Buje

 

Siguran sam da se većina iz moje generacije sjeća preduzeća Digitron iz Buja. Preduzeće, osnovano 1970., je bilo prvi proizvođač kalkulatora u Jugoslaviji što je u ono doba bio veliki tehnološki iskorak kako za regiju tako i za bivšu nam domovinu. Koliki značaj je proizvod iz Buja imao za sve nas govori činjenica da smo sve kalkulatore zvali digitronima ma ko ih proizvodio a vjerujem da ima još onih koji ih tako zovu.

Preduzeća Digitron sam se sjetio prilikom nedavne posjete Bujama, tom malom mjestu na brdašcu u sjevernom dijelu Istre. Do Buja smo skoknuli prije par dana slijedeći onu poznatu parolu iz naše mladosti „Upoznaj domovinu da bi je više volio“. Mladost je davno prošla ali neke stvari ne treba zaboraviti ni u godinama kada nam baš i nije putovati. Obilazak Buja smo isplanirali unaprijed jer smo znali da će dan biti lijep a od Pule to Buja nam treba manje od sat vremena.

Stari dio Buja je smješten na brežuljku kao što je to slučaj s većinom istarskih gradića dok je novi dio grada, koji uključuje i industrijske građevine, smješten u njegovom podnožju. Obišli smo, naravno, samo stari dio grada jer onaj novi je isti kao i u svakom drugom gradu a to nam nije posebno privlačno.

Grad je nastao na temeljima naseobine još iz rimskog doba i imao je burnu historiju. Jedno vrijeme je bio dio Republike Venecije, nakon toga je pripadao Austriji, pa Francuskoj, pa ponovo Austriji, pa onda Italiji, da bi nakon drugog svjetskog rata pripao Jugoslaviji, odnosno danas Hrvatskoj. Prepun je uskih kamenih ulica s kamenim kućama od kojih je većina u lošem stanju. Kada bi država imala više novaca ili kada bi bilo više interesa za njihovu obnovu (novaca možda i ima ali ga u državama nastalim raspadom Jugoslavije kradu oni koji su se dokopali vlasti), bio bi to još jedan interesantan istarski gradić koji bi privlačio turiste u svoje staro gradsko jezgro. Ovako je, nažalost, tek poneka stara kuća adaptirana dok su mnoge napuštene i u ruševnom stanju.

Šetajući uskim kamenim ulicama pronašli smo i kuću naših prijatelja iz Pittsburgha koji su staru kuću koja je njihovo vlasništvo adaptirali s planovima da se u nju presele nakon što završe radni vijek u zemlji koja više nije ono što je nekada bila. Bilo bi nam drago da im se želja ostvari iako je do tog trenutka ostalo još dosta vremena a došla su neka gadna vremena kada čovjek ne zna šta svaki novi dan nosi.

Za razliku od uskih kamenih ulica i trgova starog dijel grada, najveći dio glavne ulice je obnovljen i izgleda jako lijepo, posebno na prekrasnom sunčanom danu kakav je bio na dan naše posjete. Prošetali smo glavnom ulicom sve do njenog početka u podnožju brežuljka gdje smo na trgu zapazili spomenik palim borcima narodno oslobodilačkog rata i žrtvama fašizma što je u ovo doba kada fašizam ponovo diže glavu lijepo vidjeti jer budi nada da još ima onih koji razumiju o kakvom se zlu radi. Na istom trgu smo na maloj terasi restorana ugledali ljubitelje vina kako uživaju na kasno jesenskom suncu koje je u ovo doba dragocjeno.

Vratili smo se glavnom ulicom do parkinga na drugoj strani brežuljka odakle smo se zaputili prema moru udaljenom nekih desetak kilometara. Bilo nam je drago da smo se upoznali sa još jednim istarskim gradom o kojem smo nekada slušali i čitali ali ga nismo imali priliku ranije posjetiti.

Prvi kalkulator iz Digitrona