SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, May 14, 2008

Rodjendan

Emira se javi iz, kako rece, kisnog Kentakija, sa prilogom o bivsim skolskim kolegama (i mnogo vise od toga).

Vjerujem da ce se Slavica i Zeljo iznenaditi i mozda naljutiti ako saznaju da su osvanuli na blogu ali oboje preuzimamo odgovornost na svoja ledja. ‘Prica’ zasluzuje da se nadje na ovim stranicama u ime mnogih koji ih poznaju. Meni je bilo posebno drago kada sam u mom Inbox-u ugledao dio Slavinog pisma Emiri i dvije fotografije. I za mene je to bila sansa da saznam malo vise o staroj raji sa kojom su se veze skoro potpuno pokidale. Ali, da ne duljim, evo Emirinog email-a:

Nedavno sam dobila e-mail od nasih starih skolskih drugova Kosanovica. U e-mailu pisu o proslavi Zeljinog rodjendana. Zena i djeca mu priredili prijatno iznenadjenje jer je rodjendan okrugli, onaj s nulom. Umjesto da prepricavam proslavu na kojoj nisam bila, saljem isjecak iz Slavinog pisma.

Svake godine naravno da djeci slavimo ili obilježavamo rođendan onako kako oni to žele. Zovu prijatelje, budu pokloni, torta, veselje. Koliko sam sa Žecom, a ove godine će biti 20 godina, još nikada nismo ni približno drugima, njemu obilježili. Pa pošto je cifra okrugla (60) odlučim ja da mu napravimo iznenađenje.

Nekako par dana prije rođendana on onako diskretno provlaći da bi trebali djecu okupiti na nekakav zajednički ručak što sam se ja složila.

U međuvremenu sa Filipom se dogovorim, ali da niko ne zna da napravimo scenarij. Otišli smo u jedan novi restoran napravljen na Vrbasu, tamo blizi onog mlina u Šeheru, koji je starinski urađen, ugođaj prekrasan i zakupimo galeriju na koju može da se smjesti 20 osoba. Filip dogovori sa jednim drugarom muzičarem da dođe i da nas zabavlja. Za poklon Žeci kupili smo burmu, jer onu koju smo imali kada smo se on i ja ženili, on je nakon par dana izgubio.

Tanju i Emila smo obavjestili dan ranije jer je dogovor bio da njih troje dočekaju goste koje smo takođe obavjestili dan ranije. Svi su trebali doći do 6 i 15, a ja ću se pojaviti sa Željom oko pola sedam.

Na proslavu smo pozvali osim nas pet, samo vjenčane kumove naravno i one iz prvog braka Žece i mene i naše kumove. Jedini koji nije bio kum bio je Laki, sve u svemu bilo nas je 19 plus muzičar.

0 Comments:

Post a Comment

<< Home