SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, May 27, 2008

Danasnji dan je rezervisan za povratak. Probudila nas kisa. Cerici su opet 'bizi'. Docekaj, odvezi, dovezi, isprati.

Iako sve rade sa zadovoljstvom i svojom poznatom gostoprimljivoscu, primjete se vec znaci umora. Jos pokoji zajednicki snimak i onda dovidjenja do iduceg maja. Jos samo jedno veliko Hvala nasim domacinima na gostoprimstvu, hvala organizatorima na dobroj organizaciji, hvala nasim dragim muzicarima i na kraju hvala svim banjalucanima u St. Louisu za toplinu i sve lijepe trenutke koje nam pruze tokom ova tri dana.

Emira

P.S. Nekoliko slika mozete vidjeti ovdje a na slici iznad su: Braco, Zaja, Emir, Sasa i Jasenko. Sjede: Enes, Jelenko i Zlaja.

Labels: ,

1 Comments:

Anonymous Saima said...

Cao Co

Poslije Rusije nakon pet dana otisli smo u Sibenik.Prije dva dana se vratili poslije 25 dana.Poslije raspakivanja i sredjivanja sad mi je prvo bilo da vidim sta se desavalo na tvom blogu.

Zaista sam dosta vremena provela citajuci tekstove i gledajuci slike iz St.Luisa. Prepoznala sam mnogo"raje " iz nase generacije ali samo kao likove a imena sam zaboravila. Bilo mi je drago gledati slike i otkrivati na njima, lijepo raspolozene ljude, lijepo obucene,vidi se da svi blistaju i da je sve cisto i kulturno.

Razmisljam, kad se vec desilo to sto se desilo, pravda je da ste svojom pamecu i radom uspijeli stvoriti sebi sami uslove dostojne covjekovog zivota. Nemate razloga da bolujete od nostalgije, a ako vas i uhvati (sto je normalno) nastojte da kratko traje.

Moje otsustvo od skoro dva mjeseca iz Bosne (prvo Rusija pa Sibenik), i povratak u svoju sredinu samo vise i vise pokazuje da se nista ovde ne mjenja niti moze. Kolicina nekulture, prljavstine,nesrece na ljudskim licima zbog nedostatka posla, nemogucnosti da ljudi sami odlucuju o svojoj sudbini, doprinosi da vam napisem ovaj tekst i da kazem svima da uzivaju u vremenu i mjestu gdje se nalaze.

Bila sam sretna vidjevsi mog rodjaka Bracu jer muzika je uvijek bila njegov zivot i nek tako i ostane.

Emira je docarala svojim tekstovima desavanja u St. Luisu pa se pravo moze osjetiti bolje banjalucki stimung nego u samoj BLuci.

Pozdravljam sve znane i neznane "bosansko - hercegovacke" Amerikance i zelim svima srecu u zivotu.

Monday, 09 June, 2008  

Post a Comment

<< Home