Lipo li je...

Čini se da će ovo ljeto biti najtoplije od svih od kada smo se prije četiri godine preselili u Istru. Kuma Aida se počela kupati još sredinom aprila, Nera drugog maja, a ja nisam bio spreman da prvi put zaplivam sve do zadnjeg dana maja. Čak prije toga nisam imao želju ni da pokvasim noge već sam čekao da psihički budem spreman da se upustim u tu „avanturu“.

Temperatura mora me iznenadila. Već je dovoljno visoka da se u vodi može bez problema ostati dugo, čak i za ovakve kao što sam ja.

A kakav sam to ja najbolje oslikava jedan događaj iz davne prošlosti, koji mi pade na pamet, iz doba kada sam studirao na Tehničkom fakultetu u rodnom gradu. Kada sam se jednog prohladnog dana, dok sam s grupom raje s faksa išao ka fakultetu, potužio da mi je hladno, Dudo (Antun Sertić, koji je tada bio asistent), a koji je bio s nama, reče: „Pa šta se u tebi ima smrznuti?“ aludirajući na činjenicu da sam uvijek bio mršav, kao što je to i danas slučaj. A ja, takav kakav sam, svake godine sve ranije počinjem s kupanjem i ako se ovakav trend nastavi neću znati kada sezona počinje a kada završava. Izgleda da stalna upozorenja na global warming nisu izmišljotine naučnika kako nas to ovi koji su pokupili svu pamet na Internetu sada ubjeđuju.

Sezona u našem malom mistu se tek bliži, gostiju nema puno pa je prava divota izležavati se na plaži a da okolo imaš slobodnog mjesta koliko te volja. A uz to ne moraš previše brinuti da ćeš izgoriti na suncu jer temperature zraka su negdje oko 25-26 stepeni pa ne moraš tražiti hlada nakon nekoliko minuta sunčanja.

Dok se izležavam na dido's strand, kako unuke nazivaju glavnu plažu na kojoj se kupam, gledajući na hotel na poluotoku Verudela, na um mi često padaju riječi jedne pjesme Olivera Dragojevića. „Lipo li je, lipo li je, na lažini suvoj ležat…“. 

I jeste „lipo“, samo da potraje.