Aljosa

Znam da blog citaju mnogi koji se ne javljaju prilozima i komentarima i da pomno prate sta se u ovom nasem kaficu desava. Izuzetno mi je drago kada se iavi netko novi, jer tada shvatim da sav ulozeni trud nije uzaludan.

Tako me i ove nedelje prijatno iznenadi email od jos jednog bivseg Cajevcana o kojem nista nisam cuo vec godinama. Iz duzeg email-a izdvajam samo dijelove koji bi mogli biti interesantni vecini blogera:

Postivani Milane,

Vec dugo citam pisma i Vase komentare na “Blogu”, i prepoznajem lica i ljude sa kojima sam nekada radio u Rudi Cajavecu ili se susretao u nasem gradu. Vidim da mnogi sa kojima sam radio uspjese da ocuvaju obraz, ali da ima i onih koji su bili i ostali prevrtaci kao “gospoda” (?) Boskovici i mnogi koje i znam i ne znamo.

Moram istaci posebno Djoku Kaludjerovica Sopena koji je jedini od Srba iz Cajaveca ponudio ruku i pomoc meni i porodici kada je bilo tesko biti nepripadnik nebeskog naroda u Banja Luci.

Kao i mnogi od nasih banjalucana, ja sam sa porodicom dosao u Kitchener,Ontario Canada pocetkom 1994 godine. Ilegalno smo izasli iz Banja Luke u Novembru 1993 te naredne godine dodjosmo u Kanadu.

U Beogradu smo najvise vremena proveli druzeci se sa Slobodanom Vidovicem i njegovom porodicom koji mi je potvrdio staru tezu da ljude treba djeliti na dobre i lose sto i danas radim. Nazalost mnogi sa kojima sam se druzio u Banjaluci su dozvolili da im se mozak izapere nacionalizmom, tako da u toku boravaka u Banja luci nastojim da izbjegnem susrete sa nazovi bivsim prijateljima.

U Kanadi sam bio posjecan od nasih dragih i postenih sugradjana Ante Anusica, Branka, brata Antine supruge i Vlade Popovica. Nazalost vrijeme i obaveze su ucinile da se rijetko cujem sa njima ali uglavnom znam da su uspjesni i to me jako raduje.

Moj pocetak je bio dosta tezak jer nisam znao engleski koji je bio i ostao najveca prepreka u postizanju boljih radnih uspjeha. Moja supruga Minka, koja je radila u Rudi Cajavecu, EPU proizvodnja televizora, sada radi kao kontrolor kvaliteta u COMDEV kompaniji koja je nesto slicno RC ali sa manjim brojem ljudi i boljom organizacijom. Ja sam uspio da potvrdim svoju diploma postavsi “Professional engineer”, sa pravom da koristim titulu P.Eng. kraj svoga imena i sa svim ostalim obavezama koje iz toga proizilaze. Moja djeca kcerka i sin su zavrsavali skole u Kanadi i sada moja kcerka radi diplomski na univerzitetu u Berlinu, Njemacka, a sin radi u National Instruments u Torontu nakon uspjesno odbranjenog magisterija na fakultetu u Torontu.

Ja radim u kompaniji Metalumen Mnf. Inc. koja proizvodi rasvjetna tijela razlicitih vrsta za unutrasnju i vanjsku rasvjetu i sanjam o penziji.

Od nasih banjalucana kojih ima u Kictheneru i Torontu, odrzavam kontakte samo sa par porodica, jer se nema ni vremena a i mnogi me i ne zanimaju. Naime, poslije prestanka sukoba u BiH, mnogi su dosli u Kanadu potvrdjujuci da je ona “Safe heaven” za one koji uzese ucesca u zlocinima i protjerivanju mnogih iz nasega grada. Komentari o Vladi Korugi koji se pokaza kao necovjek, i bog, ako ga ima, ga brzo kazni i slicnim koje jos nije stigla kazna, govore o nakaradnom odgoju koji su Vlade i njemu slicni dobili u porodici. Cudim se Vladinoj supruzi koja potice iz poznate porodice Banjaca iz Drinica sela u okolini Bos.Petrovca, gdje je moj rahmetli otac Hasan spasavao Srbe da ih ustase (Francoticeve) koje su dosle iz Hercegovine ne odvedu i ne pobiju, o cemu mi je pricao Kosta Roncevic, dodajuci kako je spasio njegovu majku i brata. Danas se pitam gdje su potomci tih ljudi i kako su odgajali svoju djecu i jeli nacionalizam kod njih prevladao.