Pitanje za blogere
Dobar dan Co,evo od nedelje se vrte informacije o proglasenju nezavisnog Kosova. Sigurna sam da nas se sviju tice, bar na neki nacin. Kosovo je ustvari zadnji cin (meni se cini predzadnji) necega sto je pocelo krajem osamdesetih za nas naivne, a za one nenaivne mnogo ranije kad se sve i spremalo. O Kosovu necu, necu ni o Srbiji , to su sad samo nasi susjedi i zelim im svako dobro svima. Medjutim, zeljela bih da one koji ne znaju, ako slucajno ima takvih, obavijestim o tome sta se desavalo u nedelju i jucer u Banjaluci.
Prenesen pasus iz novina kaze:
Na protestu koji je okupio blizu dvije hiljade studenata i srednjoškolaca, buduæi akademski graðani RS-a ponijeli su se svakako, samo ne akademski. A sve je krenulo nakon što su se mladi intelektualci okupili ispred Studentskog centra “Nikola Tesla“, nakon cega su se u koloni, naoružani srpskim zastavama i narodnim pjesmama, uputili prema Trgu Krajine.
Iako je predsjedništvo SOBL-a (Studentska organizacija Banje Luke) najavljivalo da ce se raditi o mirnom skupu u znak podrške srpskim studentima univerziteta u Kosovskoj Mitrovici, sve ono što se dešavalo na banjalckom Trgu Krajine i okolnim ulicama imalo je osobine klasicnog politickog okupljanja.
Podrška kosovskim Srbima pretvorila se u jasno profiliran politicki skup, na kojem se tražilo izdvajanje RS-a iz Bosne i Hercegovine, propraceno nizom šovinistickih parola.
E sad, mene a mislim i svih koji su ne svojom voljom otisli iz BL i iz cijele BiH, itekako se tice ovaj dio, gdje gospoda iz trenutne vlasti u RS i u politicki uticajnim partijama u BL i RS traze ista prava za sebe kao ona sto su ih 'sebi uzeli' (po njihovoj definiciji) Albanci na Kosovu. Zaboravljaju da je na podrucju sadasnje RS prije devedestih bilo vise od polovine nesrpskog stanovnistva i da ti ljudi nisu napustili svoje domove dobrovoljno vec zbog genocidne politike ondasnjih vlasti. A to znaci da u RS pravo glasa vezano za odcjepljenje moraju imati i svi oni koji su zivjeli tamo do rata tj. mi (cini mi se da su tako pise i u Dejtonskom sporazumu – barem je tako onda pisalo po novinama). Sigurna sam da niko od tih protjeranih stanovnika ne bi glasao za odcjepljenje od BiH i pridruzivanje Srbiji.
Interesuje me kako razmisljaju ostali, da li bi poduzeli nesto, napr. glasali na jednom takvom referendumu, imaju li sve ‘papire’ , imaju li zelje da nesto mijenjaju ili bi sve prepustili stihiji jer se nadaju da ce neko drugi to uraditi za njih ili im sve to vise nije vazno?!
Emira
Labels: komentari
posted by co | 8:50 PM
4 Comments:
Posto od strane banjalucana nema nikakvih komentara, evo 'svjeze' vijesti prenesene sa b92:
Završeni protesti u Banjaluci
21. februar 2008. | 14:53 -> 16:15 | Izvor: Beta, Tanjug
Banjaluka, Trebinje -- Protesti srednjoškolaca u Banjaluci završeni su nakon što policija nije dopustila demonstrantima da prođu prema zgradi Vlade RS.
Preko puta Vlade se nalaze nemački i francuski konzulat. Stotinak mladih ljudi prethodno je uspelo je da se probije do zgrade američkog konzulata u Banjaluci, koju su zasuli kamenicama, posle čega je policija ispalila suzavac. Nekoliko stotina mladih, predvođeni navijačima fudbalskog kluba Borac, okupilo se u znak protesta povodom jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova.
Demonstranti su u Gospodskoj ulici u Banjaluci razbili staklo na jednoj od zlatara, a u starom zanatskom centru kamenicama su gađali jednu od burekdžinica.
Specijalna policija uhvatila je nekoliko mladića u starom zanatskom centru.
Kako se saznaje, tokom današnjih nereda povređeno je nekoliko policajaca i demonstranata.
Tokom protesta skandirano je "Kosovo je srce Srbije" i nošene su srpske zastave.
U Banjaluci su tokom celog dana pojačane mere bezbednosti oko konzularnih predstavništava zapadnih zemalja i Vlade RS, u kojoj su se danas sa premijerom RS Miloradom Dodikom sastali nemački i britanski ambasadori Mihail Šmnuk i Metju Rajkroft.
Evo jos malo vijesti iz Banjaluke:
Protesti prerasli u nasilje
Mladena Mlinarević 22.02.2008 13:02
BANJALUKA - Četrnaest policajaca i četiri demonstranta povrijeđeni su tokom jučerašnjeg protesta srednjoškolaca u Banjaluci, koji je od spontanog okupljanja zbog jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova eskalirao u nasilje i obračun s policijom.
Srednjoškolci su počeli da se okupljaju oko podne na Trgu Krajine noseći transparente i slike ruskog predsjednika Vladimira Putina, uz povike “Kosovo je srce Srbije”, “Srpska - Srbija zajednička država”.
Demonstranti su u centru grada spalili američku zastavu, nekoliko kapa i majica s albanskim obilježjima, skandirajući “Oni su krivi za sve”, “Oni hoće da nas unište”.
Ubrzo je masa od više od tri hiljade ljudi, mahom učenika, krenula ka američkom konzulatu, ali su ih tu dočekale jake policijske snage i spriječile u pokušaju da demoliraju zgradu.
Bijesni jer su zaustavljeni, demonstranti su počeli da kamenuju policiju i novinarske ekipe, pa su policajci bacili suzavac i rastjerali ih.
“Kerovi, tucite nas! Tućićemo i mi vas”, vikala je masa koja je bježeći pred policijom i zbog nemogućnosti da dođe do američkog konzulata krenula prema zgradi u kojoj su konzulati Njemačke i Francuske.
“Dobio sam SMS poruku da dođem na Trg i pokažem svojoj srpskoj braći i sestrama na Kosovu da sam uz njih. Na kraju poruke je stajalo da je šaljem dalje. To sam i uradio. Znam da ima onih koji nisu došli i koji neće doći, ali ja nisam šonja i mlakonja, ako mi kažu da ginem - poginuću za svoj narod”, rekao je Saša Dojčinović, jedan od srednjoškolaca.
Demonstranti su počeli da razbijaju sve oko sebe i oštetili su nekoliko automobila i prozorskih stakala, te rušili kontejnere i palili ih.
U zanatskom centru u centru grada demolirali su zanatsku radnju “Centar”, u vlasništvu Albanca.
Oko 16 časova nemiri su počeli da jenjavaju. Policija je uhapsila 27 demonstranata, od kojih je 21 maloljetnik. Protest, kažu u MUP-u RS, nije bio najavljen i tragaju za organizatorima.
Anton Kasipović, ministar prosvjete i kulture RS, istakao je juče da protesti nisu bili najavljeni i da je zvanični stav resornog ministarstva da je učenicima mjesto u školama, a ne na ulicama.
“Mi nismo, niti smo se bilo kada usaglasili s nečijim zahtjevom da se djeci dopusti napuštanje nastave kako bi išla na proteste”, istakao je Kasipović.
Milorad Dodik, premijer RS, osudio je jučerašnju eskalaciju nasilja na protestima u Banjaluci i naglasio da Vlada neće tolerisati nasilje, bez obzira na to iz kakvih motiva je izbilo.
“Svako ima legalno pravo da izražava svoj demokratski stav, ali to ne može da se pretvori u nasilje. Oni koji to rade, bez obzira na motive na koje se pozivaju, suočiće se sa zakonskom odgovornošću”, rekao je Dodik.
Evo vec duze vrijeme nema niti jednog novog priloga, niti ima ikakvih reakcija na posljednja dogadjanja u starom kraju. Nema rodjendana, nema vjencanja, niko se ne sastaje, ne putuje se…Izgleda da smo se svi umorili i nije nam ni do cega.
Moram priznati da je i mene uhvatila nekakva apatija: kako dan za danom prolazi, a niko se ne javlja, sve vise postajem svjestan cinjenice da se sve s vremenom istrosi, pa tako i ovaj nas interes za ‘druzenjem’. Recimo da razumijem sto nitko ne zeli da prica o politickim dogadjanjima na Balkanu, ali cak ni drugi pokusaji nemaju uspjeha. “Po vasem izboru” je ocigledno jos jedan propao pokusaj, iako je, za razliku od nekih drugih ‘nepodobnih’ priloga, pruzao sansu da se okrenemo lijepim stvarima. Bilo je i nekih drugih pokusaja animiranja blogera, ali su svi oni dozivjeli istu sudbinu: totalnu nezainteresiranost bivsih i sadasnjih banjalucana, koje nista na ovom svijetu ne moze izbaciti iz ravnoteze. Ili bolje receno, prihvatanja stvarnosti onakva kava je, bez pokusaja da se ista pokusa promijeniti. A ima nas mnogo koji imamo jako puno razloga da ne budemo pasivni posmatraci stvari koje se oko nas dogadjaju.
Emira je, kao i mnogo puta do sada, pokusala da nas probudi iz polusna, ali bez ikakvog uspjeha. Vjerujem da joj je sada krivo sto se javila, jer covjek se nekako osjeca prevarenim: zivi u uvjerenju da nas je puno koji na svojoj kozi osjecamo nepravdu koja nam je ucinjena i da jos nije kasno da nesto ucinimo da tu nepravdu ispravimo. Takav utisak se stice iz nasih druzenja (licno sam imao priliku da se sretnem s mnogima u ovih 15-tak godina od ‘izlaska’ iz Banjaluke), gdje su dogadjaji iz Banjaluke, prije, za vrijeme i poslije ovog posljenjeg rata, neizbjezni. Mnogo je onih ogorcenih na ponasanje bivsih komsija, poznanika, radnih kolega, ‘prijatelja’… Komentiraju se najnoviji dogadjaji, potezi novih vlasti. Razgovara se sta bi se moglo uciniti da se ispravi nepravda prema prognanima, rasutim po cijemo svijetu, bez realnih mogucnosti da se vrate na svoja ognjista. Prica se, ali nitko ne pokusava ama bas nista. Pa cak ni da se oglasi, da se cuje glas onih koji nisu dali nikakvog povoda, a dozivjeli su da ih se istjera iz njihovog grada, sto bi stari rekli, na pravdi boga.
A u starom kraju ista slika u zadnjih dvadesetak godina. Od mitinga kojih se svi sjecamo, pa do danasnjih dana, masa se okuplja i trazi svoja ‘prava’, definisana kako je njoj po volji. I kako ih nova vlast instruira. Ne obracajuci paznju na one oko sebe. I ne spominjuci one koje su etnicki ocistili jos prije 15-tak godina, koristeci se metodama unaprijed pripremljenim u glavama onih koji su sve ovo zamislili.
Sjecam se prvog mitinga SDS-a u Banjaluci nekih tamo dana prije nego sto su ‘nove demokrate’ osvojile vlast u bivsoj nam domovini. Kastelov cosak je bio krcat, stigli mitingasi organizirano iz pasivnih krajeva, uz svesrdnu podrsku nasih komsija i poznanika, ugrozenih od nas naivnih koji nismo slutili sta nam se sprema. Zastave na sve strane, transparenti, masa odusevljena. Govornici se smjenjuju, od lokalnih, do onih stiglih iz susjednih republika. Jovan Raskovic (pokojni, jos jedan psihijatar, na celu nacije), za tu priliku stigao iz Hrvatske i pali masu svojim govorom. Kada izrece da ce, ako treba, popiti Unu i na taj nacin spojiti dva oka u glavi (kasnije ih je bilo vise, mislim ociju), masa se zatalasa. Sila je bila u njihovim rukama i osjecali su se mocno, ne mareci za one koji su se nadali da rata biti nece. Nedaleko mene, otac drzi sincica od par godina na ramenima, a sin, nenavikao na grad i silnu masu, nervozno lomi grane mladog kestena, posadjenog da grad ostane grad, onakav kako su ga Austrijanci nekada oblikovali. Otac primijeti da gledamo sta to njegov sin radi, pa ga ohrabri rijecima: ”Samo ti lomi sine, to ce sve i onako sutra biti nase”.
U nasem gradu je prije rata bilo jos mitinga na koje nisam isao, jer mi je i ovaj jedan bio dovoljan da shvatim da nas grad i drzava idu putem propasti. Nacionalizam i primitivizam je uhvatio korijena i tesko ih je bilo iscupati.
Pukim sticajem okolnosti sam u grad stigao maja 2001, prvi put nakon izgona. A slika ista, u stvari jos gora, od onih dana kada sam ga napustio. Desi se to na dan polaganja kamena temeljca za obnovu Ferhadije. U gradu ponovo rulja, ovog puta mnogo primitivnija nego onog dana na mitingu SDS-a. Centar grada blokiran, policija na sve strane, rulja atakuje na prostor gdje bi se trebao obaviti svecani cin polaganja kamena temeljca. Kako mi je nasilje kao oblik izrazavanja neslaganja strano, bilo mi je neshvatljivo divljacko ponasanje rulje samo zbog toga sto je netko pokusavao da vrati dusu gradu, koju je izgubio rusenjem jedinog objekta po kojem je taj grad bio poznat. Taj dan mi je pomogao da shvatim u kakvom sam okruzenju zivio a da toga uopce nisam bio svjestan.
Svi znamo kako se ovaj pokusaj vracanja duse gradu zavrsio i ne treba mu dodatnih komentara.
Bilo je jos mnogo dogadjanja u nasem gradu nakon 2001 i trebalo bi mnogo papira da se o tome pise. Ali, nije mi bila namjera da se prisjecam Ferhadije i dogadjanja vezanih za nju, vec me na ovaj dugacki komentar natjerase najnoviji dogadjaji na koje nema reakcija. U gradu, ponovo, divljanja, kao da se nista za ovih 15-tak godina nije promijenilo. Iako su promjene mnoge. Danas se ne demostrira protiv onih drugih, nepodobnih, jer ih u gradu gotovo i nema. Protjerani su, i vise ne predstavljaju ozbiljan problem. Danas se protestira protiv onih koji ucinise ‘nepravdu’ jer na silu otese domove ‘braci’ po vjeri i naciji. Ima tu jos razlika. Dok se jucer protestiralo protiv onih miroljubivih, koji se nisu imali cime braniti i kojima je sila bila strana, danas je protestira protiv mocnih, koji u svojim rukama drze najmocnija oruzja, i koje urlanje i kamenice mnogo ne uzbudjuju.
Ima tu jos nesto, mnogo vaznije, sto mene licno interesira. Da li oni koji danas protestiraju, a i oni koji su sve to organizirali, razmisljaju o onima koje su ti otjerali sa kucnih pragova, u dane kada je sva sila bila u njihovim rukama? Koje objasnjenje mogu koristiti da opravdaju danasnje proteste, ako bi ih netko zapitao za dogadjaje prije 15-tak godina, kad su oni koristili tu istu silu da istjeraju one koji im nisu bili po volji? Da li je primjena sile u prvom slucaju bila opravdana ili ne? Ako jeste, zasto se danas bune kada netko jaci primijeni isti metod? Ako nije, zasto su to radili onima koji im za to nisu dali nikakvog povoda? Kako mogu ocekivati da ih netko podrzi, kada onima drugima nitko nije pomogao? Pitanja je mnogo i ne ocekujem da ce netko na njih odgovoriti. I svatko od nas bi mogao postaviti jos mnoga druga, ali ne ocekujem da ce ih biti.
Cemu sve ovo pisanje? Da blog ne umre? Ili da se nesto, ‘kobajagi’ (kako se ovo pise nemam pojma), na blogu desava?
Pisem ovaj komentar da pokusam da probudim neke koji su zaboravili sta im se desilo i koji su se uljuljkali u dobro, pa ih nista zivo ne moze izbaciti iz ravnoteze. Cak ni cinjenica da im je netko uzeo sve i da nista ne pokusavaju da tu nepravdu isprave. Pitam se, sta bi se trebalo dogoditi pa da netko podigne glas protiv nepravde koja nam je ucinjenina. Sta bi nam netko trebao uciniti pa da iznesemo svoje misljenje o onome sto nam se desilo? Postoji li ikakva mogucnost da se protjerani organiziraju u cilju ostvarivanja prava koja im pripadaju? Da li je uopce moguce da bi se mi protjerani mogli okupiti na nekom protestnom skupu na kojem bi zahtijevali da se nepravda nama nanesena ispravi?
Pisem, a odgovore na pitanja znam. Za vecinu nas prognanih (cast rijetkima koji su nasli hrabrosti da se jave) ne postoji apsolutno nista sto bi nas nagnalo da se i malo angaziramo da se nas glas bar malo cuje. A oni koji su nepravde cinili su jako dobro organizirani i znaju sta im je krajni cilj.
A mi cemo i dalje pricati izmedju sebe sta nam se desilo. I nista vise.
Neredi u Banjaluci se nastavljaju. Upravo citam na Internetu da se u Banjaluci okupila masa od oko 10.000 ljudi koji protestuju protiv priznjanja Kosova. Kako javlja Yahoo, manja grupa se odvojila i pokusava da se priblizi americkom konzulatu. Usput razbijaju izloge radnji i bacaju kamenje na policiju koja koristi suzavac u nastojanju da ih sprijeci u namjerama. Dakle, divljanja po gradu ne prestaju. Vjerojatno ce tokom dana stici vise detalja, pa cu se truditi da ih objavim, za one koje bi to moglo interesirati.
Zao mi je sto nemam nikakve vijesti od nase raje iz grada. Volio bih znati kako se oni osjecaju ovih zadnjih dana i kakva su njihova razmisljanja o svemu sto se oko njih dogadja. Jasno mi je da nitko od njih ne moze slobodno iznijeti svoj stav jer kada si okruzen divljacima, nikad ne znas sta te moze zadesiti. Bilo bi mi drago da se bar netko iz grada javi, a ja obecajem da niti jedno ime nece biti objavljano.
U svom okuzenju se osjecam sve bjednije, jer je tesko amerikancima objasniti sta se to u mom rodnom gradu desava. Balkan, u cjelini, definitivno pada sve nize i morat ce proci desetljeca prije nego se misljenja o ljudima sa Balkana promijene na bolje.
A ova mladost, koja divlja po gradu Banjaluci, samo pokazuje gdje su uzroci svog zla koje nas je zadesilo.
Post a Comment
<< Home