SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, March 31, 2019

Celebrity


Los Angeles je grad u kojem živi vjerojatno najveći broj celebrities na svijetu. Gotovo sve što se bavi poslovima vezanim za zabavu hrli na zapadnu obalu tako da se na njegovim ulicama može naletjeti na najpoznatije glumce, pjevače, zabavljače. A uz celebrities tu su i oni koji im nude svoje usluge, naravno uz nadoknade od kojih se normalnom svijetu diže kosa na glavi.

Pink
Tom Hanks
Prilikom zadnje posjete Los Angelesu imao sam priliku da upoznam jednu osobu koja uglavnom radi sa popularnim i poznatim osobama i čije usluge običan čovjek sebi ne može priuštiti. Naime, kćerci sam slučajno spomenuo kako čekam na slijedeću posjetu Banjaluci kako bih posjetio zubarsku ordinaciju gdje sam prošle godine pravio zube jer osjećam da bi trebalo uraditi mala podešavanja. Novi zubi i parcijalna proteza su bili završeni dan prije polaska kući u USA te nisam imao prilike da odem na redovite čajevima normalne. Potrebno je vrijeme da proteza sjedne a vilice priviknu na nove zube i zato su te kontrole neophodne. Kada sam ovdje u USA radio zube, a radio sam ih nekoliko puta, svaki put sam imao velikih problema s novim protezama i svom zubaru sam morao odlaziti više puta da uradi dorade kako bih mogao jesti bez bolova. S zubima i protezom urađenim u Banjaluci nisam imao takvih problema ali sam osjećao da bi uz male dorade osjećaj bio još prirodniji.
kontrole koje su u takvim slu

Ryan Seacrest
Kada sam to spomenuo kćerci ona mi reče da će me odvesti zubaru koji je jedan od njenih klijenata zadnju godinu (radi se o brandingu, prezentaciji na socijalnim platformama itd) da on pregleda moje zube i uradi što je neophodno. Uz to mi reče da su njegovi pacijenti uglavnom poznate osobe iz svijeta zabave i da cijena njegovog rada nije ispod $30,000. Naravno, oni koji ne znaju šta će od para traže načina da ga potroše pa tako mijenjaju i zdrave, lijepe zube i za to ne žale para. Sanja mi reče da se ne brinem oko plaćanja i da će se njih dvoje dogovoriti jer su za godinu dana otkako radi za njega uspostavili prijateljske odnose. Uz to reče da je doktor Jon Marashi veoma prijatna osoba i da ćemo nas dvojica lako naći zajednički jezik.

Tako jednog lijepog popodnevna završih na zubarskoj stolici doktora Jon-a Marashi-ja, na stolici na kojoj su prije mene sjedile poznate osobe: pjevačice Pink, LeAnn Rimes, glumci Tom Hanks, Ben Affleck, Joaquin Phoenix, voditelj programa Ryan Seecrest i mnogi drugi. Zubarska stolica ko zubarska stolica, slična onoj na kojoj sam sjedio satima u Banjaluci, doktor Jon k'o i svaki doktor, prijazan, pažljiv, osoblje ljubazno. Pregleda mi zube, reče da su odlično napravljeni i da mi neće dirati navlake, već će samo malo izbrusiti protezu kako bi mi zagriz na obe strane bio jednak.

LeAnn Rimes
I bi tako. Malo je radio, malo smo pričali i nakon nešto više od sat vremena napustih njegovu ordinaciju zadovoljan poslom koji je uradio. Prije polaska zamolio sam ga da Sanja napravi par snimaka za blog na što on prista bez problema. Primijetio sam da voli da se fotografira jer mu je čekaonica puna fotografija s poznatim osobama. Znam da se moja neće naći na njegovom zidu ali zato je evo na blogu da se pohvalim kako mi je zube radio jedan od najpoznatijih zubara u Los Angelesu i šire.

I da ne zaboravim, za uslugu nije naplatio ništa.

Ben Affleck

Jaaquin Phoenix


Tuesday, March 26, 2019

Strah ili glupost


Ne znam koja su od ova dva osjećanja jača  u ovoj našoj lijepoj zemlji u posljednjih 27 godina.

Danas vam šaljem dvije fotografije mog fiksnog telefona. Od kada imam ovaj telefon imam i prezentaciju broja pozivaoca propuštenog poziva. Nikad mi se još nije desilo da dobijem ovakvu informaciju. Registrovalo je sve pozive od Amerike do zadnjeg malog mjesta u regionu koji ima telefoniju. Uslikala sam da mogu kad budem u boljoj psihičkoj fazi pitati moje kolege iz Telekoma.


Nisam bila u kući, bila sam u posluzi oba ova dana, Bilo mi je čudno ali sam pomislila da je vjerovatno neko ODNEKUD zvao da izjavi saućešće.

Prošlo je skoro mjesec dana i kad je zazvonio telefon vidjela sam ovu istu obavijest. Javila sam se, a ženska osoba,  dok nisam stigla ni progovoriti rekla “to je taj Dragan” i spustila slušalicu.
Pomislila sam da je greška i da nije meni namjenjeno.

Juče mi je palo na pamet da sam pisala nekad o vilama u ulici prema Novom groblju od strane ispod Pećina  i o kućama.  Milan je previdio da ispod svake slike stoji i moj komentar. Ja sam ga mejlom obavijestila. Vrlo brzo iza teksta javio se anonimus i napao me, rekao da bi ja bila u zatvoru ili odgovarala za taj tekst. Mislim da se to odnosilo na ime Dragana Lukača kojeg ja nisam ničim optužila jer takvih imena i prezimena ima koliko hoćeš. 

Sad  sam shvatila da se ovaj blog kontroliše i zato se vjerovatno Blogeri ne javljaju.

Mislim da cijenim ovu osobu koja je sigurno u nekoj mogućnosti prikrivanja broja ali cijenim više što se sada kaže to, makar samo naslućuje, nego priče o prošlosti. Na ovom blogu ima dokumenata za još jedan Haški sud za sva vremena. Ni sada ovo nije nikakav dokaz za bilo šta ali ima ih sigurno mnogo koji svašta znaju ali šute. 

Sad ja razmišljam kakvi smo mi to ljudi da su Bosanci pravoslavci dozvolili sebi da im jedan CRNOGORAC iz  neke vukojebine  razvali, državu, prijateljstva, firme, protjerali i popljačkali sve muslimansko i hrvatsko što se moglo popljačkali, u nekad prelijepom gradu Banja Luci, propagandom o velikom srpstvu i postanku Srba, umjesto dobrih Bošnjenja kako su nas zvali za vrijeme Austrougarske, a danas Srbija i Crna Gora najveći neprijatelji. Crnogorci ga se odrekli a RS proglasi herojem na čijem djelu danas uživaju njihovi političari. Njegova tvorevina RS postade naseljena Srbima i dan danas se najveći broj drži toga ko pijan plota. Srbija im uvali svu odgovornost. A to dobro dodje, ondašnjim i današnjim SDA-ovcima i HDZ-ovcima da iskoriste svoje budale i fašiste da vladaju i uživaju 27 godina. 

A biti Bosanac i Hercegovac bilo je ponos u bivšoj YU bez obzira što su nam davali epitet glupi Bosanci. 

Danas Šešelj Hercegovac sa malom grupom ljudi razvaljuje Srbiju i 90-tih isto radio, 
i srušio ugled republike književnika, naučnika, glumaca, slikara i mnogih drugih stanovnika, kojima smo se ponosili i svi obožavali.

Kako se to desilo ostat će moj vječni odgovor  samoj sebi dok sam živa.

Da je razlog koji i danas traje kukavičluk i glupost velike većine naroda.

Pozdrav Saima

Labels:

Thursday, March 21, 2019

Mali Karadžići


Jučer osudiše Karadžića na doživotnu robiju nakon žalbe odbrane na onu od 40 godina! Izgleda da se neko dobro zaj.... jer s ono godina što je već proveo u Hagu, te s nekakvim pravom da se osuđeni oslobađaju nakon određenog broja godina provedenih u zatvoru, mogao je biti na slobodi za par godina. Ovako, slobodu neće dočekati a time je uskraćena nada mnogih iz manjeg blentiteta da će dočekati ga kao heroja.

Osta Karadžić u zatvoru ali njegovo djelo osta da živi. A s njim i bilo kakva šansa da narod u BiH počne živjeti normalnim životom. Presuda Karadžiću je samo još više dolila ulja na vatru i bojim se da mira u Bosni neće biti bez novog rata.  Jer, činjenice govore da narod stalno bira one iste politike koje su i dovele do rata pa ne vidim nikakve nade da bi se nešto u skoroj budućnosti po tom pitanju moglo promijeniti. Istina, u manjem blentitetu na vlasti nije SDS (za razliku od Federacije gdje su na vlasti SDA i HDZ) ali ju je zamijenila Milina stranka koja je po mnogim stavovima gora od onoga što SDS nudi. Uz to su posebno prefrigani i igraju na duže staze, čekajući da se međunarodna zajednica umori pa da oni iskoriste priliku i manji blentitet odvoje od BiH i pripoje ga majci Srbiji. A to bi značilo novi rat s ko zna kakvim ishodom.

Kada već govorim o Karadžiću, ne mogu a da me spomenem da je jedan naš bivši radni kolega odigrao značajnu ulogu u događajima zbog kojih je Karadžić (između ostalog) osuđen. Radi se o Slobodanu Boškoviću koji je u počecima rata bio značajan dio mašinerije koja je sijala smrt po Bosni i Hrvatskoj. Njegov telefonski razgovor s (danas) osuđenim ratnim zločincem se ne smije zaboraviti jer se iz njega dobija jasna slika šta se radilo iza naših leđa i zbog čega smo tu gdje smo. I dok Radovan trune u zatvoru, Slobodan se slobodno šeta Banjalukom i za svoju ulogu u ratu nikada nije odgovarao niti će odgovarati. Za one koji su zaboravili o čemu pričam, evo dio transkripta telefonskog razgovora od 29. maja 1991. godine u kojoj s Karadžićem razgovara o naoružavanju Srba u Banjaluci i okolini, pa sami donesite zaključke:

Bošković Slobodan: Halo!

Karadžić Radovan: Halo!

Bošković Slobodan: Slobodan Bošković kraj telefona.

Karadžić Radovan: E, dobar dan gospodine Boškoviću, kako ste?

Bošković Slobodan: Evo dobro, kako ste vi?

Karadžić Radovan: Šta je, kako stoji opština, vidim da radi, funkcioniše dobro?

Bošković Slobodan: Pa evo vidite da funkcioniše dosta dobro.

Karadžić Radovan: Odlično, 5 hiljada ljudi je velika stvar, to je velika stvar.

Bošković Slobodan: Evo sad se uigravamo pravo, ko pravi tim.

Karadžić Radovan: Koliko ih je već u brigadi banjalučkoj?

Bošković Slobodan: Pa da vam ka...

Karadžić Radovan: Ono što je mobilizacija obuhvatila.

Bošković Slobodan: O, mobilizacija je obuhvatila dosta veliki broj, nekoliko puta više.

Karadžić Radovan: Ima 11 hiljada, 12?

Bošković Slobodan: Ma, da.

Karadžić Radovan: Vidi, molim te, može li da ode Stevandić i, i vi, da vi i Stevandić odete tamo, da održite jedan govor, imam nekih indicija da oni nisu voljni da idu nikud iz Banja Luke, ova brigada koja je mobilisana tamo.

Bošković Slobodan: Aha, mi smo već, Vukić je bio prije neki dan, ovaj, dole je držo jedan govor, nema nikakvog problema da ja odem, da... 

Karadžić Radovan: Neka ode i Stevandić, on žestoko govori, neka im kaže da se kuća ne brani na svom pragu, jer ako ti dođe do praga onda nisi odbranio kuću, kuća se mora braniti na, na njegovom pragu tamo.

Bošković Slobodan: Nema to problema, govorim i ja dobro, a Stevandića ako uspjemo pronaći, pošto mu ne možemo u trag ući već dva dana.

Karadžić Radovan: Da, da, dole je s Markovićem negde, je l'?

Bošković Slobodan: Da, on je s Markovićem i ne znamo ni gde je trenutno.

Karadžić Radovan: Dobro, neka se hitno javi.

Bošković Slobodan: Ali, neće to biti problema, bez brige, imamo mi dobrih govornika, da možemo da zapalimo, a ne da ove ljude animi...

Karadžić Radovan: Molim vas dvije stvari, treba mi, treba da se javite generalu Uzelcu, da mu kažete da ću ja njega zvati oko dva sata.

Bošković Slobodan: Dobro, evo Vukića, dolazi on.

Karadžić Radovan: E, dobro, da ću se ja njemu javiti oko dva sata, a drugo, treba da odete u tu brigadu koja je već mobilisana i da, da, da ih malo, da im malo moral podignete i da im objasnite šta se brani, brani se ono što ostaje Jugoslavija.

Bošković Slobodan: Ja.

Karadžić Radovan: Prema tome, ne možemo čekati u Banja Luci da ustaše prođu preko, ne smije ptica proći preko Bosanske Krajine.

Bošković Slobodan: Jasno

Karadžić Radovan: Žika, Žika gore ima 2-3 hiljade ljudi (zovite mi Žiku molim – obraća se nekome u prostoriji) ovaj, i da malo, da malo im govorite, tim ljudima koji su tamo mobilisani.

Bošković Slobodan: Dobro

Karadžić Radovan: A drugo, ovo što ste sad digli 4-5 hiljada ljudi, dajte Uzelcu neka naoruža, neka dio uzme sebi, neka dio ostavi, neka se rasporedi tamo gdje bi eventualno ustaše mogle napasti sela.

Bošković Slobodan: Dobro

Karadžić Radovan: Je l' to dogovoreno?

Bošković Slobodan: Dogovoreno

Karadžić Radovan: Molim vas, svakih sat vremena, ja sam u sjedištu i biću večeras čitavu noć, dežurat, svaki sat mi se javljajte.

Bošković Slobodan: Dobro, dogovoreno.

Karadžić Radovan: Evo, dajte mi...

Bošković Slobodan: Evo vam Vukića.

Karadžić Radovan: Dajte.

Bošković Slobodan: Ajte, prijatno.

Karadžić Radovan: Prijatno, doviđenja.

Vukić–Karadžić (Vukić preuzima liniju od Boškovića)

Dakle, bilo je to u maju 1991. kada smo mi hodali za mir a naš radni kolega je naoružavao, palio naivne svojim govorima i slao ih u rat (često i u smrt). „Evo sad se uigravamo pravo, ko pravi tim“, reče naš kolega, kao da se radi o pripremama za Elektrijade na koje smo, dok smo bili studenti Elektrotehničkog fakulteta, redovito išli svake godine a ne o odlasku u rat i eventualnu smrt. A ljudi su ginuli (na obe strane), viđali smo to po smrtovnicama koje su u to doba u sve većem broju „krasile“ banjalučke aleje. Boškovića sada neke naše kolege sreću kada dolaze u stari kraj i nikome ne pada na pamet da ga upita šta je to on radio devedesetprve da ga ne bi, nedaj Bože, uvrijedio. A on je, vjerojatno ponosan na ulogu koju je odigrao jer nigdje nisam pročitao da se javno pokajao što je ko zna koliko onih koji nisu htjeli ići iz Banjaluke svojim vatrenim govorima praktično otjerao u smrt.

Jedan od naših problema je da, kada govorimo o ratu, napadamo cijele narode a ne spominjemo pojedince i na taj način doprinosimo da se raskol među narodima produbljuje. A pojedinci, oni koji su u to doba bili na vlasti i koji su svojim postupcma i aktivnostima uticali da se narodi zavade i šalju s oružjem jedan na drugog sada uživaju u plodovima svoga „rada“ a samo manji broj, i to onih na najvišim pozicijama, plaćaju zasluženu kaznu (mada, za ono što su učinili, nikakva kazna nije dovoljna). Svakome ko malo razmisli bi trebalo biti jasno da onaj ko je organizirao doturanje oružja i svojim vatrenim govorima slao naivne u rat snosi daleko veću odgovornost od onoga ko je to oružje uzeo u ruke i otišao tamo gdje su ga poslali (ili možda natjerali). A mi smo spremni da više osuđujemo one koji su možda bili i natjerani da idu od rat od onih koji su ga u taj rat poslali.

Uz jučerašnju presudu obavezno treba spomenuti i Nenada Stevandića koji je, što je iz istog transkripta vidljivo, igrao značajnu ulogu u zlu koje je činjeno u Banjaluci i okolini. Znaju to svi oni koji su imali nesreću da ih pokupi crveni kombi, i ne samo oni, ali ni on, kao ni Bošković, za svoje uloge nisu nikada odgovarali. Stevandić je čak dio sadašnje vlasti u gradu koja kroji njegovu budućnost. Pitam se kakva ta budućnost može biti kada je kroji osoba ljudskih i moralnih vrijednosti kao što je Stevandić.

Jučer je konačno stavljena tačka na sudbinu Karadžića a „mali Karadžići“, kao što su Bošković i Stevandić, šetaju slobodno i o njima gotovo niko ne govori. A dok svi oni ne budu uklonjeni iz javnog života i dok ne budu osuđeni za ono što su početkom devedesetih činili, neće biti mira na onim našim prostorima. Mi ćemo se i dalje „klati“ među sobom i okrivljavati cijele narode ne shvaćajući da su nas pojedinci zavadili i da ti isti i dalje rade isto što su radili prije dvadeset i kusur godina.