Pješčana uvala open 2026 - drugi dio

 

Turnir Pješčana uvala open 2026 se završio prije skoro mjesec dana onako kako se očekivalo. Pobijedio je Žan, stariji sin organizatora Alde Peruška kao što je to bilo i godinu dana ranije. Ja sam svoje učešće završio u drugom krugu kao što sam i pretpostavljao. Nisu postojale ni najmanje šanse da se probijem dalje jer se većina onih koji su ušli u završno takmičenje ozbiljno bavi stolnim tenisom, redovito treniraju, koriste profesionalne rekete a i daleko su mlađi od mene, neki i pedesetak godina.

Proglašenje pobjednika
Lijevo, Dean Kraljić, drugo mjesto, momak kojeg smo u dublu prošle godine pobijedili moj partner i ja
Aldo Peruško, glavni organizator turnira
Žan Peruško, Aldin stariji sin, pobjednik turnira
Joško Fiamengo i Denis Ivanušec, dijele treće i četvrto mjesto

U drugom krugu sam trebao igrati protiv trojice iz druge grupe. Pobjednik grupe se nije pojavio pa sam tako igrao samo dva meča. Jedan, protiv momka koji je na kraju dijelio treće i četvrto mjesto a drugi protiv drugog momka koji je među prvih 10-12 igrača u Puli i okolini.

Meč protiv drugoplasiranog iz druge grupe sam izgubio brzo jer me je ubio svojom napadačkog igrom. Jednostavno nisam imao odgovor na njegove drajfove iako sam se potajno nadao da bih mogao pružiti bolji otpor.

Ostao mi je meč protiv još jednog momka mlađeg barem pedeset godina. Dok se zagrijavao s drugim igračem prije početka mečeva, primijetio sam da ima odličan napad, što mi se nije svidjelo jer protiv takvih nemam pravog odgovora. Kako pobjednik druge grupe nije došao, nisam imao prilike da posmatram kako momak igra kada se igra za poene. Tako sam prilično hladnokrvo ušao u meč pomiren sa pretpostavkom da će me lako dobiti, kao i ostali koji igraju napadački.

Počeli smo prvi set. Primijetio sam da i on ima problema s mojim rezanim lopticama i na moje veliko iznenađenje prvi set sam dobio s 11:6. U drugom je bilo gusto, dobro sam se držao ali je on na kraju dobio s 11:9. I u trećem setu je bilo gusto ali sam ga ja dobio s 11:9. Tek tada sam pomislio da bih ga mogao pobijediti samo ako budem discipliniran i ako ne budem gubio poene kada to ne bi trebao. Tokom prva tri seta nekoliko mojih loptica je zakačilo mrežicu pa je momak nije mogao vratiti. Očigledno ga je to nerviralo pa je počeo gubiti strpljenje a po njegovim reakcijama stekao sam osjećaj da misli kako su te loptice koje zapinju za mrežicu moja puka sreća. Međutim, pravi razlog je način kako vraćam loptice. Uvijek nastojim da loptica ide iznad same mrežice ili pak gađam liniju ili sam rub stola. U tome često uspijevam pa je tako bilo i ovaj put.

Dok smo pravili kratku pauzu primjentio sam kako se Aldo i Mićo, moj protivnik iz grupe koji me je glatko pobijedio s tri nula u setovima, sašaptavaju, gledajući prema meni. Nisam znao o čemu pričaju a tek kasnije ću saznati o čemu se radi.

Četvrti set je moj protivnik dobio s 11:7 tako da smo morali odigrati i peti. A on je, na moje veliko iznenađenje pripao meni s 11:8. Čini mi se da su moje niske sječene loptice nervirale protivnika i nekoliko puta su njegovi drajfovi završili izvan stola. Tako sam uspio skinuti još jedan sklap, i to momka koji je mlađi pola stoljeća. Bio sam više nego zadovoljan svojim sveukupnim nastupom na turniru jer se nisam spremao niti trenirao kako to je to radila većina drugih.

Po završetku meča Aldo mi priđe i reče da su i on i Mićo predvidjeli da ću pobijediti. Čini se da su o tome šaptali dok sam se spremao za treći set.

Nakon završetka turnira je Aldo organizirao party. Uz dobar roštilj, pomfrit, pivo i ugodan ragovor, veče je protekla brzo, uz dogovor da ćemo se ponovo družiti slijedeće godine. Lijepo je to druženje i dobro je da postoje osobe kao što je Aldo koji ulaže dosta napora da se sve organizira kako treba.

Party na kraju turnira.

Nako turnira sam počeo razmišljati kako bih se i ja trebao potruditi da se malo bolje pripremim za slijedeći turnir jer se pokazalo da i nisam tako loš. U onoj drugoj grupi su u završe borbe ušla dva igrača koja sam već pobjeđivao jer su bili bolje sreće kod izvlačenja početnih grupa. Da sam kojim slučajem ja bio u njihovim grupama sigurno bih ušao u nock-out fazu a to bi za mene već bio zaista veliki uspjeh. Moj problem je što nemam strpljenja za treniranje a raja s kojom igram nisu neki igrači pa igrajući s njima nemam priliku da napredujem.

Neki dan sam slučajno nabavio bolji reket. Prodao ga mi je moj komšija Belgijanac s kojim sam redovito igrao prve dvije godine tri puta nedeljno. Kako sam ga pobjeđivao, Jose je prvo kupio novi, bolji reket, uzeo trenera, a onda mu je ovaj prodao reket s profesionalnim gumama. Joseu to nije pomoglo jer sam ga, nakon što je uzeo trenera, još lakše pobjeđivao. A onda je, upravo zbog treniranja i čestog ponavljanja istih pokreta, povrijedio rame pa je morao odustati od igranja. Neki dan mi je, kada su nas pozvali na palačinke, kavu i piće, pokazao tri reketa koje je odlučio dati na prodaju. Ja sam mu rekao da bih mogao biti zainteresiran da kupim jedan ali bih ih prvo volio isprobati koji mi najviše odgovara.  

Tek kada sam u ruke uzeo reket s profesionalnim gumama osjetio sam šta to znači. Prve loptice su mi odlazile preko ruba stola ali sam se malo po malo navikao. Već sada, nakon što sam novi reket imao u rukama samo tri puta, moji drajfovi su mnogo žešči a i rezane loptice su teže za vratiti. Čini mi se da ću uskoro biti u stanju da igram i protiv nekih koji su me do sada pobjeđivali jer su imali bolje reketa a ja se čudio zašto je to tako. Mislio sam da je priča o dobrim reketima samo priča kako bi neki dobro zaradili a sada vidim da to nije tako.

Ako me zdravlje posluži, eto mene i slijedeće godine na turniru Pješčana uvala open 2027.