Džaanin pendžer

-'Užasan' broj godina se nismo vidjeli, ni čuli, a ti primjećuješ da sam promijenila naglasak – ugodno je iznenađena Džaana mojim nedavnim telefonskim pozivom.

Obostrana kiša pitanja je razumljiva: nismo se čuli skoro četrdeset godina! Uočavam nekoliko za nju nekarakteristično 'otegnutih' izraza. Pojašnjava, ali i priznaje da svoje uho nije dovoljno izoštrila. Ilustrira to pričom koja vrijedi više od anegdote. Vrijeme čini svoje, ali siguran sam da bi mog nekadašnjeg školskog kolegu ipak prepoznala i bez slike (i bez tona).

A povod moje uspješne potrage za brojem njenog telefona je bila jedna kratka novinska crtica (kasnije i reportaža) iz koje saznadoh da je DžŠH nagrađena za priču (prvo učešće na nekom konkursu i prva nagrada 'Zija Dizdarević' za priču Prozor). Svom prezimenu Šestić dodala je još jedno, ali sjećanje da je još kao tinejdžerka puno i dobro pisala potisnulo je svaku moguću sumnju.

U nekoliko narednih mejlova dobio sam pored nagrađene priče još neke njene tekstove. I objašnjenje da ne želi objavljivati. Šteta, dobro piše Džaana! Moja prijateljica iz prošlog stoljeća mi predočava intimni razlog zbog kojeg je 'Prozor' 'morao' ugledati svjetlo dana.

A ja se koristim blogom da ova, u neuobičajenoj formi napisana, priča Prozor dobije još ponekog čitaoca.

Mario