Pješčana uvala open 2026

 

Dok u USA Trump uvodi diktaturu i fašizam a ulicama njegovih gradova patroliraju maskirane bande (kako ih drugačije nazvati) skrivene pod nazivom ICE, sreća je da sam tu gdje sam, da se družim s normalnim ljudima, da me more svaki dan iznenadi svojom ljepotom i da staračke dane mogu provoditi radeći stvari koje mi pričinjavaju zadovoljstvo. A jedna od tih stvari je i stolni tenis koji tri puta nedeljno igram u maloj sali udaljenoj stotinjak metara od stana, koji mi pomaže da se još uvijek ujutro dižem iz kreveta iako je to svaki dan sve teže i teže.

Interesantno je kako su ljudi u mom okruženju aktivni, čak i oni koji su ušli u devetu deceniju. A jedan od najaktivniji je moj poznanik Aldo, vlasnik restorana Lanterna, koji se trudi da raju zainteresira i okupi oko stolnog tenisa i male dvorane preko puta njegovog restorana pa tako organizira takmičenja koja privlače sve više ljudi.

Tako je početkom ove godine organizirao turnir pod nazivom Pješčana uvala open 2026 (nešto mi je ovaj naziv poznat) na koji se javilo čak 40 učesnika. I ja sam se prijavio na Aldino insistiranje iako mi baš i nije do takmičenja. Nekako mi više odgovara igranje s mojom ekipom, Ukrajincem Sourenom, Švicarcem Rolfom i Josipom, osamdesetdvogodišnjakom, koji se za svoje godine odlično drži. Istina je da u mečevima s njima uglavnom pobjeđujem (Souren je od mene mlađi skoro 20 godina, Rolf petnaestak a Josip je stariji četiri) pa igrajući s njima ne moram previše da se trudim. Ono što sam sam naučio prije više od 60 godina mi je dovoljno da ih pobjeđujem i mečevi s njima mi ne pomažu da naučim nešto novo, neku novu servu, drajf, spin. Zbog toga ne mogu očekivati da nešto mogu napraviti na turnirima na koje se prijave i pojedinci koji se takmiče u kojekakvim ligama i poznaju razne stolnoteniske cake. Kada sam prošle godine igrao s nekima od njih, sjetio sam se Eska Kušmića i njegovih servi. Ja, amater, nisam mogao vratiti ni jednu njegovu servu. Kako god reket postavio, loptica bi završila pored stola. A Kušmo je znao na koju će stranu ići i hvatao bi je prije nego bi pala na parket.

Prije dva dana sam odigrao prve mečeve u grupi od pet takmičara. Članovi grupe su izvlačeni na isti način kako se to radi na svim velikim takmičenjima. Učesnici su podijeljeni u jakosne grupe kako oni najbolji ne bi ždrijebom upali u istu grupu pa bi neki od njih možda ispali u prvom krugu. Mene su stavili u četvrtu jakosnu grupu što je značilo da ću teško ući u dalje takmičenje jer prva trojica stiču to pravo. Ako dodam da već duže vremena imam problema s lijevim okom (na njega slabije vidim pa često imam problema da vidim lopticu kada mi ide na tu stranu), pomirio sam se sa sudbinom. Odigrat ću susrete u grupi (svako igra sa svakim i to dva puta) i to će biti to. Sve ostalo bi bio veliki uspjeh.

U maloj sali mjesnog ureda sam zatekao dva poznata i dva nepoznata lica. Dvojica koje sam prepoznao su nastupili na turniru prošle godine a također igraju i u ligi 2 na 2 koju je također organizirao Aldo i znao sam da s njima nemam nikakvih šansi. Onaj stariji, povisok, malo pogrbljen, je bio u prvoj jakosnoj skupini a drugi u drugoj. Ostalu dvojicu nisam poznavao. Nadao sam se da će biti mojih godina i da možda postoji mala šansa da ih mogu pobijediti. Na moju žalost nije bilo tako. Onaj mlađi bi mogao imati oko 25 godina a drugi, onaj koji je u grupi bio rangiran poslije mene, mogao je biti u svojim ranim pedesetim. Kada sam ušao u salu, mlađi se zagrijavao s jednim od ovih boljih i nije igrao loše. Moja nada da bih se možda mogao progurati u drugo kolo je splasnula.

Nakon upoznavanja i kraćeg zagrijavanja, krenuše mečevi. Prvo su igrala dvojica najboljih a nakon njih je bio red na momka i mene. Znao sam da je to za mene najvažniji meč, jer ako ga pobijedim, velika je šansa da bih se mogao provući u drugi krug.

I krenu bitka. Prve dvije serve izgubih a onda on dobi svoje dvije. Kola krenuše nizbrdo. Momak nije bio neka klasa ali ja sam pravio grešku za greškom i set se završi 11:3 za njega. U drugom setu je bilo bolje. Držao sam se prilično dobro u početku ali on ipak dobi par poena za redom i već je bilo 9:6 za njega. Već sam se pomirio s porazom ali se ipak skoncentrirah i nakon što sam dobio dva poena za redom, dobih i naredna tri i set sa 11:9. Bilo je to veliko iznenađenje za sve, primijetio sam to licima prisutnih.

Treći set je bio ravnopravan u početku a onda ja dobih nekoliko zadnjih poena i pobijedih sa 11:8.

U četvrtom je odmah na početku bilo 5:0 za mene. Osjetio sam da imam kontrolu i malo sam se opustio ali sam set ponovo dobio sa 11:8, iako je rezultat mogao biti i povoljniji za mene da sam bio malo ozbiljniji. Momak mi čestita na pobjedi a meni bi drago jer mi se ukazala šansa da prođem u slijedeću rudnu. Od dvojice najboljih izgubih sva tri seta ali se nisam posebno trudio jer sam ostvario ono što sam planirao, iako sam par setova izgubio sa samo dva razlike. Znao sam da ću pobijediti onog najslabijeg i tako nakon prvog kruga biti na trećem mjestu.

Tako i bi. Slijedeće subote igramo drugu rundu a ja se nadam da ću opet dobiti ovu dvojicu koju sam pobijedio. Možda i ne bude tako a možda pobijedim i jednog od dvojice najboljih ali to i nije toliko važno. Važno je da se u ova luda vremena lijepo družimo i da bar za trenutak zaboravimo šta idioti, koje su izabrali mnogi idioti slični njima, rade po svijetu.