SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, April 28, 2008

Pogodi gdje si!

Cini mi se da Djulijana cita iste vijesti kao i ja, a i razmisljanja nam nisu 'daleko'. Meni vijesti iz Banjaluke u kojima se spominju nazivi ulica stvaraju kosmar u glavi (ne znam kako je sa drugima koji nisu imali prilike da u stari kraj cesce navracaju)!

Evo sto mi Djulijana javlja, uz ispravku da se radi o Petricevcu a ne o Paprikovcu.:

Evo citam clanak o otvaranju nove autobuske linije u ???? i sjetih se one "Da nije tuzno - bilo bi smijesno". Nego evo vam direkcije kako slijede , pa vi sami pogodite gdje ste i kuda idete:

"Linija ce u odlasku saobracati Vidovdanskom ulicom, Prvog krajiškog korpusa, Kralja Petra Drugog, Trive Amelice, Krajiških brigada, Njegoševom, Majevickom i Ljevcanskom ulicom. U povratku vozice Ljevcanskom, Majevickom, Njegoševom, Marije Dimic, Krajiških brigada, Trive Amelice, Kralja Petra Drugog, Prvog krajiškog korpusa, Vuka Karadžiæa i Kralja Petra Prvog Karadjordjevica."

Drugim rijecima, idete na Paprikovac i nalazite se u DEMOKRATSKOJ Banja Luci gdje su sve konfesije zastupljene i dobro dosle (po rijecima 'glavate gospode"?????).. Ne znam kako je u Sarajevu, Mostaru, Doboju, Zenici, Tuzli... ali ako su i tamo ovako demokratski raspolozeni, onda znam na cemu sam.

Pozdrav svima,
Djulijana

Wednesday, April 23, 2008

Blentiteti

Saima zasluzuje sve pohvale sto se na blogu nesto dogadja. Da je do drugih, jos bi sanjali zimski san (iako je proljece stiglo u vecinu krajeva ove nase jedine planete).

Danas je prilog nesto kraci, ali ne manje interesantan.

Drage moje Bosanke i Bosanci, Srpkinje i Srbi, Hrvatice i Hrvati i oni svi ostali. Ove dvije slike saljem licno od mene, za predsjednika manjeg blentiteta i gradjane veceg blentiteta.Treba da vide kako se renovira jedna od najstarijih pravoslavnih crkava u Moskvi, a odmah preko puta nje “islamizirana “ Moskva .

Labels:

Kafe restoran se zove “Rahat lokum”. Koliko ce hiljada -tisuca godina biti potrebno da i kod nas ovako nesto bude normalno. Pozdravila bi sve moje nove stanovnike u Banja Luci, ali ne znam koliko ih zna za kompjuter, a kamoli da postoji blog njihovog istjeranog starosjedioca.

Dovidjenja, Bok i Alahimanet od Saime.

Labels:

Tuesday, April 22, 2008

Proslava dana grada!

Vjerujem da se mnogi od vas sjecaju danasnjeg datuma. Onima koji su ostali u Banjaluci ne treba podsjecanja: proslava dana grada je vec odavno pocela i nadam se da u njoj uzivaju. Oni drugi ce se mozda sjetiti proslava prije ovog zadnjeg rata. Mene sjecanje bas posebno ne sluzi. Ne sjecam se puno toga, mozda jedino vatrometa koji su postali popularni negdje pred rat.

Proslava grada je po mnogo cemu kontradiktorna. Cini mi se da je danasnjoj vlasti u interesu da se naglasi kako je Banjaluka 22. aprila 1945. godine oslobodjena od fasizma, iako bi, zapravo neki drugi datumi vise odgovarali. Svi mi rastjerani po svijetu dobro znamo kako je i kada Banjaluka ‘oslobodjena’. Da su je oslobadjali antifasisti, ne bi veliki broj bivsih stanovnika sada slavio neke druge datume. Da su namjere postene, sadasnji gradonacelnik bi bar spomenuo one istjerane i pozvao ih da se vrate na svoja ognjista. Ali ne, oni se nigdje ne spominju, jer bi njihovo spominjanje moglo dovesti u pitanje vezivanja proslave dana grada sa danom oslobodjenja.

Gradonacelnik se hvali kako ce na dan proslave biti potpisan sporazum o saradnji sa Sremskom Mitrovicom u kojoj, prema njegovom kazivanju, zivi oko 7000 ljudi sa banjaluckih prostora. Sumnjam u tacnost ove konstatacije. Poznavajuci nekadasnju Banjaluku, ne sjecam se da su se bivsi gradjani masovno selili u druge krajeve bivse nam domovine. Cak naprotiv. Svi smo bili svjedoci naglog doseljavanja u nas grad: sto iz okolnih sela i gradica, sto sire (i sam sam bio svjedok doseljavanja u mom bivsem komsiluku: u veoma kratkom roku nekoliko familija se doselilo iz Futoga, Vojvodina!).

Bilo bi postenije da je vlast potpisala sporazum o suradnji sa nekim od mnogobrojnih gradova u Svedskoj, ili recimo, Norveskoj, u kojima sada zive rodjeni banjalucani. Tako bi se bar na papiru cinilo da su im namjere iskrene. Ovako desetine hiljada banjalucana rastjeranih po svijetu politikom (i nasiljem) koju je sprovodila nekadasnja vlast (a ciji su ovi danasnji vlastodrsci pravni nasljednici) proslavu grada vezanu za svijetle tradicije narodno-oslobodilackog rata mogu shvatiti jedino kao farsu a nikako kao iskrenu zelju da se te tradicije i dalje njeguju. Jer kako drugacije protumaciti cinjenicu da se niko nikada iz danasnjeg politickog vrha nije izvinio protjeranim za ono sto im je ne tako davno ucinjeno.

Odgovor na ovo pitanje je jasan, za sve one postene i dobronamjerne, koji su ‘iskrenost’ onih koji danas vladaju Banjalukom osjetili na svojoj kozi.

Labels:

Monday, April 21, 2008

Moskva - Lenjinov mauzolej

Saimin obilazak Moskve se nastavlja. Danas je evo u drustvu sa 'starim poznanicima', bar za nas koji pamtimo neka druga vremena. Obojica (mislim na 'stare poznanike') su imali poseban uticaj na nase sudbine i zivot koji smo zivjeli. Za one mladje, rodjene neposredno prije ovog zadnjeg rata, koji nisu imali prilike da uce o ruskoj revoluciji i diktaturi proletarijata, lica sa slika bi mogla biti nepoznanica.

Juce je nakon duzeg renoviranja otvoren Lenjinov mauzolej za posjetioce. Iako je bio kisan i hladan dan i veliki redovi, zahvaljujuci dobroj organizaciji nije se dugo cekalo. Kamere i mobiteli sa kamerama se moraju ostaviti na blagajni i nije moguce nikakvo slikanje. Sam dozivljaj mauzoleja je impresivan i Lenjinovo balzamirano tijelo je zanimljivo vidjeti. Kao da ziv covjek lezi u kovcegu.

Na Crvenom trgu se moze slikati sa “Staljinom i Lenjinom” (glumci, nevjerovatne slicnosti). Jedno slikanje je 100 rublji (oko 6 KM). Vice je predlozio da se samo ja slikam sa “Lenjinom i Staljinom“. “Staljin” me dobro pritisnuo, a “Lenjin” je pitao “Varsava?”.

Labels:

Inace svi nas to pitaju, misle da smo Poljaci. Kada smo rekli da smo iz Bosne-Sarajeva onda je “Lenjin” rekao da Vice stane izmedlju njih dvojice i da se slika besplatno sto je on objerucke prihvatio jer je dzabe. Njemu se stalno cini da je 100 rublji isto sto i 100KM. Srecom uvijek mu je u ruci kalkulator pa se brzo dozove. U prilogu saljemo navedene slike. Materijala ima puno ali snage za pisanje malo. A moramo nesto ostaviti i za uzivo.

Pozdrav svima. Saima i Vice

Labels:

Friday, April 18, 2008

Moskva, treci dio

Saima nastavlja svoje javljanje iz Moskve. Oni koji se upute u ove krajeve ova javljanja mogu posluziti kao dobra pripremni materijal: ne trebaju trositi pare na knjige tipa "sta treba obici ako se putujete u...". Moja jedina zamjerka sto nama sa ove strane velike bare cijene u KM ne znace puno. Izgleda da je nas dolar potpuno izgubio vrijednost pa ga niko vise ne uzima za ozbiljno.

Drzeci se Zlatkovog programa koji je skinuo sa interneta , sa preporukom , sta je obavezno obici u Moskvi . U subotu je prva na red dosla Galerija Tretjakovskaja. Vec na izlasku iz metroa znali smo da smo na pravom putu,zbog orginalne fontane, ciju sliku dostavljam u prilogu. Redovi djece od 8 god pa do studenata i ljudi svih generacija su ispunili cijelu ulicu, a pred galerijom je vec bilo dosta svijeta.

Ulazak i pravac kretanja je besprijekoran i niko nikom ne smeta. Desetak kustosa i kustosica zorno objasnjavaju posjetiocima sve slike na ruskom i engelskin jeziku, a odusevljava sto najmladji postjetioci slusaju sa takvom paznjom i zanimanjem. Vidi se da upijaju svaku rijec.Mi smo imali zelju da nadjemo nekog sa znanjem bilo kojeg od nasih jezika, ali njihovo zacudjeno nijekanje je pokazivalo ono “nikad culi. Kako ljudi u Srbiji zive u zabludi da oni medju ovim svijetom imaju neki znacaj. U stanu u kojem zivimo ima Humaxov digitalni risiver, ali ni jedne stanice nema sa prostora Balkana. Rusija je toliko velika, a na njihovim vijestima se daju prilozi o svim gradovima iz dvadeset i jedne rapublike koje su ostale u sastavu Rusije.

Slike koje datiraju iz vremena carske Rusije, freske iz 1300-te godine su od neprocijenjive vrijednosti. Raskos i bogatstvo vlastele u Carskoj rusiji,velicina slika, za veliki broj treba zid od 20x20m, pa cak i vise pokazuje koliko je ruski narod tesko i siromasno zivio da bi njima omogucio svo to bogatstvo i raskosan zivot. Ne cudi sto je Lenjin imao takav uspijeh u Oktobarskoj revoluciji.

Karte za strance su 300 rubalja (oko 15 KM), a za ruske gradjane 100 r (oko 6 KM).

Pozdrav svima
Saima, Vice i Frane

Labels:

Thursday, April 17, 2008

Moskva - drugi dio

Posjetu Kremlju smo zavrsili. Obisli smo ga i po danu i po noci. Ne znam kad je ljepsi. Tradicija smjene straze na grobu neznanog junaka je nesto sto je kod mene izazvalo razne osjecaje. Prvo rjesenje samog spomenika mogao je napraviti samo neko sa puno emocija, neko ko je svu bol za neznanim junacima u borbi protiv fasizma iz drugog svjetskog rata, prenjeo tako slikovito a jednostavno. Na tamno-narandzastom mramornom postolju isklesan plast od crnog mramora, ispod kojeg viri dio bajonete od puske i na plastu vojnicki sljem. Koliko je takvih neznanih junaka ostalo rasuto po svim zemljama koje su se digle protiv fasizma i nacizma. Gledati smjenu straze i rusko postivanje svoje hrabre prosilosti, bez obzira na dolazak demokratije i raspad SSSR-a, kod mene je izazvalo takvu tugu i osjecaj strasnog beznadja i straha na pomisao da su kod nas dosli neki ljudi iz mraka i srednjeg vijeka. Napravili stvari koje su danas normalnom ljudskom mozgu nepojmljive i unistili nasu proslost, a kako izgleda za dugo vremena i buducnost.

U nekadasnjim gospodarskim objektima Kremlja gdje su obitavali ruski carevi i vlastela, u arhitektonski predivnom stilu smjestene su dvije velike robne kuce GUM i CUM. U GUM-u su u prizemlju sa jedne strane smjestene sve svjetski najpoznatije prudavnice prehranbenih proizvoda (pice, slatkisi, peciva, kafa, suhomesnati proizvodi, cak i zive ribe raznih vrsta u predivnim akvarijumima i jos silne druge djakonije). Na drugoj strani i na spratovima su juvelirske radnje pocevsi od Tifanija pa na dalje i svi svjetski brendovi u muskoj, zenskoj i sportskoj odjeci. Posjetioci su vecinom zene koje izgledaju kao da su sisle sa najpoznatiji modnih casopisa. Ali nema ih puno, isto kao kod nas, mali prosjecni rusaki gradjanin tu nema sta traziti.

Juce smo rano krenuli metroom u obilazak ostalih znamenitosti. Metroi su posebna prica.Tisina na ulicama i u metroima godi uhu. Ljudi su kulturni, ljubazni, usluzni i nigdje ne govore svi u isto vrijeme kao mi. Buka i prasina su velike na prometnim tj. glavnim ulicama, od ogromnog broja automobila svih svjetskih marki. Vidjeti “Ladu” ili “Trabant” je prava rijetkost. Vici je ispao plan grada u metrou i jedan djecacic od 13 god. se odmah sageo i vratio ga. Ako nema mjesta za sjedenje u metrou majke djecu od 7 do 12-tak godina dizu i nude ti da sjednes. Vice i ja se satrasmno od govorenja “Spasiba, spasiba..” -hvala. Sretni smo sto smo zivjeli u zemlji u kojoj se ucila i latinica i cirilica. Mi sve sto je napisano razumijemo. Jer ima toliko slicnih rijeci nasima da je za nevjerovati ( i to i srpskih i hrvatski i slovenacki), a sve pocinje uvijek od TISUCU rubalja naravno. Skupo je jako u odnosu na nase cijene. Oni su u ranijem sistemu za sve cekali u redovima, tako da im je ta osobina za danasnji nacin zivota “numero uno.” Gdje se god ulazi, redovi za karte su veliki, ali ide jako brzo. Ima puno kasa, a nikom zivom ne pada na pamet da stane preko reda, tako da se i turisti toga drze i lijepo se osjecaju. Kad se pogleda na ulaz koliko ljudi udje u metro, a onda pred stepenicama svi se kao mravi, jedan po jedan penju na desnu stranu stepenica, a lijeva strana ostane prazna za one koji zure i preskacu po dvije tri stepenice. U metrou se moze vidjeti raznih rasa, onih Kazahstanaca koji svi i muski i zenski imaju komplet zlatne zube, ravnookih, kosookih.

Labels:

Tolerancija je na visokom nivou. Religija se ne moze definisati ni kod koga, jer izgleda drze se ljudskih i bozjih zakona da je to predvidjeno za kucu i da je to intima svakog covjeka. Na ulicama ima pokrivenih zena i na televiziji spikerica, ali se to ovdje i ne registruje. Dolaskom ogromnog broja stranih firmi mladi ljudi imaju posla i dosta rade. Najvise ima banaka, kao kod nas. U poslugama mladi, zgodni i dotjerani Rusi nude prospekte svojih banaka za povoljne kredite. Jasno mi je sto vole Putina jer je otvorio svijetu jednu prekrasnu zemlju. Nas 90 % ima strasne predrasude da je to i danas kao nekad. Grad je ogroman, kazu ima oko 15 miliona stanovnika i sve odlicno funkcionise. U Rusiju se ne moze tako lako doci, svima sa zapada trebaju vize i nema jeftinih aviona koji lete za Moskvu tako da nema puno turista koliko bi trebalo biti uzevsi u obzir sta sve ima da se vidi. Mi mozemo doci samo uz garantno pismo nekog od ruskih gradjana ili kao turista sa turistickim vaucerom. U roku od 72 sata se moras prijaviti, platis dozvolu 1200 rubalja po osobi (60 KM kao turisticka taksa). Toliki grad i drzava a ljudi se o svemu lako dogovore. Koje li gluposti i budala u nasoj lijepoj Bosni, 4 miliona ljudi i ne mogu se ni o cemu dogovoriti.

Ovo je dosta za danas. Iduci put cu pisati o posjeti najpoznatijoj galeriji Tretjakovskaj-oj, posjetu parku Gorki i voznji brodom rijekom Moskvom.

Puno pozdrava svima poznatima od Saima, Vice i Frane.

Labels:

Wednesday, April 16, 2008

Arhitektonsko cudo

Bio sam vise puta kritiziran da su mi prilozi pesimisticki, da sve vidim crno, da me zivot prodje u ispravljanju krive Drine pa da se malo iskupim, evo jedan malo veseliji. A usput cu, nadam se, pokupiti nekoliko poena.

Mozda ce netko reci da prilog nema veze sa Banjalukom i da se nije trebao naci na ovim stranicama, ali ja ne mislim tako. Prvo, Banjaluka je bila poznata po lijepim curama a ova ‘maca’ sa slike, koja se ovdje zatekla igrom slucaja, se moze ubrojati u tu kategoriju (raja, jesam li u pravu?). Drugo, siguran sam da ce vecini (muskih) posjetilaca bloga srce malo brze zakucati (posebno onim sa sjevera, jer njima treba nesto da ih malo zagrije), a dobra cirkulacija nikada nije na odmet. Cak ni za one iz toplijih krajeva. Trece, oni moji kriticari koji su me stalno ubjedjivali da trebam na zivot gledati drugim, veselijim ocima, bi takodje trebali biti zadovoljni. Evo ne kukam, naprotiv!

A sada malo o glavnomm objektu sa fotografije: TV tornju u Torontu. Visok je 553m. Za javnost je otvoren 26.06.1976 nakon tri godine izgradnje. Trup mu je, za razliku od ostalih TV tornjeva, u obliku heksagonalne cijevi i učvrščen sa tri rebra (Y-oblika u presjeku). Taj presjek je stvarno arhitektonski zanimljiv, njegova slabost je velika površina. Tako je otpor vjetru tri puta veći u odnosu na okrugli presjek. Unatoč tome, zbog velike krutosti, vrh antene se pri brzini vjetra od 200km/h odmakne od vertikale za manje od 1.07m.

Jos samo da dodam da sam 'prilog' dobio od jednog banjaluckog zeta (jos jedna banjalucka veza) i ovim putem mu se najtoplije zahvaljujem.

Tuesday, April 15, 2008

Pop-rok maraton u Melburnu

Karmen se javila poslije dugo, dugo vremena. Razlog javljanja, evo procitajte sami:

U petak je u Melburnu odrzan POP-ROCK MARATON - april 2008.

Nastupali su Bijelo Dugme, Bajaga i Instruktori, Crvena Jabuka, Zabranjeno Pusenje, Valentino Band & Grupa Bolero. Koncert je trajao nekih 5.5 sati, grupe su se smjenjivale svakih pola sata a na kraju su svi zajedno otpjevali "Ima neka tajna veza". Sve grupe su dosle u sastavu u kojem danas nastupaju na koncertima sirom bivse Jugoslavije. Koncert je prosao u lijepoj atmosferi, publika je pjevala, mladji su i plesali, cak se na trenutak (negdje u po koncerta za vrijeme nastupa Alena i Bijelog Dugmeta) nakratko zavijorila bivsa jugoslavenska zastava. Mene je kao i obicno, Bebek odusevio.

Kazu da je u Melbournu oboren rekord koji je po posjecenosti drzalo Bijelo Dugme, mada ja nisam imala takav utisak.

Nije nas bilo puno od nase generacije, valjda nemamo vise kondicije za ovakve maratone, mahom je tu bila prisutna generacija nase djece. Vratili smo se kuci iza 2 sata poslije ponoci, umorni, napola gluhi. Nije nam bilo do spavanja. Otvorili smo flasu vina (malo stariji Durif, jos iz proslogodisnjeg obilaska vinarija) i tako odsjedili do 4 ujutro

Napunila sam baterije za jos jednu radnu nedjelju

Pozdrav iz Melburna od Karmen.

Monday, April 14, 2008

Javljanje iz Moskve

Vjerujem da nase raje ima i na prostorima bivseg SSSR-a ali nam se do sada iz tih krajeva nitko nije javljao. Zbog toga mi je drago da se Saima javila iz Moskve, u koju je stigla zahvaljujuci sinu Frani koji radi za jednu rusku firmu. Iako se na putovanjima nema vremena za javljanje, Saima se potrudila da mi se javi sa par slika i kratkim tekstom. Za mene je interesantno Saimino vidjenje Moskve i zivota u njoj jer, dok sam zivio u starom kraju, nisam imao zelju da je posjetim. Jednostavno, osjecao sam neko odbojstvo prema tadasnjem rezimu i nista me tamo nije privlacilo. Mozda ce mi ovo Saimino javljanje pomoci da promijenim misljenje i da jednog dana i sam ‘skoknem’ u mjesta iza ‘gvozdene zavjese’, kako su te prostore nekada nazivali amerikanci.

Moskva je bajna. Moskva je cudo. Mislim da nema rijeci kojim bi se ovo sto smo vidjeli u ova tri dana moglo opisati. Vrijeme nas sluzi tako da sam danas morala kupiti sandale. Ja po savjetu sviju zivih ponijela samo zimsku garderobu, nista lagano, pa padam u nesvijest od vrucine. Sunce je jako oko 20 stepeni. Ono kao kod nas kad uzeze u podne. Frane radi, dobije svaki dan dnevnicu, a ruski odmor cuva za Celjabinsk i Petrograd. Vice i ja se odlicno snalazimo. Metroom se za 1KM mozes vozati gdje god zazelis. Ljudi su topli, sve ih razumijemo i oni nas, tako da se ne osjecas kao stranac, vec kao da si kod kuce. Stan je fantastican, nalazi se u glavnoj i najskupljoj ulici u Moskvi. Frane nas uputio na supermarket "24 casa". Ja tri jabuke platila 13 KM, (soknuli se), a mi sutradan nasli (dvije ulice uporedne sa tom glavnom,) pijacu gdje je 1kg jabuka 3KM. Dalmacija je mala maca za turiste i strance sta ovde rade.

Labels:

Kad smo bili u Kremlju, Vice jednog momka pitao kad se moze pogledati Lenjinov mauzolej, kad ono reziser iz Skoplja. Ide odavde za Sarajevo kod Gojera. Slikali smo se zajedno. Zamolili jednog tipa da nas slika, on pita na engleskom, odakle smo. Mi kazemo iz Bosne, a reziser kaze iz Makedonije. Frajer digne jedan prst u zrak i kaze "Bosnia ok nju kantri". Bila su to trojica tipova iz Njujorka. Ocito pobrkali sa Kosovom. Sa Makedoncem razmjenili adrese i konstatovali da ce se jos dugo, dugo raja iz bivse Juge voljeti. Ostavio Tito dubokog traga. Dobra ona Bajagina pjesma i TACNA-TOCNA.

Sinoc smo sa Franom opet bili oko Kremlja. Tih osvjetljenja, tih stranih robnih kuca nema ni jedan grad u kojem smo do sada bili. Monumentalnost i raskos su neshvatljivi pogotovo kad se dolazi sa predrasudama. Sad mi je drago da sam to sve vidjela da ne pozurujem Franu da se vraca.

Ovo pisem jos nesredjenih utisaka, sve mi bljesti u glavi, pa posto smo sve uslikali ostat ce. Toliko za danas mislimo na vas sviju i zelimo svima da ovo jednom vidite. Na zapad vise ne treba ici, prema ovome nema se sta vidjeti. Ovde je dosao cijeli zapad a ostala slavenska dusa. Najbolja kombinacija.


Pozdrav Saima i Vice

Labels:

Sunday, April 13, 2008

Po vase izboru - Summertime

Dugo nije bilo nista novoga na nasoj “radio stanici”. U stvari, po mom starom obicaju, stao sam sa novim muzickim numerama jer nije bilo interesa. Nije bilo novih prijedloga, sto znaci, nije imalo smisla nastaviti ‘emitiranje’.

Nakon nekog vremena se javila Dubravka sa prijedlogom ali sam ga ostavio na stranu za neka bolja vremena. I evo ga danas. Ovaj put su to dva linka na youtube, pa ih poslusajte, ako ste u ‘stimungu’.

Dragi Co, evo saljem ti jedan prijedlog.
To ce biti u Zlajino ime. On je jako volio a i sad voli Janis Joplin.
Ovdje je link za Summertime, koji sam nasla na you tube.

http://www.youtube.com/watch?v=mzNEgcqWDG4

Janis je bila velika pjevacica. Za mene mozda malo previse krestav glas.
Gledala sam komentare na you tube. Misljenja su razlicita .

I'm glad this disgusting hippie bitch died. Die fucking hippies, die!
Just bloody awesome, awesome, awesome!!!! What a singer, what a band!!!!


Ja mislim da je ova izvedba izvanredna, posebno solo gitara.janis je takodje uvijek pjevala potpuno se predajuci osjecajima. pjevala je cijelim svojim tijelom.
da li su tu droge pomogle ?? takva su bila vremena. zivot u drustvu s dvostrukim moralom. ubijanje neduznih ljudi u ime demokracije.svako protestuje na svoj nacin.

pozdrav od dubravke


Nakon par dana, posto se nisam javio, Dubravka se javila ponovo:
Dragi Co,

Kako vidis ja sad ne mogu prestati.
Mislim da je tema Summertime (da li je to originalno od Gershwin-a nisam sigurna) veliki izazov za pjevace. Postala je i neka vrsta klasike. Zato ti saljem moj projedlog Ela i Louis Armstrong

http://www.youtube.com/watch?v=1yKgAEkCKxY

Izvanredan nastup dvije legende.

Puno pozdrava - Dubravka

Labels:

Thursday, April 10, 2008

Cabane à sucre

Svemu dodje kraj pa i ovoj zimi u Montrealu. Bila je duga, hladna i sa puno snijega.

Krajem marta i pocetkom aprila u Quebec-u je sezona secera. I mene uvijek podsjeti na nasu prvu zimu u Montrealu, kad mi je izgledalo da se nikad nece zavrsiti. Te zime sam isla redovno na kurseve francuskog, i tu sam se upoznala sa jednom lijepom tradicijom , vezanom specijalno za Quebec.

Sjecam se kad sam bila dijete, da se kod nas islo na Veseli Brijeg za Djurdjevdan. Bilo je puno svieta , vasari, cigani u lijepoj odjeci jarkih boja, muzika. Nesto slicno se desava ovdje u rano proljece i zove se Cabane à sucre (Shugar shack), kad svi idu u sumu da probaju novi “maple sirup” i da se provesele oko sumskih koliba. U danasnje vrijeme to je comercijalizirano, na nekim mjestima imaju discoteke , ples i zabava.

Maple sirup su pravili indijanci u Quebec-u i sjevernom dijelu USA, prije dolaska francuskih kolonista. Kazu da koliko god je bilo razlicitih indijanskih plemena, ima i razlicitih legendi kako su saznali da je sok iz drveta sladak. Najverovatnije su one, gdje se prica da su ljudi vidjeli kako vjeverice sa uzitkom grizu slomljene grane.

Prvi znak da je sok poceo kolati iz korijena prema vrhu stable su “snjezne ptice”, mali vrapci koji izadju napolje i pocnu kljucati po kori stabla. Idealno vrijeme je dok je jos snijeg na tlu , noci jako hladne, a dani sunacni. Razlika temperature izmedju tla i vrha drveta pokrece sokove. Na kori drveta se probusi rupa, ubaci se cjevcica i sok pocne kapati.

Indijanci su sa tomohavkom urezivali slovo V, stavljali drvene korice da usmjere sok, a ispod je bilo izdubljeno drveno korito da skuplja sok. U danasnje vrijeme su to metalne cijevcice, i objesene metalne kante. Probuseno drvece se obilazi s kolima i konjima i sok se skuplja u burad.
Burad se vozi do kolibe gdje se lozi vatra i sok se ukuhava dok ne postane sirup. Maple drvo mora biti staro 25 godina da bi moglo dati sok. Da bi se dobila jedna litra sirupa, koji ima gustocu meda, potrebno je ukuhati 40 do 50 litara soka.

Quebec drzi 2/3 svjetske proizvodnje maple sirupa, a ostala trecina dolazi iz drzava Vermont i NewYork.

Moja prva posjeta “secernoj kolibi” je bila tog prvog proljeca 1995 u parku koji se zove Cap Saint Jacques. Tad jos nismo imali ni auto, morali smo promijeniti tri autobusa da bi stigli na mjesto “slavlja”. Park se sastoji od nekoliko veoma starih kuca, velike sume i farme, gdje je stala otvorena i posjetioci mogu uci da pogledaju domace zivotinje. Koja radost za djecu.

Poslije obilaska farme isli smo pjeske do kolibe, kroz prilicno veliko blato. Ispred kolibe se na snijegu prolijevaju trake sirupa koji se stvrdne tako da se moze narolati na stapic i postane lizalo. Jos jedna radost za djecu. Unutra je mala kuhinja sa stolovima i klupama. Pec na drva, bubnjara. Prave se palacinke, grah, slanina, pita sa secerom. Sve se prelijeva sirupom i slatko i slano.

Isli smo redovno na isto mjesto nekoliko godina. Pauza je napravljena zadnje tri cetiri godine.
Ove godine smo ponovili sa prosirenom familijom. Mala djeca su bila presretni. Vikanje i odjek u sumi, snijeg, lizalo, voznja traktorom.

Ovdje na sjeveru priroda se polako budi, razlog za veselje!!!!


Nekoliko svjezih slika

Puno posdrava od Dubravke Kusmic s pozivom za budjenje svim vise ili manje aktivnim posjetiocima bloga.

Tuesday, April 08, 2008

Naša stranka

Vjerujem da je vijest vec stigla do vecine posjetilaca bloga i da vise nije novost, ali posto se radi o prvom pozitivnom pomaku u starom kraju, zasluzuje da joj se posveti malo prostora. Kako nemam informacija iz prve ruke, moram se ponovo posluziti informacijama sa Interneta. Evo o cemu se radi:

Prvi tekst

Osnivačka skupština "Naše stranke" održana je 5. aprila 2008. u Sarajevu, a prezentovan je i usvojen program i statut stranke te izabrano rukovodstvo. Za predsjednika stranke izabran je Bojan Bajić, dok su potpredsjednici "Naše stranke" Maja Marjanović, Boris Divković i Danis Tanović.

Na press konferenciji održanoj nakon osnivačke skupštine istaknuto je da je njihov program baziran na stvarnim i konkretnim problemima građana i težnji svih članova za bolji život građana, a osnovni principi stranke su graditi moralnu politiku i kod ljudi posebno mladih stvoriti svijest da se zanimaju za takvu politiku.

Istaknuto je da je su toj stranci potrebni sposobni ljudi koji žele prosperitet i bolju budućnost Bosni i Hercegovini i svim njenim građanima, te upućen poziv svima koji misle isto da im se pridruže. Članovi "Naše stranke“ mišljenja su da je najkvalitetniji način za razvoj BiH upravo razvoj ekonomije, te su istaknuli da će svoje napore usmjeriti i prema tome. Na press konferenciji istaknuto je da se "Naša stranka" namjerava kandidovati na općinskim izborima u BiH.

Drugi tekst

U Sarajevu je juče osnovana Naša stranka. "Stranka će raditi na „Novoj BiH“, koja će biti zasnovana na multietničkoj i građanskoj opciji uz očuvanje nacionalnog identiteta svih građana", poručeno iz "Naše stranke".
Stranka građanima želi ponuditi alternativu trenutnoj političkoj eliti za koju smatraju da zemlju vodi u propast. Za program koji će tokom narednih mjeseci predstaviti građanima kažu da je baziran na konkretnim problemima ljudi. Boris Divković je iz Sarajeva i ima 26 godina. Završio je Franjevačku teologiju. U Našu stranku učlanio se jer, kako kaže, BiH voli svim srcem. Kaže da nikad nije razmišljao o tome da napusti zemlju. On je uz Danisa Tanovića i Maju Marjanović izabran za potpredsjednika.

„Ukoliko ljudi u našem programu prepoznaju jednu normalnu demokratsku državu, ukoliko prepoznaju moralnu politiku, ukoliko na sceni prepoznaju ljude koji će zaštititi sve nacionalne identitete, omogućiti ljudima da budu u apsolutnom smislu ono što jesu, da njeguju svoju kulturu i tradiciju, ja mislim da će mladi ljudi krenuti za tim“, kaže Boris.

Za predsjednika je izabran Bojan Bajić, koji je na skupštini poručio da će Naša stranka njegovati i građanski koncept, ali da će čuvati i nacionalne vrijednosti BiH. „Mi želimo u ovoj državi jake multietničke identitete i mi smatramo da je to naše nacionalno bogatstvo i mi smatramo da to možemo da izvezemo u Evropu“, rekao je on na Osnivačkoj skupštini stranke.

Irska kao uzor

Osnovni principi stranke su očuvanje teritorijalnog identiteta BiH, prihvatanje postojećeg ustavnog uređenja, ravnopravnost svih, te zaštita ljudskih prava svih građana. U principima se takođe ističe da će se boriti za deideologizaciju i debirokratizaciju politike, usklađivanje zakona sa EU a stranka će biti otvorena za građane svih nacionalnosti.

Bh. oskarovac Danis Tanović za obnovu zemlje uzor vidi u Irskoj, koja je, kako kaže, prije 20 godina bila siromašna zemlja iz koje su se ljudi iseljavali.

„Irska je uspjela zato što su stavili sa strane svoje strahove, naša zemlja je puna strahova. Dakle, prestanimo se bojati jedni drugih, izaberimo najbolje među nama, donesimo zakone koji će omogućiti jednostavno da se stvari pokrenu. Dovedimo nove ljude i nove snage jer mislim da smo svi umorni od ove priče koja traje godinama i da je zaista vrijeme da se nešto promijeni“, istakao je Tanović.

On smatra da stranka ima uspjeh ako se ljudi u zemlji okrenu od, kako je rekao, otranih fraza sadašnjih političkih opcija.

„Ovo je moj poziv građanima, da razmisle, i da mijenjaju stvari. Čak ih pozivam ne da nego da uvijek glasaju za najboljeg, da biraju najboljeg. Svi moramo glasati ali birajmo najbolje među nama“, dodao je on.

Počinju pripeme za oktobarske izbore

Za program koji će tokom narednih mjeseci predstaviti građanima kažu da je baziran na konkretnim problemima ljudi. Građani Sarajeva su još oprezni sa komentarima o novoj stranci, ali se slažu da je promjena potrebna: „Neko novi, neko pametniji, mislim da bi donijelo nekog pomaka naprijed“, rekla je jedna Sarajka. Sada su pred strankom na redu pripreme za lokalne izbore u oktobru, što će biti njihov prvi veliki test. Pred strankom je tokom ljeta veliki posao profilisanja i popularizacije stranke, kao i predstavljanje političkog programa javnosti.

Citajuci novinarske izvjestaje nisam siguran sta bih mislio. Drago mi je da se u toj nasoj Bosni konacno pojavila grupa ljudi kojoj nacija i nacionalizam nije osnova postojanja i djelovanja. Najveci broj postojecih stranaka (iako se neke od njih skrivaju iza ‘privlacnih’ imena) su u biti nacionalisticke i svo svoje djelovanje zasnivaju na nacionalizmu. Neke to rade otvoreno, a neke se prikrivaju pod plastom demokratije. Za mene su uvijek bili posteniji oni koji nisu krili svoje pravo lice i sa kojima ste odmah znali na cemu ste. Mnogo su opasniji oni koji se kriju pod plastom demokratije, i cak ne prezaju da, za dnevne potrebe, koriste predstavnike drugih nacija (naravno one kojima je licna korist vaznija od ponosa i pravde) kako bi se, pred svijetom, pokazali u pozitivnom svjetlu.

Dugo je trebalo ovoj nasoj Bosni da se pojavi netko ko ne nasjeda na price da su za sve zlo krivi oni drugi i da ce svi problem biti rijeseni ako se tih drugih rijesimo. Da je to istina, onda bi se u toj Bosni zivjelo u blagostanju, i ne bi se desavalo ono sto se sada desava. Ratni profiteri su se pobrinuli za sebe i svoje familije, a obicna raja jedva sastavlja kraj s krajem. Pojedinci na vlasti, garnitura za garniturom, rade istu stvar: obezbjedjuju sebe i svoje za buducnost, a obicnoj raji mazu oci nacionalizmnom da ne vide o cemu se u stvari radi. Kriminal se uvlaci i na mjesta na kojima nekada ni u snu ne bismo mogli sanjati (pljacke banaka, ubistva na ulicama u sred dana, nedavni slucaj planiranog i izvrsenog ubistva od strane dvoje ‘normalnih’ osoba, od kojih je jedna, nazalost, bivsi prvi komsija, ledi krv u zilama). Nekada glavni nosioci privrednog razvoja vise ne postoje a fakulteti skoluju student za poslove kojih nema (gdje se zaposljavaju inzinjeri sa Tehnickog fakulteta za mene je prava enigma).

Da l ice ova nova stranka uspjeti pokrenuti promjene, tesko je reci. Ali, netko mora nesto pokusati. Da nije bilo onih koji su pokusavali, svijet nikada ne bi isao naprijed. Mozda ovi mladi ljudi, kojima je ‘pukao film’ i koji su odlucili da pokusaju okupiti one koji zele jedan normalan zivot, naci istomisljenike i u nasem gradu. Bit ce to tesko, u dijelu Bosne temeljno ociscene od onih drugih, gdje se hvale kako u svakom momentu mogu odrzati referendum o otjepljenju na kojem ce vise od 90% glasati ZA, ali mozda ima nade. Nece biti lako ni na drugim mjestima, ali, ako nista, osnivacka skupstina je odrzana u Sarajevu, a ne u Banjaluci, i to nesto govori.

Prilog sam napravio koristeci tekstove nadjene na Internetu, ali se nadam da ce biti javljanja i od blogera sa ‘lica mjesta’. A do tada dajem punu podrsku ovim mladim ljudima i zelim im da u svom naumu uspiju. To cu raditi i u buduce, jer ce im svaki glas podrske biti dragocjen. Nadam se da ce bar netko od vas koji citate ovaj blog naci nacina da date svoj doprinos ovom pokusaju da Bosna izadje iz mraka u koji je upala pocetkom devedesetih.

Monday, April 07, 2008

Kako sam postao lud

Mario se javio ponovo, prilogom, pomalo zagonetnim, pa evo pogadjajte sta je pisac htio reci:

Č ili biti lud
.......................................................
- Koju asocijaciju imaš kad čuješ Č?
- Čelik.

- Mislim, čovjek na Č?
- Čađo.

- ... prvo slovo Č, a zadnje c?
- Jedan rukometni sudija, zvao se Čekerevac ili slično.

- Navlačim te na ono: Rudi Č.
- Misliš na prvog avijatičara NOV, Rudija Čajaveca, narodnog heroja...

- A fabrika?
- Fabrike radnicima, zemlja seljacima!

- Ti si stvarno lud!
- Lud, zbunjen, normalan.
.............................................................

Mario

Wednesday, April 02, 2008

Faruk Burazorovic - In Memoriam

Jucer je prestalo da kuca srce naseg druga Faruka. Stara "Cajevacka" raja. Dugogodisnji sef servisa preko Vrbasa. Jos ne mogu da vjerujem, mada sam znao da je bolestan od veoma teske bolesti. Zivio je sa suprugom u gradicu Middelfart u Danskoj gdje je i radio kao TV mehanicar. Penzionisan prije kratkog vremena. Cijeli zivot ga je krasilo veliko drugarstvo i hvala mu za sve. Imao je mnogo prijatelja, bio dobro poznat i u "ribarskim krugovima". Bio je covjek velikog srca i velike duse.

Veliki je gubitak ovog covjeka, pokusavam se naviknuti da ga vise nema, ali ne ide me nikako. Zato napisah ovaj mali prilog.

Mirsad Zilic (Danska)



'Stara' raja nazalost, polako ali sigurno odlazi, daleko od svog rodnog grada. Familiji Burazorovic upucujem iskreno saucesce u svoje i Nerino ime, a Mirsadu se zahvaljujem sto nam se javio da bar na ovaj nacin prenesemo ovu tuznu vijest do onih koji su Faruka poznavali i druzili se, a sada su rasuti po cijelom svijetu.