani mosta Franjo Tuđman u Čapljini i granicnom prelazu Bijaca. Po državnim zastavama Hrvatske pomislio sam da nas je EU okupirala.

Lastavice, Baško polje
Dolazak u Sarajevo i boravak iskoristismo da posjetimo park Bijambare na putu Sarajevo Tuzla, desetak kilometara prije Olova, s više pećina, od koje su dvije dostupne posjetiocima, predivnom crnogoričnom šumom i obiljem vode koja je vremenom i izgradila te pećine. Ostaci preistorijskog medveda, djelovi posuđa i alati govore da su pećine služile tadašnjim ljudima kao sklonište i boravište. 

Naredni dan posjetismo Visoko i tunele u predjelu Ravna koji navodno vode do piramide udaljene zračnom linijom oko 2 km a koje imaju neke stijene od pečene gline s ostacima runskog pisma koje se pokušava dešifrovati. Okolina Ravna je uređena kao park u kojemu su napravljeni oblici koji olakšavaju meditacije i pražnjenje negativne energije. Park se dobro održava za razliku od izletišta Ravno iznad tunelskog kompleksa na kojem dominiraju otpaci i smeće koje odražava kulturu posjetitelja tog izletišta. Posjeta piramidi na kojoj je otkopano nekoliko lokacija pokazije da je izrađena od betonskih ploča i da je pod uglom po mojoj procjeni 45° ili više a vodič nam ispriča o raznim testovima koji upučuju na energiju koje takvi objekti imaju.

Bijambare
U Sarajevu smo u periodu filmskog festivala posjetili tri prestave od kojih dvije u predivnom parku “Safet Zajko”, napravljenom u nekadašnjem prostoru kasarne i vojnog otpada, a nosi ime nosioca Zlatnog ljiljana koji pade u odbrani Sarajeva.

Nekropole stećaka, Bijambare
Povratak u Banja Luku gdje sretosmo i Milana i njegovu suprugu a uskoro se pridruzi i moja sestra koja je takođe boravila u Sarajevu i Banja Luci u istom periodu. Devetog Septembra , nakon vraćanja auta, sjedamo u autbus i odlazimo u Zagreb odakle letimo nas dvoje za Toronto a Ešrefa za Seattle 12.09. Dva dana u Zagrebu iskoristismo za susret s Natašom Bokan, koja živi sa suprugom u Zagrebu, nakon odlaska iz Banja luke ratnih godina. Iskoristimo taj susret da se ispričamo i malo nadoknadimo sve ono što nismo imali prilike da se u Banja Luci družimao. Nataša mi reče ako počnem da pišem za Milanov blog da će i ona početi da se javlja, jer zaista je lijepo pisala i svoje pisanje dopunjavala fotografijama krajeva koje je obilazila kao i svojim slikarskim radovima. Inače ta dva dana provedosmo družeći se s Ešrefinim
Kopija sa stećka
bratom Feridom Hozićem, jednim od boljih banjalučkih arhitekata, i njegovom suprugom Adicom, inače školskom kolegicom is Gimnazije. Poslijepodne 10.09. smo se družili s mojim cimerom sa studija i kolegom iz Gimnazije Zdravkom Timkovim koji živi u Zagrebu s porodicom. Drugi dan posjetismo Muzej Mimara i završišmo s ručkom u Petrinjskoj u jednom od poznatijih restorana. Veče provedoh sa svoja dva cimera sa studija s kojima sam proveo mnogo lijepih dana uz rad i pjesmu jer su dobro i pjevali i svirali gitaru.

Pomalo umorni od te jurnjave u jutarnjim satima stigosmo na aerodrom/zračnu luku i ukrcavši se u avion stigosmo svojim kućama gdje polako počinjemo sređivati utiske s dugačkog boravka u bivšoj domovini.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

Posjetioci u pećini

Jedan od neočišćenih tule, Ravno

Još jedna iz pećine

Nakon hladne pećine

Plakat s detaljnom slikom slova, Ravno

Kugle u BiH

Piramida

Dr. S. Osmanagić i moja malenkost


Labels: ,

Saturday, October 27, 2018

Ljeto 2018 - Hrvatska i BiH, treći dio


Izvor Sanice
U malom gradiću Bosanskoj Krupi turizam polako postaje osnovna privredna grana. Kao i u ostalim djelovima BiH uspješna preduzeća, a ovdje ističem Kombinat drvne industrije koji je bio glavni zamajac zivota i davao novu snagu (novac) gradu, slavno propade pod palicom ne samo lokalnih nego i federalnih političara. Inače grad se diči s veoma blizu lociranim džamijom, pravoslavnom i katoličkom crkvom, koje za sebe govore o mogućnostima zajedničkog života koje su nastavljaći politike 90-tih uspješno rasturili. 

Preuzevši auto od prijatelja, naoružan potvrdom notara da sam dobio vozilo od prijatelja, radi eventualnih prlazaka granice u EU i nazad, krenuh preko Grmeča za Sanski Most i Gornju Sanicu gdje smo namjeravali posjetiti naše prijatelje Senadina i Zemiru Bećirbegović koji su radili u Rudi Čajavecu i s kojima smo se družili za vrijeme zajedničkog života u Banja Luci. Tragovi posljednjeg rata vidljivi su na putu posebno u Lušci Palanci a i drugdje unakazijući ljepotu pejsaža Grmeča i pitomih dolina. Vozeći iz Sanskog Mosta prema Ključu nakon sela Tomine skrenusmo prema Hrustovima i Gornjoj Sanici gdje asvaltirani put prolazi kroz niz mjesta koja su me oduševila urednošću i čistoćom, te posebno cvjetnim aranžmanima po dvorištima koja su se mogla vidjeti iz kola. Dolazak u Gornju Sanicu i posjeta mojim Bećirbegovićima pretvori se u predivno druženje popraćeno pogledom na saničku dolinu i Grmeč planinu čiji vrhovi bijahu pokriveni oblacima.
Gornja Sanica, gdje se preostali stanovnici bave poljoprivredom, uglavnom za vlastite potrebe, nije bila posteđena ratnog uništenja, mnogi su kroz razne logore doživjeli traume i završili po raznim evropskim zemljama i danas tokom ljeta po tablicama automobila mi smo EU a praktično sve dalje od EU.

Pašin mezar
Izvor Sanice, koja se koristi za vodosnabdjevanje Bosanskog Petrovca, je širine oko 1.5 metar i izbija iz žive stijene dovodeći vodu s Grmeč planine. Nekada na izvorištu je bila pilana pokretana snagom vode, izgrađena za Austrougarske, te mlin za meljavu žita koje stručnjaci zapališe posljednjeg rata i doprinesoše ekološkom oporavku tj vraćanju prirodi. Sanica je u gornjem toku i prirodno mrjestilište pastrmke i tamo je zabranjen ribolov.

Put nas je dalje vodio ponovo na Prijedor i ulazak u Banja
Kod mojih roditelja
Luku sa strane Ramića gdje dominiraju socijalističke fabrike koje danas ne rade iz poznatih razloga. Demokratije neide sa vlašću radničke klase, izgleda. Nakon nekoliko dana provedenih u Banja Luci nama se pridruži Minkina rodica Ešrefa, inače supruga moga dragog Muhidina Paše (Sulejmanpašića) koji je sahranjen na Novom groblju iznad porodične kuce i Pobrdja Đumišića (majka mu je Đumišić djevojački) gdje provede mladost.


Ostaci pokrova groba Tvrtka II
Zemaljski muzej
Ponovo Sarajevo i obilazak  Zemaljskog muzeja, Muzeja zadužbine Adila Zulfikarpasica, Jevrejskog muzeja posvećenom Jevrejima Sarajeva i Holokaustu nad njima u toku 2 svetskoh rata, ponovo odlazak na Trebević uspinjačom i pješice do lijepo uređenog sportskog omladinskog kompeksa, ako se ne varam po nazivu Brus, gdje pojedosmo odličnu puru s kiselim mlijekom i uživasmo na čistom zraku nakon sarajevskog smoga. Zadnja, prije daljnjeg puta, je bila posjeta stalnoj izložbenoj postavci slika Safeta Zeca u privatnoj galeriji blizu vječne vatre.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

nastavit će se...

Meštrović (muzej A. Zulfikarpašića)

Jakubpašina džamija, Sarajevo

Bošnjačka kuća

Detalj vrata

Još jedna vrata

Berber (muzej A. Zulfikarpašića)

Beška (muzej A. Zulfikarpašića)

Kruh

Jevrejski muzej

Majka, Safet Zec, izložba Svjetlost

Lista pravednika

Lista pravednika

Lista pravednika

Čuvarkuća



Labels: ,

Thursday, October 25, 2018

Ljeto 2018 - Hrvatska i BiH, drugi dio

Roditeljski mezari

Poslije Bihaća odosmo u Banja Luku, gdje posjetismo grobove mojih rodtelja i rodbine, te prijatelja koji se vratiše u sanduku ili umriješe u voljenom gradu. Danas je to grad u kojem praktično ne poznajem nikoga osim ono malo ljudi koje sretoh a koji i sami žive van BiH. Vratih se još jednom na arodrom Franj Tuđman ili Pleso da pokupim dio porodice moga zeta, njih šestoro, tako da su nam trebala dva auta. Samnom su se vozili roditelji moga zeta, koji su govorili samo njemački, tako da smo tuc-muc uspjevali da se sporazumjemo jer moje je znanje tog školski učenog jezika  davno izvjetrilo. Zadržasmo se dva dana u Banja Luci da djeca pojedu čevape i da im pokažemo Kastel i malo grad, jer tamo osim Ferhadije, koja svojom ljepotom dominira, nema šta da se pokaže. U Banja Luci nam se pridruži i moja sestra u želji da vidi moju unučad, kćerkinu porodicu i moje prijatelje iz Njemačke.

Ferhadija
Odlazimo za Sarajevo uz usputno stajanje u Jajcu, Turbetu u Vlasičkoj kući. U Sarajevu tokom dva dana obiđosmo Bašćaršiju, Begovu džamiju i Trebević, koristeći uspinjaču i nastavismo put za Mostar. Dva dana u Mostaru posvetismo obilasku grada, Tekije na vrelu Bune i druženju s rodbinom moje supruge koja živi u tom podjeljenom gradu.

Polazimo za Korčulu gdje ćemo provesti dvije nedjelje,
Spomenik nevino stradalima u Kotor Varoši
kompletni, pošto će i moj sin s porodicom doći te će nas biti jedanaestoro. Posebno je uživanje u čekanju da se prođu granične crte velikih država i to tri puta računajuci prolazak kroz Neum. Kupanje, obilazak grada Korčule, uživanje u večernjim koncertima naročito KUD-a iz sela Podstrane, na vrh Korčule, koji ostaviše na mene jači dojam nego tkz. umjetnici koji već 23 godine organizuju koncerte na malom trgu usred grada Korčule. Posjetismo nas dvoje, supruga i ja, moje prijatelje koji žive u Veloj Luci a koje nismo vidjeli od prije posljednjeg rata. Osim promjena koje nose godine došlo je i do pojedinačnih promjena u mentalnom sklopu.

Izlaz iz Tijesnog
Od svega bilo mi je najljepše druženje s mojim unucima i djecom, te njemačkim prijateljima. Njihov odmor se završi letovima iz Dubrovnika a ja i supruga preko Slanog i graničnog prelaza Orahov do uđosmo u BiH. To je put na kojem se dva natovarena magarca teško mogu mimoići, asvaltiran u dužini omanjeg stola, s dosta proširenja na kojima se možeš mimoići s kolima iz suprotnog pravca  koji zalutaju na taj prelaz. Sretno prođosmo tih 10-tak kilometara i počesmo od sela Ravne, koje u toku proteklog sukoba bjaše dobro ostečeno od narodne JNA, da se spuštamo ka Popovom polju koje je po meni natopljeno krvlju otimačinom zemlje od prijašnjih vlasnika. Cilj je bio posjeta gradu Stolac, kući Maka Mehmedalije Dizdara i Radimlji nekropoli stećaka. U Sto’cu posjetismo kuću Maka Dizdara gdje nas njegova snaha, majka Dr. Gorčina Dizdara koji je izuzetno angažovan na njegovanju baštine velikog pjesnika i nasljeđa srednjovjekovne culture, posebno stečaka kao jedinstvenih nadgrobnih spomenika, koji govore o opstojnosti Bošnjaka na području današnje BiH.

Vratismo se u Sarajevo, vratih rentirano vozilo da bi nakon dva tri dana moj prijatelj iz Bosanske Krupe, koji će mi posuditi svoje slobodno auto, doći po nas i prebaciti iz Sarajeva za Bosansku Krupu.

Drugi dio moga boravka u BiH ću započeti sutradan poslije lijepog zajedničkog druženja u jednom od Bosansko Krupskih restorana na Uni.

Aljoša Mujagić, oktobar 2018.

nastavit će se...

Vodopad Plive i Vrbas

Mostar, Stari-novi most

Uglačana kaldrma

Rijeka Buna

Pogled na Korčulu

Kompletan tim

Kolo iz okoline

Hor i solista

Ples sa sabljama

Vela Luka

Prijatelji, Antonija-Tonka i Slobodan

Prozor

Stolačka džamija

Makova hiža

Plakat u Makovoj hiži

Kolo, Adis Fejzić, iza nas

Kustos, Gorčinova majka
I bista pjesnika je smetala

Nekropola stečaka, Radimlja

Izreka

Jedan sa više lokaliteta

Uporedna veličina


Labels: ,