SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, May 31, 2008

Lijek protiv nostalgije

Prije nekoliko dana mi stize email sa zakacenim tekstom ali zbog susreta banjalucana u St. Louis-u nije stigao na ove stranice ranije:

Čitajući «Slike i novosti» i kafe «Kajak» zaključila sam da banjalučani koji su daleko u svijetu jako pate od nostalgije za Banja Lukom. Pokušat ću im pomoći razbijanjem «iluzija» koje stvaraju banjalučani iz «dijaspore» koji dođu u Banja Luku na mjesec dana «kao turisti» i misle da je život u Banja Luci isti kao i prije rata. To ću učiniti kroz naslove pjasama o Banja Luci i komentar o njima.

1. «Banja Luko i ta tvoja sela...»
Iz sela siđoše divlji i istjeraše pitome i sade ih je B. Luka puna da se čini da je «svaki dan utorak».

2. «Banja Luko grom u tebe puko, jedva sam se iz tebe izvuko»
Život u ratnoj B.L. bio je užasan da sam poželjela da dođe zemljotres i sve nas zatrpa. Mnogi ljudi sve su prodali da bi izašli iz Banja Luke, a neki su nažalost ostali živi ili mrtvi.

3. «Aj otkako je Banja Luka postala...» nije se gora tragedija za banjalučane desila jer su protjerani iz svog grada «oslobođeni od svega što su imali» (Kočić)

4. «Banja Luko u srcu te nosim» nekad su pjevale «banjalučanke» a ja te danas mrzim jer si nas rodni grade protjerao. Nekad si bio lijep, pitom, gostoljubiv grad a pretvorio si se u najveće selo na svijetu. U tom selu cvjeta primitivizam, kič, bijeda života i duha zatrovanog nacionalizmom. Iako živim u Zagrebu 180km daleko rijetko idem u B. Luku obići grobove i rijetke prijatelje. Kad odem želim se što prije vratiti u Zagreb, jer se tamo osjećam ko stranac.

5.»Put putuje Latif-aga...» Znam da je onima koji su daleko u srcu nekadašnja B. Luka, koje više nema. Oni koji ljeti dolaze iz USA ili skandinavskih zemalja dođu s novcima i provode se uz staro društvo na Vrbasu ili po kafićima, zaboravljajući «humano preseljenje». Tamo gdje sada žive materijalno obezbjeđeni, pa se nakon godišnjeg odmora «u starom kraju» rado vraćaju u okrilje sigurnosti. «Kada shvatite vrijednost života manje se opterećujete prošlošću i mislite na budućnost», ovo je divna misao, ali kakva budućnost čeka nas koji smo ostali na Balkanu, koji moramo živjeti neki drugi život ispočetka, da se dokazujemo kad si «stranac» u nekada svojoj državi.

Zato «dijasporo» ne tuguj za nečim čega više nema.

Kako se po zakonu vjerovatnosti događaji periodično ponavljaju nikad se ne zna kad će ponovo proključati «bosanski lonac».

p.s. Mi svoje nostalgije za Bosnom liječimo na koncertima Sevdaha.

Pozdrav svima gdje god bili.

Niskana

2 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Lijep pozdrav gospodjo Niskana,

Iako pripadam mladjoj generaciji koja (na srecu ili zalost) nije imala priliku "pustiti korijenje" u Banja Luci i pamtiti je kakvom je pamtite Vi i moji roditelji , u potpusnoti se slazem s vasom konstatacijom. Trenutno, svi zivimo u Americi, ali mi je tesko gledati "nostalgiju na djelu" u svakodnevnom zivotu moje familije. Iskreno vam se zahvaljujem na e-mailu koji trazi "otrjeznjenje"...ako nista drugo zarad buducnosti nas mladjih!

Sunday, 08 June, 2008  
Anonymous Mirso said...

A ja se vidis sa tobom ne slazem. Ili ne bas u svemu. Nostalgija je tu kao jedan osjecaj kojega mi htjeli ili ne htjeli i ne mozemo suzbiti. Medjutim pogresno si to sve okrenula protiv "grada" ... Pa starija je to malo tvorevina a pamti i gorih vladara i gorih nevremena, pa prodje sve ... Vrbas odnese... Sta ostane , ostanu uspomene, pa boga mi se trudim da pamtim samo one lijepe... Prvi zamah kad sam ucio plivati ... pa onda prvu ljubav, pa prvu naucenu pjesmu na gitari ... A Banja luka ce prezivjeti i nadzivjeti i ove vladare... Sto je vladar losiji to krace traje ... A ljeti odemo malo dole .. .da napunimo baterije ... pa onda pricamo godinu dana sta sve ne valja tamo, a oni dole nas opet cijelu godinu tracaju sta to kod nas primijete drugacije ... i tako ...

Ljepota zivota nije u samom gradu nego je u nama, nosimo je sa sobom i dobro je ako nosimo samo lijepe uspomene. A ljeti se mnogo ovakvih sretne dole, pa i to na koncu daje neki car ...

Gotovo sam siguran da ce grad nadzivjeti i ove vladare ...

S postovanjem
Mirsad
Esbjerg - Danska zapadna obala

Wednesday, 25 June, 2008  

Post a Comment

<< Home