Domazeti

 

Nera i Goga uživaju u lijepom
apriskom danu

Ima tome nešto manje od dvije godine kada sticajem okolnosti odlučismo da kupimo lijep jednosoban apartman u vili nedaleko našeg stana, u istoj ulici, zlu ne trebalo. Apartman smo zapravo otišli pogledati jer se naša poznanica iz USA zanimala za cijene apartmana u „našem malom mistu“, razmišljajući da starost provede u „starom kraju“, kao što smo i mi razmišljali prije nego smo donijeli odluku. Objekat i apartman su nam se svidjeli na prvi pogled i nakon kratkog promišljanja donesosmo odluku da ga kupimo. I nismo se pokajali. Apartman je lijep, moderno namješten, s vlastitim vrtom i parkingom, spreman za korištenje bez ikakvog dodatnog ulaganja.

Ivica na svom "radnom mjestu"

I ovdje bi se priča o apartmanu završila da od vlasnika objekta, bogatog Slovenca, ne saznasmo da su apartman do nas kupili još neki Bosanci, i to iz Banja Luke. I tako se upoznasmo s Gogom i Ivicom i od tog dana se družimo često, kao da se znamo godinama.

Goga i Ivica u naš komšiluk dolaze često, a kada se to dogodi ne postoji ni najmanja šansa a da ne završimo u njihovom vrtu, ispod pergole pokrivene kivijem. Čim se pojavimo, Goga odmah pristavlja kavu, vadi makovnjače kupljene u pekari poznatoj po tim slasticama, a Ivica iznosi domaću šljivu, pelinkovac ili neko drugo piće i za sada nisam uspio a da ne popijem koju čašicu iako žešća pića izbjegavam. A ponekad se i zaroštilja, kao u neka davna dobra vremena. Ivica je roštilj majstor a ja samo provjeravam da Ivica ne pretjera s količinom jer nikada nisam bio velikog apetita pa mi žao da ćevapa, pilećih bataka i krilca i kobasica ostaje za kasnije. Ipak je sve ukusnije ako se pojede svježe pečeno.

Roštilj spreman

Domazeti su prava raja i pri svakom susretu se lijepo ispričamo, nasmijemo, a i pogostimo. Goga i Ivica su, kao mješani bračni par, BanjaLuku napustili neposredno prije rata, na nagovor povjerljive osobe koja je imala informacije da se u našem gradu spremaju gadne stvari. Tako su izbjegli stres i život u gradu za vrijeme ratnih zbivanja u Bosni, za razliku mnogih koji su grad napustili pod raznim vrstama pritisaka (prijetnje, maltretiranja, ostajanja bez posla), nakon što je rat zakucao i na bosanska vrata.

Još jedno lijepo druženje kod Domazeta

Vrijedni i pošteni, kakvi su po prirodi (Ivica zna uraditi ama baš sve a kod Goge u svakom trentku sve blista), lijepo su se snašli u novom okruženju, kao većina prognanih Banjalučana i sada često navraćaju u Istru, gdje su stekli imovinu. Tako se mala zajednica bivših Banjalučana koji su Banja Luku zamijenili Istrom povećava, a to je prilika da se družimo kao nekada u našem gradu.