A tebi samo...

 

Oni koji su završili škole za vrijeme "tamnog vilajeta" sjetit će se pjesme Alekse Šantića „O klasje moje“. Ne znam zašto ali mi ti stihovi padoše na pamet dok sam čitao kratak članak u Nezavisnim novinama o redovima ispred Narodne kuhinje na Mejdanu. Proživio sam u Banja Luci 40 i kusur godina i nikada nešto slično nisam vidio. Dok je „na snazi“ bilo bratstvo i jedinstvo ne sjećam se da je bilo puno onih koji nisu imali dovoljno za život, o hrani da ne govorim. I nisu se morali toliko poniziti da stoje u redovima da bi im neko udijelio nešto za ručak.

Preuzeto s portala Nezavisne novine

Žalosna je to posljedica rata čiji su glavni organizatori uglavnom bili članovi partije koji su htjeli kruha preko pogače, koristeći se nacionalizmom kao najsigurnijom udicom na koji se narod hvata. I izgleda da su u tome uspjeli jer su se mnogi od njih toliko obogatili da više ne znaju šta će od bijesa, a da rat nisu osjetili na svojim leđima. Ali je zato obična raja nastradala, izginula i krvarila u „odbrambeno-otadžbinskom ratu“ da bi dočekala sudbinu koju fotos iz Nezavisnih prikazuje bolje nego bilo bilo kakve napisane riječi.

Preuzeto s portala 6yka

A da se oni drugi, koji pravog rata nisu ni vidjeli, razbacuju s novcem, vidljivo je na svakom koraku.

Evo neki dan su se zadužili za novih milijardu maraka kako bi mogli platiti dospjele dugove a ostatak razdijeliti među sobom, bilo kroz povećanja plata onima koji rade u državnim institucijama (njihovim gasačima), bilo na neke druge načine koje običnom čovjeku ne donose ništa. Milioni maraka se plaćaju svjetskim, bolje reči američkim lopovima, kako bi za sebe ostvarili razne benefite, isti ti se dovode u grad da bi palamudili o ugroženom srpstvu i potrebi da se još više odvoje od države u kojoj žive, a običan svijet ne reagira već se zadovoljava da ide na jasle gdje im se bacaju mrve, kako je to još prije mnogo godina napisao Šantić:

Svu muku tvoju, napor crnog roba,
Poješće silni pri gozbi i piru…
A tebi samo, kô psu u sindžiru…
Baciće mrve… O, sram i grdoba!…

Kada bolje razmislim, svako zaslužuje ono za što se borio. A narodu nikako da dođe iz guzice u glavu, mada je dobri Šantić još mnogo godina ranije shvatio o čemu se radi.