SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, May 31, 2008

Lijek protiv nostalgije

Prije nekoliko dana mi stize email sa zakacenim tekstom ali zbog susreta banjalucana u St. Louis-u nije stigao na ove stranice ranije:

Čitajući «Slike i novosti» i kafe «Kajak» zaključila sam da banjalučani koji su daleko u svijetu jako pate od nostalgije za Banja Lukom. Pokušat ću im pomoći razbijanjem «iluzija» koje stvaraju banjalučani iz «dijaspore» koji dođu u Banja Luku na mjesec dana «kao turisti» i misle da je život u Banja Luci isti kao i prije rata. To ću učiniti kroz naslove pjasama o Banja Luci i komentar o njima.

1. «Banja Luko i ta tvoja sela...»
Iz sela siđoše divlji i istjeraše pitome i sade ih je B. Luka puna da se čini da je «svaki dan utorak».

2. «Banja Luko grom u tebe puko, jedva sam se iz tebe izvuko»
Život u ratnoj B.L. bio je užasan da sam poželjela da dođe zemljotres i sve nas zatrpa. Mnogi ljudi sve su prodali da bi izašli iz Banja Luke, a neki su nažalost ostali živi ili mrtvi.

3. «Aj otkako je Banja Luka postala...» nije se gora tragedija za banjalučane desila jer su protjerani iz svog grada «oslobođeni od svega što su imali» (Kočić)

4. «Banja Luko u srcu te nosim» nekad su pjevale «banjalučanke» a ja te danas mrzim jer si nas rodni grade protjerao. Nekad si bio lijep, pitom, gostoljubiv grad a pretvorio si se u najveće selo na svijetu. U tom selu cvjeta primitivizam, kič, bijeda života i duha zatrovanog nacionalizmom. Iako živim u Zagrebu 180km daleko rijetko idem u B. Luku obići grobove i rijetke prijatelje. Kad odem želim se što prije vratiti u Zagreb, jer se tamo osjećam ko stranac.

5.»Put putuje Latif-aga...» Znam da je onima koji su daleko u srcu nekadašnja B. Luka, koje više nema. Oni koji ljeti dolaze iz USA ili skandinavskih zemalja dođu s novcima i provode se uz staro društvo na Vrbasu ili po kafićima, zaboravljajući «humano preseljenje». Tamo gdje sada žive materijalno obezbjeđeni, pa se nakon godišnjeg odmora «u starom kraju» rado vraćaju u okrilje sigurnosti. «Kada shvatite vrijednost života manje se opterećujete prošlošću i mislite na budućnost», ovo je divna misao, ali kakva budućnost čeka nas koji smo ostali na Balkanu, koji moramo živjeti neki drugi život ispočetka, da se dokazujemo kad si «stranac» u nekada svojoj državi.

Zato «dijasporo» ne tuguj za nečim čega više nema.

Kako se po zakonu vjerovatnosti događaji periodično ponavljaju nikad se ne zna kad će ponovo proključati «bosanski lonac».

p.s. Mi svoje nostalgije za Bosnom liječimo na koncertima Sevdaha.

Pozdrav svima gdje god bili.

Niskana

Friday, May 30, 2008

St. Louis 2008. - jos jednom

Ovo je vjerojatno posljenji 'izvjestaj' sa druzenja banjalucana u St. Louis-u, snimljene prvo vece u restoranu Grbic. Ovaj put su slike stigle od Davora. Ima tu nekoliko novih faca, uz mnostvo snimaka atmosfrere u sali.

Da ne bih puno pricao, evo slika pa pogledajte, jer, kako se kaze, jedna slika vise govori od hiljadu rijeci.

Labels: ,

Thursday, May 29, 2008

St. Louis 2008. - iz Prezinog albuma (3)

Drugo vece u restoranu Grbic se okupilo vise raje a i ekipa koja je pravila stimung je bila raznovrsnija.

Pored Enesa Basica, koji je raju zabavljao i prvu vece, uskocili su Braco Skopljak, Sakib i jos nekolicina kojima imena ne znam. Kasnije su se muzicarima pridruzili i gosti i, sudeci po snimkama, bilo je izuzetno veselo. Predpostavljam da su se pjevale pjesme iz starog kraja, iz onih dobrih starih vremena.

Ja sam se potrudio da pripremim vecinu slika koju je Prezo poslao. Ako sam koju ispustio nije ni cudo. Bilo ih je toliko da bi bilo cudno da pokoja nije zagubljena u toku priprema za objavljivanje.

Jos samo da napomenem da je u pripremi jos jedan prilog sa istog druzenja, ovog puta od jos jednog 'autora'.

Labels: ,

Wednesday, May 28, 2008

St. Louis 2008. - iz Prezinog albuma (2)

Jos jedan set slika sa druzenja je spreman. Ovaj put se radi o slikama sa druzenja u parku. Iako ovaj put vrijeme nije suradjivalo (cujem da je bilo kise), nista nije moglo uticati na dobro raspolozenje. Jos kada se doda da su se pekli poznati banjalucki cevapi (istina, iz Nebraske), uz vec tradicionalne ustipke, moze se steci zamisliti kako je to izgledalo.

Prezo je neumorno skljocao, pa da vidimo rezultate njegovog rada.

A ovaj snimak banjaluckih 'momaka' je onako pride!

Labels: ,

St. Louis 2008. - iz Prezinog albuma (1)

Kao sto sam vec spomenuo, Prezo mi je poslao mnostvo slika sa druzenja i ja ih, malo po malo, pripremam za objavljivanje, vec kako mi vrijeme dopusta. Slika je toliko da bih trebao uzeti par slobodnih dana.

Na slikama prepoznajem mnoge. Na par snimaka je 'uhvacen' i sam autor, tu je i supruga i kcer, te Enes Basic, dio familije Kobaslija, Nino Pavkovic i mnogi drugi. Ima tu dosta mladjeg svijeta, sto me posebno raduje. To je garancija da ce se ova druzenja nastaviti i kada starija generacija zavrsi svoj put.

Prezo zasluzuje sve pohvale jer je po broju snimaka ocigledno da je bio jako zauzet. I sami se mozete uvjeriti u to ako 'skoknete' na ovo druzenje, makar ovako, vitualno.


Labels: ,

St. Louis - 1. vece - Almirika

Slike sa susreta banjalucke raje u St. Louis-u pristizu i trebat ce mi dosta vremena da ih sve objavim. Jucer mi se emailom javio Prezo (Predrag Pavljasevic, bivsi kolega iz Profesionale) sa mnostvom slika. Odlucio sam da ih objavljujem u grupama, onamo kako ih uspijem pripremiti. Uz slike nemam nikakvih objasnjenja ali sam siguran da ce svako prepoznati svoje prijatelje i poznanike.

A evo i kratkom Prezinog komentara:

Pozdravi Familiji Komljenovic.

Evo saljem ti nekoliko slika iz St. Louis-a i nadam se da si ih dobio preko google linka "picasa". Davor mi je rekao da se spremate u BL i da je to razlog sto niste bili u STL-u. Slike su da vam pokazu sta ste propustili (salim se, zao nam je sto
niste bili sa nama)

Mnogo pozdrava iz kisne Nebraske.

Prezo


Uz ovaj prilog sam prikacio slike sa prve veceri druzenja, kada je raju zabavljala grupa Almirika.

Labels: ,

Tuesday, May 27, 2008

St. Louis 2008. - drugo vece kod Grbica

Emira nastavlja sa javljanjima, samo sam ja malo zakazao. Nisam stigao 'materijal' odmah pripremiti ali ni sada nije kasno. Evo Emirinog zadnjeg emaila:

Dobro vece,

evo nas kuci. Lijepo je otici ali je jos ljepse vratiti se. Umorni, promukli i sa jednom jedinom zeljom: sto prije u krevet. Medjutim, nema sanse. Nasa djeca, komsije, prijatelji i svi drugi sto su bili sprijeceni, zeljeli su da cuju izvjestaj, vide slike ili barem preko telefona cuju kratki izvjestaj. Zato malo kasnim.

Drugo vece u restoranu 'Grbic' je bilo 'ludo i nezaboravno'. Prije svega, bilo je vise gostiju nego prvo vece. Moralo se dodavati jos stolova. Srecom, velika banket sala ima dovoljno mjesta a ima i dobro uradjenu klimatizaciju pa je sve stimalo.

Ovaj put se Enesu pridruzio i Braco jer je nabavljena klavijatura pa nas je uhodani duo izvandradnih muzicara podsjetio na nasu mladost, na sve one lijepe trenutke u Domu Kulture, Palasu,.... Bilo ih je zaista divno cuti ponovo zajedno. Kasnije im se pridruzio i Sakib koji je kao i Braco dosao samo kao gost. Ljepota druzenja.

Nas je umor savladao pa smo otisli 'rano', oko 2. Ujutro smo culi kako je prosao ostatak veceri, bolje receno jutra. Pjevali su i Enes, i Braco i Sakib, a njima se pridruzila velika grupa mladih pjevajuci pjesme o Banjaluci, a onda i cijela sala. Zavrsetak u pola cetiri. Kad sam cula izvjestaj bilo mi zao sto i mi nismo bili tu.

Labels: ,

Danasnji dan je rezervisan za povratak. Probudila nas kisa. Cerici su opet 'bizi'. Docekaj, odvezi, dovezi, isprati.

Iako sve rade sa zadovoljstvom i svojom poznatom gostoprimljivoscu, primjete se vec znaci umora. Jos pokoji zajednicki snimak i onda dovidjenja do iduceg maja. Jos samo jedno veliko Hvala nasim domacinima na gostoprimstvu, hvala organizatorima na dobroj organizaciji, hvala nasim dragim muzicarima i na kraju hvala svim banjalucanima u St. Louisu za toplinu i sve lijepe trenutke koje nam pruze tokom ova tri dana.

Emira

P.S. Nekoliko slika mozete vidjeti ovdje a na slici iznad su: Braco, Zaja, Emir, Sasa i Jasenko. Sjede: Enes, Jelenko i Zlaja.

Labels: ,

Monday, May 26, 2008

St. Louis 2008. - druzenje u parku

Danas (nedelja) je bio, opet tradicionalni, susret u parku. Taj dio susreta je meni najdrazi jer se tad moze popricati sa prijateljima. isprobati gurmanluke koje nam gostoprimljivi domacini pripreme. Medjutim, danas nam je kisa opet pomrsila racune pa smo morali ipak otici ranije nego inace. Dobra strana je sto cemo imati vremena da se malo odmorimo pred nastavak veceras.

Emira.

Ako je suditi po gore napisanom, bit ce jos 'izvjestaja': ako se bude imalo snage. A poznavajuci Emiru, u to ne treba sumnjati.

Emira je 'zakacila' i par slika iz restorana i parka, pa da ih pogledamo.

St. Louis 2008. - u restoranu Grbic

Emira je zaista neumorna. I pored svih 'aktivnosti', nasla je vremena da se ponovo javi.

Co, evo izvjestaja broj dva. Sinoc smo imali jedno zaista lijepo vece u restoranu 'Grbic', vec tradicionalno. Sve je bilo puno, nijednog praznog mjesta.

Goste su zabavljali muzicari iz St. Louisa Enes i Alen, zvijezda veceri je bio Enes Basic, koji je specijalno za ovu priliku dosao iz Austrije, a kasnije im se pridruzio i redovni ucesnik susreta Sakib Jakupovic.

Trebao im se pridruziti i Braco sa svojim majstorijama, medjutim nije na vrijeme nabavljena klavijatura pa je njegov nastup izostao. Mozda ce veceras 'nepravda' biti popravljena. Kraj bine je bilo postavljeno platno na kojem su se projektovale slike starih i novijih banjaluckih razglednica i slike sa dosadasnjih susreta. Zahvaljujuci tim slikama smo imali i vas u drustvu za koju sekundu. Enes je svojim sarmom i humorom, sa nekoliko hitova iz starih vremena podsjetio na divna vremena banjaluckih zabava kad su pjevaci i publika bili jedna cjelina.

Labels: ,

Sunday, May 25, 2008

St. Louis 2008. - pripreme kod Cerica

Ovo je doba godine kada se u St. Louis-u okuplja banjalucka raja, da se, ovdje u Americi, druze, vesele i tuguju za vremenima i gradom kojih vise nema. Ni ove godine, nalazost, nisam bio u prilici da 'skoknem' na druzenje (sin Davor nas, nadam se, dostojno predstavlja) ali evo uz pomoc Emire vijesti stizu i do vas. Email mi stize kasno jucer a ja ga nisam vidio sve do jutros. Nadam se da ce slika biti jos jer se sinoc druzilo u restoranu Grbic, a danas je velika festa u parku.

Dobar dan Co.

Evo da mi se ne osjecate ostavljeni i usamljeni, saljem prvi izvjestaj iz St. Louisa. Ovdje je danas bilo i malo kisice, nije bilo vruce kao prije ali je atmosfera super. Samo par slika i podatak da su mnogi stigli jos jucer, da je danas u restoranu kod 'Sume' bilo puno svijeta, veterana kao Prezo i Slavica, Ado i Jasna, Seha i njegova kompletna porodica i mnogi drugi, nemam sad vise vremena da nabrajam. Kod nasih domacina Cerica je kao i uvijek puno, slike to najbolje pokazuju a svi u kuci su angazovani da nam naprave boravak sto ljepsim. Sin Jasenko je maestro za rostilj i za sva talijansak jela.

Cao sada, moram da zurim, jer festa pocinje za sat vremena , a moram se malo i podmladiti...ha..ha.

Pozdrav Emira i svi gosti u Cerica kuci.

Labels: ,

Wednesday, May 14, 2008

Rodjendan

Emira se javi iz, kako rece, kisnog Kentakija, sa prilogom o bivsim skolskim kolegama (i mnogo vise od toga).

Vjerujem da ce se Slavica i Zeljo iznenaditi i mozda naljutiti ako saznaju da su osvanuli na blogu ali oboje preuzimamo odgovornost na svoja ledja. ‘Prica’ zasluzuje da se nadje na ovim stranicama u ime mnogih koji ih poznaju. Meni je bilo posebno drago kada sam u mom Inbox-u ugledao dio Slavinog pisma Emiri i dvije fotografije. I za mene je to bila sansa da saznam malo vise o staroj raji sa kojom su se veze skoro potpuno pokidale. Ali, da ne duljim, evo Emirinog email-a:

Nedavno sam dobila e-mail od nasih starih skolskih drugova Kosanovica. U e-mailu pisu o proslavi Zeljinog rodjendana. Zena i djeca mu priredili prijatno iznenadjenje jer je rodjendan okrugli, onaj s nulom. Umjesto da prepricavam proslavu na kojoj nisam bila, saljem isjecak iz Slavinog pisma.

Svake godine naravno da djeci slavimo ili obilježavamo rođendan onako kako oni to žele. Zovu prijatelje, budu pokloni, torta, veselje. Koliko sam sa Žecom, a ove godine će biti 20 godina, još nikada nismo ni približno drugima, njemu obilježili. Pa pošto je cifra okrugla (60) odlučim ja da mu napravimo iznenađenje.

Nekako par dana prije rođendana on onako diskretno provlaći da bi trebali djecu okupiti na nekakav zajednički ručak što sam se ja složila.

U međuvremenu sa Filipom se dogovorim, ali da niko ne zna da napravimo scenarij. Otišli smo u jedan novi restoran napravljen na Vrbasu, tamo blizi onog mlina u Šeheru, koji je starinski urađen, ugođaj prekrasan i zakupimo galeriju na koju može da se smjesti 20 osoba. Filip dogovori sa jednim drugarom muzičarem da dođe i da nas zabavlja. Za poklon Žeci kupili smo burmu, jer onu koju smo imali kada smo se on i ja ženili, on je nakon par dana izgubio.

Tanju i Emila smo obavjestili dan ranije jer je dogovor bio da njih troje dočekaju goste koje smo takođe obavjestili dan ranije. Svi su trebali doći do 6 i 15, a ja ću se pojaviti sa Željom oko pola sedam.

Na proslavu smo pozvali osim nas pet, samo vjenčane kumove naravno i one iz prvog braka Žece i mene i naše kumove. Jedini koji nije bio kum bio je Laki, sve u svemu bilo nas je 19 plus muzičar.

I tako je došao taj 20. mart. Vidi Žeca da ja ništa ne spremam, pita me da li sam pozvala djecu, a oni niko da se javi ni telefonom. Samo da znate kako je bio nesretan, vidjelo mu se na faci, ali guta. Taj dan pitao me je pet puta da li su se djeca javljala. Negdje poslije podne, ja mu kažem da ukoliko se ne jave da ćemo on i ja izaći negdje na večeru, a onda malo kasnije kažem mu da su se djeca javila i da će javiti gdje će biti i da mi dođemo tamo, ali još uvjek on ne zna gdje.

Oko pola sedam, natjeram ga da se skocka i krenemo prema Šeheru, a on me deset puta pita, da li sam dobro razumjela gdje će djeca biti. Kad smo došli pred restoran, prvo je rekao “majko nema Filinog auta”. Ja sam insistirala da uđemo. Na galeriji mrak i tišina a u restoranu nigdje nikoga. On zbunjen, guram ga naprijed i kad se popeo na galeriju, upalilo se svjetlo, a ono sve puno. Od uzbuđenja i šoka počeo je da plače, ublijedio je tako da su mu morali dati vode da dođe sebi. Iznad ona dva prazna mjesta koja su pripadala nama bio je ogroman balon a u njemu dvadeset malih balončića i kutijica sa burmom. Probušio je, a oni balončiči po cjeloj galeriji, burma njemu u tanjir. Bilo je divno, muzika iz naših vremena, samo za dušu, tiha, atmosfera prelijepa. Na kraju je dobio tortu sa vatrometom. Dugo smo između sebe prepričavali kako je bilo ljepo.

Prica o Kosanovicima nije obicna kao vecine nas. Oni su bili brodolomnici koje je zivot vrlo rano naucio sta je tragedija. Oboje su nakon smrti svojih bracnih drugova ostali sami sa malom djecom, srcem punim bola i velikim upitnikom iza pitanja ‘kako dalje?’.

Zivot ne bi bio zivot kad ne bi pisao romane tamo gdje ih najmanje ocekujes. Tako se desila proslava 20 godina mature 4R razreda tehnicke skole. A Slava i Zeljo su isli u taj 4R. I oboje su dosli na proslavu. Imali su toliko toga zajednickog. Teskoce kroz koje su prolazili , samocu, probleme sa cuvanjem i odgojem djece, sve ih to nekako poveza, pa se zblizise poslije te proslave. Razumijevanje se pretvori u ljubav. Ona ih je pod ‘stare dane’ uspjela izvuci iz depresije , uljepsati im zivot, a djeci osigurati porodicu punu ljubavi i razumjevanja.

U prilogu saljem slike. Na prvoj slici su Zeljo i Slava, a djeca Filip, Tanja i Emil na drugoj.

Emira

Monday, May 05, 2008

Eh, kako je neciji zivot lagan!

Djulijana mi je jos neki dan poslala jedan email i evo ga danas objavljujem:

Dobih ovo danas od svoje prijateljice, pa evo da podijelim i sa svima vama. Jeste da je materijal snimljen 1994. ali ne vidim da se je ista promijenilo od tada. Pravog dogovora jos nema.

http://www.youtube.com/watch?v=iyp4dPuSGsc&eurl=http://apps.facebook.com/superwall/view.php?src=se&id=805155886&owner_id=742053088

Slusam njihov engleski, pa ne mogu preskociti cinjenicu da bolje govore nasi raznosaci pizze koji su dosli bez ikakvog predznanja engleskog jezika (ne govorim o omladini). Uvijek sam mislila da Ambasador mora biti siroko obrazovana osoba koja ce prezentirati odredjen narod/naciju u najboljem svjetlu, sa odlicnim poznavanjem jezika zemlje u kojoj ih zastupaju.

Ne mogu se oteti utisku, kako je nekima lako doci do para, a od stida ni traga.

Pozdrav svima,
Djulijana

Friday, May 02, 2008

Bitka na Neretvi

Canak mi se javio kratkim emailom (neki od vas ste ga dobili), pa iako nisam siguran da je bio namijenjen za blog, evo ga objavljujem. Vjerujem da ce se mnogi sa sjetom vratiti u neka druga vremena, kao sto se to desilo meni citajuci ga. Cini mi se da na ovom svijetu jos ima onih normalnih, da nisu svi zaglibili u blato nacionalizma.

Citajte i lijecite se, kao sto se i ja lijecim! Stidim se zbog samo jednog autobusa antifasista iz Banjaluke! Link je prema jednoj lijepoj, toploj stranici mog kosarkaskog druga Vlade Kaluze, starije sarajevske raje.

Thursday, May 01, 2008

Sretan 1. maj svima sirom svijeta

BANJALUKA JE SAD PUNA JORGOVANA I DJURDJEVAKA.

NEKI GA ZOVU PRAZNIK RADA, NEKI GA SMATRAJU ISKLJUCIVO KOMUNISTICKIM PRAZNIKOM.

ZA MENE JE OVAJ DAN PRAVI SIMBOL LJUDSKOG PONOSA.

TRADICIJE SE NASTAVLJAJU, STVARAJU SE NOVE.

VJERUJEM DA CEMO SVI MI, KOJI SMO SE IZ SLICNIH RAZLOGA RAZISLI PO SVIJETU, NASTAVITI NJEGOVANJE TRADICIJE POSTOVANJA ZNANJA, MEDJUSOBNE TOLERANCIJI I POSTOVANJA SVIH LJUDI

NikolaTesla. Odlomak iz njegovog clanka neke daleke 1914.
Nasla sam to u knjizi Tome Bosanca o zivotu Nikole Tesle.
Imam samo verziju na engleskom sad u ovom trenutku..Nadam se da nece biti zamjerki.

"So long as there are different nationalities there will be patriotism. This feeling must be eradicated from our hearts before permanent peace can be established. Its place must be filled by love of nature and scientific ideal. Science and discovery are the great forces, which will lead to that consummation."

Dubravka Kusmic
Montreal 1 maj 2008
P.S. Dubravka je u svom emailu poslala dvije fotografije: jorgovana i djurdjevka. Ja, evo, odlucih da istrcim u backyard i 'uzmem' fotos jorgovana iz moje basce. Nadam se da mi Dubravka nece zamjeriti. A cestitkama se pridruzujem iz sveg srca. Evo i u ovoj dalekoj zemlji, gdje kapital drzi sve u svojim rukama, imam srecu da za ovaj dan ne radim: danas je jedan od mnogobrojnih (katolickih) praznika na mom univerzitetu pa i ja slavim.