Cinque Terre

Cinque Terre je poznato turističko odredište u provinciji Ligurija koje tokom cijele godine posjećuje masa turista iz cijelog svijeta. U to smo se uvjerili kada smo sjeli u voz koji iz mjesta La Spezia vozi do pet sela smještenih na strmim obroncima iznad mora. Voz je bio pun, jedva je bilo mjesta i za stajanje.

Sela su postala popularna tek kada je izgrađena željeznička pruga koja je omogućila jednostavan pristup do sela. Između sela postoje i staze ali su one zanimljive samo onim mlađima. Mi stariji smo se morali zadovoljiti vozom koji saobraća veoma često tako da se za par minuta stiže iz jednog sela do drugog.

Naša ekipa je posjetila dva sela jer za obilazak svih pet nije bilo vremena. Dan je bio lijep, sunčan, pa je lagana šetnja svim prijala.

Iz voza smo izašli na stanici najpopularnijeg sela, Manarolo, čije se fotografije najčešće viđaju na Internet stranicama koje reklamiraju posjetu ovom kraju. Živopisne kuće kao da su nataknute jedna na drugu, spuštajući se strmom liticom prema moru. Uske uličice su bile pune turista i teško je bilo naći mjesto gdje bi se popila kava. Zbog toga smo odlučili da kavice popijemo u slijedećem selu, nadajući se da ćemo tamo biti bolje sreće.

Nakon obilaska sela, uhvatili smo voz do naše slijedeće destinacije. Monterosso je najveće selo koje, pored interesantnih građevina, ima i dugačku plažu na kojoj je bilo dosta kupača. Na glavnom trgu smo jedva uhvatili jedan slobodan stol u kafiću gdje smo se mogli odmoriti i popiti naše kavice bez kojih su naši penzionerski dani nezamislivi.

U dogovoreno vrijeme smo uhvatili voz za La Speziju, gdje nas je čekao autobus. Slijedeća destinacija je bila Pisa i poznati krivi toranj.

Firenca

Slijedeća „stanica“ posjeti Toskani je bila Firenca, glavni grad pokrajine. Grad prepun historije, starina i umjetnosti, za kojeg je potrebno daleko više vremena nego jedan dan koliko imali.

Do Firence smo stigli vozom a onda nas je vodič vodao da nekih od najpoznatijih građevina. Saznali smo puno toga o historiji Firence i događajima iz nekih davnih vremena i obišli najpoznatije turističke atrakcije.

Poslije podne, a prije polaska nazad u našu bazu, proveli smo obilazeći neke od dijelova grada koji su za nas bili interesantni: popeli se na Mikelanđelov trg s kojeg se pruža lijep pogled na grad, usput popili naše kavice, osvježili se pivom na jednom od mnogobrojnih trgova grada dok je ženski dio ekipe otišao u obilazak trgovina… Za posjete muzejima nismo imali vremena.

Nakon obilaska grada predvečer smo uhvatili voz do Montecantini Terme a onda, nakon kraćeg odmora, otišli na večeru u jedan obližnji restoran.

Na večeru se otišlo prilično kasno a ujutro su nas očekivale nove avanture.

Posjeta Toskani

Ima tome godina od kada sam, možda i sa sažaljevanjem, gledao grupe turista u poznim godinama kako slijede turističkog vodiča, obilazeći znamenosti gradova u kojima sam se i je sticajem okolnosti zatekao. „Evo ih pred smrt hvataju zadnji voz da vide ono što su propustili u mladosti“, mislio sam u sebi, ne očekujući da ću i sam doći u istu situaciju.

Pogled na žičaru i grad u dolini

Naime, prošle godine se nas nekoliko prognanika iz Banjaluke, a nakon što smo otišli u zaslužene penzije, dogovorilo da posjetimo Toskanu. Ljeti smo svi tu u blizini Pule a Italija nam nije daleko. O Toskani smo čuli i vidjeli mnogo toga i na nagovor mlađe generacije odlučismo da je posjetimo uz pomoć jedne turističke agencije nakon što smo shvatili da posjeta u vlastitom aranžmanu nije za naše godine. I bili smo u pravu, jer voziti do odredišta, pronaći hotele koji su u blizini glavnih atrakcija, boriti se da se nađe parking i mnogo toga drugoga što jedan posjet podrazumijeva je za nas bilo previše. Ovako, koristeći usluge turističke agencije, neko drugi je odradio većinu posla a mi smo se mogli opustiti znajući da se neko drugi brine da sve bude u redu.

I nismo pogriješili. Agencija koju smo izabrali je profesionalno odradila svoj posao i nakon nekoliko dana smo se zadovoljni vratili kući a da nismo bili ni svjesni da smo sada mi bili oni kojima smo se ranije ponekad podsmijevali i kojima se  neko drugi sada podsmijeva. Jeste, istina je, većinu vremena smo slijedili turističke vodiče i slušali šta nam oni pričaju ali smo imali i dosta slobodnog vremena da idemo  kuda nam je bila volja i uživamo u našim malim stvarima: pili smo kavice u kafićima po našem ukusu, odlazili u dijelove grada koji su nam se činili zanimljivi, jeli u restoranima po našem izboru.

Aida i Ferid na trgu starog grada

Prva destinacija i mjesto gdje smo odsjeli je bio grad Montecantini Terme. Odatle smo odlazili u posjete drugim poznatim turističkim destinacijama Toskane, organizirano, bilo vozom, bilo autobusom.

Sam grad je poznat po izvorima termalne vode i velikom broju parkova. U lijepom sjećanju nam je ostao izlet u stari dio grada, smještenom na vrhu brda, do kojeg vozi stara uspinjača. Tu smo, nakon obilaska, večerali u jednom od restorana na glavnom trgu. Vrijeme je bilo lijepo, prijatno, a u hotel smo se vratili već kada se sumrak spuštao u grad.

A slijedećih dana su nas čekali obilasci nekih od poznatih turističkih atrakcija Toskane koje smo viđali samo na slikama. 

Kratko druženje s Muneverom i Džemilom

U Los Angelesu smo već više od 20 dana ali nas je neka jaka prehlada spriječila da uživamo kao što je to običaj kada „skoknemo“ do kćerke. U početku, dok nas prehvada nije savladala. šetali smo do „našeg“ kafića u blizini plaže. Tek danas smo se „usudili“ da se nađemo s Hadžiabdulahovićima, i to na „neutralnom“ terenu. Meni se nije daleko vozilo pa smo par lijepi sati proveli u bašti kafića Zinque, negdje na pola puta od dijela grada gdje oni žive i mjesta gdje se naša kćerka skrasila.

Pričalo se o svemu i svačemu. Planovima, djeci, bolestima. Munevera i Džemil su naših godina pa su nam i teme slične. Kako nam rekoše, planiraju da i ove godine skoknu do Pule jer im se taj dio bivše nam domovine jako sviđa i bili bi sretni kada bi i oni mogli povući potez sličan našem. Naravno, svačija situacija je drugačija i potrebno je uskladiti mnogo toga da bi se našlo optimalno rješenje.

Bilo nam je zaista prijatno u njihovom društvu i radujemo se ponovnom susretu na „našem“ terenu. A do tada nam je ostao ovaj jedan fotos koji „kačim“ uz ovaj kratki prilog.