SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, April 08, 2008

Naša stranka

Vjerujem da je vijest vec stigla do vecine posjetilaca bloga i da vise nije novost, ali posto se radi o prvom pozitivnom pomaku u starom kraju, zasluzuje da joj se posveti malo prostora. Kako nemam informacija iz prve ruke, moram se ponovo posluziti informacijama sa Interneta. Evo o cemu se radi:

Prvi tekst

Osnivačka skupština "Naše stranke" održana je 5. aprila 2008. u Sarajevu, a prezentovan je i usvojen program i statut stranke te izabrano rukovodstvo. Za predsjednika stranke izabran je Bojan Bajić, dok su potpredsjednici "Naše stranke" Maja Marjanović, Boris Divković i Danis Tanović.

Na press konferenciji održanoj nakon osnivačke skupštine istaknuto je da je njihov program baziran na stvarnim i konkretnim problemima građana i težnji svih članova za bolji život građana, a osnovni principi stranke su graditi moralnu politiku i kod ljudi posebno mladih stvoriti svijest da se zanimaju za takvu politiku.

Istaknuto je da je su toj stranci potrebni sposobni ljudi koji žele prosperitet i bolju budućnost Bosni i Hercegovini i svim njenim građanima, te upućen poziv svima koji misle isto da im se pridruže. Članovi "Naše stranke“ mišljenja su da je najkvalitetniji način za razvoj BiH upravo razvoj ekonomije, te su istaknuli da će svoje napore usmjeriti i prema tome. Na press konferenciji istaknuto je da se "Naša stranka" namjerava kandidovati na općinskim izborima u BiH.

Drugi tekst

U Sarajevu je juče osnovana Naša stranka. "Stranka će raditi na „Novoj BiH“, koja će biti zasnovana na multietničkoj i građanskoj opciji uz očuvanje nacionalnog identiteta svih građana", poručeno iz "Naše stranke".
Stranka građanima želi ponuditi alternativu trenutnoj političkoj eliti za koju smatraju da zemlju vodi u propast. Za program koji će tokom narednih mjeseci predstaviti građanima kažu da je baziran na konkretnim problemima ljudi. Boris Divković je iz Sarajeva i ima 26 godina. Završio je Franjevačku teologiju. U Našu stranku učlanio se jer, kako kaže, BiH voli svim srcem. Kaže da nikad nije razmišljao o tome da napusti zemlju. On je uz Danisa Tanovića i Maju Marjanović izabran za potpredsjednika.

„Ukoliko ljudi u našem programu prepoznaju jednu normalnu demokratsku državu, ukoliko prepoznaju moralnu politiku, ukoliko na sceni prepoznaju ljude koji će zaštititi sve nacionalne identitete, omogućiti ljudima da budu u apsolutnom smislu ono što jesu, da njeguju svoju kulturu i tradiciju, ja mislim da će mladi ljudi krenuti za tim“, kaže Boris.

Za predsjednika je izabran Bojan Bajić, koji je na skupštini poručio da će Naša stranka njegovati i građanski koncept, ali da će čuvati i nacionalne vrijednosti BiH. „Mi želimo u ovoj državi jake multietničke identitete i mi smatramo da je to naše nacionalno bogatstvo i mi smatramo da to možemo da izvezemo u Evropu“, rekao je on na Osnivačkoj skupštini stranke.

Irska kao uzor

Osnovni principi stranke su očuvanje teritorijalnog identiteta BiH, prihvatanje postojećeg ustavnog uređenja, ravnopravnost svih, te zaštita ljudskih prava svih građana. U principima se takođe ističe da će se boriti za deideologizaciju i debirokratizaciju politike, usklađivanje zakona sa EU a stranka će biti otvorena za građane svih nacionalnosti.

Bh. oskarovac Danis Tanović za obnovu zemlje uzor vidi u Irskoj, koja je, kako kaže, prije 20 godina bila siromašna zemlja iz koje su se ljudi iseljavali.

„Irska je uspjela zato što su stavili sa strane svoje strahove, naša zemlja je puna strahova. Dakle, prestanimo se bojati jedni drugih, izaberimo najbolje među nama, donesimo zakone koji će omogućiti jednostavno da se stvari pokrenu. Dovedimo nove ljude i nove snage jer mislim da smo svi umorni od ove priče koja traje godinama i da je zaista vrijeme da se nešto promijeni“, istakao je Tanović.

On smatra da stranka ima uspjeh ako se ljudi u zemlji okrenu od, kako je rekao, otranih fraza sadašnjih političkih opcija.

„Ovo je moj poziv građanima, da razmisle, i da mijenjaju stvari. Čak ih pozivam ne da nego da uvijek glasaju za najboljeg, da biraju najboljeg. Svi moramo glasati ali birajmo najbolje među nama“, dodao je on.

Počinju pripeme za oktobarske izbore

Za program koji će tokom narednih mjeseci predstaviti građanima kažu da je baziran na konkretnim problemima ljudi. Građani Sarajeva su još oprezni sa komentarima o novoj stranci, ali se slažu da je promjena potrebna: „Neko novi, neko pametniji, mislim da bi donijelo nekog pomaka naprijed“, rekla je jedna Sarajka. Sada su pred strankom na redu pripreme za lokalne izbore u oktobru, što će biti njihov prvi veliki test. Pred strankom je tokom ljeta veliki posao profilisanja i popularizacije stranke, kao i predstavljanje političkog programa javnosti.

Citajuci novinarske izvjestaje nisam siguran sta bih mislio. Drago mi je da se u toj nasoj Bosni konacno pojavila grupa ljudi kojoj nacija i nacionalizam nije osnova postojanja i djelovanja. Najveci broj postojecih stranaka (iako se neke od njih skrivaju iza ‘privlacnih’ imena) su u biti nacionalisticke i svo svoje djelovanje zasnivaju na nacionalizmu. Neke to rade otvoreno, a neke se prikrivaju pod plastom demokratije. Za mene su uvijek bili posteniji oni koji nisu krili svoje pravo lice i sa kojima ste odmah znali na cemu ste. Mnogo su opasniji oni koji se kriju pod plastom demokratije, i cak ne prezaju da, za dnevne potrebe, koriste predstavnike drugih nacija (naravno one kojima je licna korist vaznija od ponosa i pravde) kako bi se, pred svijetom, pokazali u pozitivnom svjetlu.

Dugo je trebalo ovoj nasoj Bosni da se pojavi netko ko ne nasjeda na price da su za sve zlo krivi oni drugi i da ce svi problem biti rijeseni ako se tih drugih rijesimo. Da je to istina, onda bi se u toj Bosni zivjelo u blagostanju, i ne bi se desavalo ono sto se sada desava. Ratni profiteri su se pobrinuli za sebe i svoje familije, a obicna raja jedva sastavlja kraj s krajem. Pojedinci na vlasti, garnitura za garniturom, rade istu stvar: obezbjedjuju sebe i svoje za buducnost, a obicnoj raji mazu oci nacionalizmnom da ne vide o cemu se u stvari radi. Kriminal se uvlaci i na mjesta na kojima nekada ni u snu ne bismo mogli sanjati (pljacke banaka, ubistva na ulicama u sred dana, nedavni slucaj planiranog i izvrsenog ubistva od strane dvoje ‘normalnih’ osoba, od kojih je jedna, nazalost, bivsi prvi komsija, ledi krv u zilama). Nekada glavni nosioci privrednog razvoja vise ne postoje a fakulteti skoluju student za poslove kojih nema (gdje se zaposljavaju inzinjeri sa Tehnickog fakulteta za mene je prava enigma).

Da l ice ova nova stranka uspjeti pokrenuti promjene, tesko je reci. Ali, netko mora nesto pokusati. Da nije bilo onih koji su pokusavali, svijet nikada ne bi isao naprijed. Mozda ovi mladi ljudi, kojima je ‘pukao film’ i koji su odlucili da pokusaju okupiti one koji zele jedan normalan zivot, naci istomisljenike i u nasem gradu. Bit ce to tesko, u dijelu Bosne temeljno ociscene od onih drugih, gdje se hvale kako u svakom momentu mogu odrzati referendum o otjepljenju na kojem ce vise od 90% glasati ZA, ali mozda ima nade. Nece biti lako ni na drugim mjestima, ali, ako nista, osnivacka skupstina je odrzana u Sarajevu, a ne u Banjaluci, i to nesto govori.

Prilog sam napravio koristeci tekstove nadjene na Internetu, ali se nadam da ce biti javljanja i od blogera sa ‘lica mjesta’. A do tada dajem punu podrsku ovim mladim ljudima i zelim im da u svom naumu uspiju. To cu raditi i u buduce, jer ce im svaki glas podrske biti dragocjen. Nadam se da ce bar netko od vas koji citate ovaj blog naci nacina da date svoj doprinos ovom pokusaju da Bosna izadje iz mraka u koji je upala pocetkom devedesetih.

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Cao Co,

Prije nego se blogeri pocnu javljati(iskreno se nadam da hoce) bilo bi dobro da izvod iz teksta Ivana Sarcevica objavljen u Oslobodjenju od 07 aprila 2008 bude bit nastavka komentara o Nasoj stranci. On kaze "U biti postoje samo dvije stranke, stranka snalazljivaca i stranka sumnivaca od najobicnijeg covjeka do onoga u Predsjednistvu".
Pokuisaj da se u Sarajevu smijene Gradonacelnica i Premijer Knatona nije dao nikakvog rezultata bez obzira na ulozeni trud gradjana Sarajeva. Iz ovoga smo shvatili da se politicari nikada vise nece moci mjenjati osim na redovnim lokalnim i parlamentarnim izborima. Zato su oni sada od zivotne vaznosti za cijelu BiH.

Pozdrav Saima

Wednesday, 09 April, 2008  
Anonymous Melisa said...

Odavno sam vec skeptik prema novim strankama koje gaje visoke ideale, ne zato sto ne vjerujem u ideale ili nove nade koje zele da se bore za bolje sutra, nego zato sto ih brzo pojede BH politicka dzungla. Da bi se uhvatili u kostac s vladajucim strankama, trebaju postati kao i oni i tad ili odustanu ili postanu slicni.

Ipak, kao ljubitelj kulture i ekologije, procitala sam dovoljno "pozitivnih" imena koja podrzavaju direktno i indirektno "Nasu stranku" i, vjerujuci na rijec ljudima ciji rad cijenim, obraticu paznju na njihov program, angazman, stavove.

Bas sam danas citala intervju s predsjednikm stranke, pa prosljedjujem link: http://www.nezavisne.com/vijesti.php?vijest=22058&meni=2 , i par linkova koji govore o predsjedniku stranke, jer osnivaca i pokretaca, Danisa, vec podobro znamo:
http://intermezzo.ba/latn/?page=68&kat=39&vijest=8842
http://www.gracija.ba/Tekst.aspx?TekstID=3122

Pozdrav iz Banjaluke.

Friday, 11 April, 2008  
Blogger co said...

Saima (koja je ovih dana u Rusiji) me zamolila da kao kometar objavim ovaj clanak iz Oslobodjenja. Napisao ga je fra Ivan Šarčević (profesor na Franjevačkoj teologiji u sarajevskom naselju Nedžarići, koji je jedan je mandat bio i na poziciji dekana. Predaje pastoralnu teologiju i katehetiku. Zvanje magistra i doktora nauka stekao je u Rimu).

Nova stranka

U duhovnom supstratu bosansko-hercegovackog drustva gotovo nema vise vrednote koja nije zanijekana ili obezvrijedjena. Nije rijec samo o zajednistvu, suzivotu, toleranciji, nego i o narodnosti, vjeri, obitelji, kulturi, o radu, o covjeku kao vrednoti po sebi. Stranke su zaposjele vrednote, ispraznile ih smislom: ucinile od njih ubojite parole protiv “drugih”.

Nacionalne stranke i s njima u savezu veliki broj religijskih politikanata do apsurda su doveli znacenje domovine (drzave), obitelji, vjere, covjeka, pa i Boga. U tom “defetizmu humanosti” (Th. Mann) sudjelovale su, istina ne sa jednakim mogucnostima i odgovornoscu, i socijaldemokrati i liberali, kao navodne opreke nacionalistickim strankama.

Socijaldemokrati su nacinili nekoliko teskih promasaja. Nisu se distancirali od svojih “drugova” koji su bezrezervno pojurili u prve redove nacionalno-religijskih stjegonosa. Nisu ni mogli, jer nasa socijaldemokracija je deficitarna povijesnim misljenjem, osobito samokriticnim. Zatekla ih je poplava religije, a oni su jos u lenjinistickom ateizmu. Uz to, boreci se protiv nacionalistickih vodja i zavodnika, upali su u istu zamku kulta licnosti – mrtvog totalitarnog vodje, Tita, i to prenijeli i na zive.Vrednotu antifasizma reducirali su iskljucivo na tradiciji “kapejota” i njih danasnjih, odricuci pri tome i pravo i mogucnost da antifasisti – da ne spominjem socijaliste – mogu biti i vjernici a ne samo clanovi (crvene) partije.

I kao sto se bezbostvo moze kriti u samoj vjeri, tako se i “uklizavanje” socijaldemokrata u nacionalizam dogadja mnogo cesce nego sto to oni hoce priznati. Napustanje ideje u besklasnom drustvu, propast imanente eshatologije, dakle vizije sretne buducnosti za sve ljude, pretvorila je suvremene “ljevicare” u plitki sloj tehnomenadzera i carsijskih mudrijasa koji ne poznaju svoju zemlju dalje od svoje biracke opcine. Najgore je sto su napustili ideju socijalne pravde i od svoje stranke revolucionara i boraca za promjenu drustva nacinili stranku pasivnih cinika i poslusnika, odbijajuci tako ne samo dijalog i zajednicki rad s vjernicima nego i s humanistima. Nasim socijaldemokratama, zadovoljnim malim, ne treba slusanje, naobrazba, kultura, pa ni Europa. Njima je dovoljno da nisu “kriminalni” i da imaju birace protiv nacionalizma i klerikalizma. Oni samo trebaju biti najglasniji medju njima.

A liberali? Imali su priliku da u smislu modern demokracije nadju svoje mjesto na pluralnom stranackom trzistu koje je kod nas sludilo i kolektiviziralo pojedinca, podredilo ga vodji, ideji, religijskoj hijerarhiji ili samoljubljivoj stranci. Oni se zadovoljavaju da se nadju na budzetu i da ne “isklizaju” poslusnosti nacionalnom bosanskom (bosnjackom) duhu.

U biti kod nas postoje samo dvije stranke – stranka snalazljivaca i stranka sumnjicavaca, od najobicnijega covjeka do onog u Predsjednistvu. Prvima ne odgovara promjena, jer bi izgubili privilegiju pa su samo za kozmeticke promjene. Sumnjicavci ne vjeruju u mogucnost ikakve promjene – sklopili su savez sa zlom, nijecuci ga ili mu dajuci mnogo vecu snagu nego sto je ima.

U ovakvim drustvenim okolnostima nova stanka – Nasa stranka – okupljena oko Tanovica i nekolicine dolazi u “najezgodnije” vrijeme. Ne odgovara ni snalazljivcima ni sumnjicavcima. Smeta nacionalnim strankama, jer rastace nacionalno jedinstvo, tu svetinju na kojoj – strahom, ugrozenoscu i prijetnjom – nacionalisti tako umjesno vladaju. Socijaldemokrati ce biti mozda jos vise protiv nove stranke – ne toliko na idejnoj razini, nego jer ce im “novi” vjerojatno pobrati glasace. Svi “napuhani” liberal ice biti takodjer protiv nove stranke, ali se nece cuti. Njihova javnost je i tako uski krug plitkih udvorica i obozavatelja. Za vecinu, nova stranka djeluje suvisno i podvucice je pod parolu: “Pa dosta tih stranaka!” ne gledajuci na njezin program – i dalje glasujuci po starom. Hoce li “Nasa stranka” moci vratiti znacenje vrednotama kao sto su covjek, socijalna pravda, domovina, drzava, narodnost, vjera… sto sui h ispraznili, u suprotnost devalvirali i izokrenuli zavodnici, opsjenari i bojovni egoisti – ostaaje da se visi. U vakom slucaju, u situaciji mizantropije i opceg nezadovoljstva – kada gotovo nitko ne vjeruje u promjene – kada nema uvjeta, jedino i ima smisla poceti mijenjati uvjete, i to bez-uvjetno.

Saturday, 12 April, 2008  

Post a Comment

<< Home