SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, January 14, 2008

Almirika u Estradi - St. Louis

Novu godinu je nasa raja docekivala sirom svijeta, jer nas ima svugdje. Siguran sam da je bilo veselo, jer gdje se nasa raja okupi, tu mora biti tako. Nesto slika sa dva doceka, jednog u Banjaluci, drugog u Americi, sam objavio. O ostalim mogu samo nagadjati, jer ‘dokaza’ nemam. Nasa poznata nezainteresiranost. Ili mozda nesto drugo!

Danas sam, zahvaljujuci mom drugu Prezi, u prilici da objavim mnostvo slika sa jos jednog ‘pripremnog skupa’ u Americi. I da vam predstavim grupu, band, kako vise volite, koju, na zalost, nisam imao prilike uzivo slusati, a o kojoj sam cuo izuzetno mnogo pohvala. Momci, raji na ovim prostorima (i sire) poznati pod imenom Almirika, polako ali sigurno zauzimaju svoje mjesto u srcima mnogih Banjalucana (nadam se i drugih) na ‘privremenom’ radu u Americi. I, kako mi se cini, daju nadu da ce onaj nas banjalucki duh prezivjeti ova teska vremena, u kojima turbofolk gazi sve pred sobom. Momcima nece biti lako jer su u manjini (konkurencija onih drugih je ogromna, dobro je to Djole primijetio jos tamo davno neke…), i trebat ce im pomoc od onih koji jos imaju snage da se bore sa nadolazecim primitivizmom. A i oni su, nazalost, u manjini.

Imao sam priliku da se nadjem na nekim druzenjima Banjalucana koja su me dovela u situaciju da posumnjam da sam i ja nekada zivio u tom gradu. Novokomponovana muzika i turbo folk nikada nisu bili karakteristika naseg grada. Kolo su igrali oni koji su bili clanovi kulturno-umjetnickih drustava i u njihovoj igri sam uzivao, kao i mnogi drugi sirom bivse Juge i sire. Poneko kolce, tu i tamo, nije na odmet, ali, pjesma za pjesmom, bez prestanka, koje ne mozes razlikovati jednu od druge, e to nikada nije bio nas znak prepoznavanja. Kolo i turbo-folk je bio neprimjeren banjaluckom podneblju nekad, kao sto su to dragacevske trube danas. Danas je gotovo nemoguce naci mjesto gdje ces se moci zabaviti uz muziku koju smo nekada (a nadam se i danas) slusali. A i djeca nam, polako ali sigurno, padaju pod taj uticaj. Nazalost.

Zbog toga mi je izuzetno drago da na ovim stranicama mogu bar nesto napisati o momcima koje, nazalost, nisam imao prilike cuti uzivo, koji svijet oko sebe vide drugacijim ocima. I misle svojom glavom!

Pripremajuci fotografije, pokusao sam doci do snimka bar neke od njihovih pjesama, da je zakacim za prilog, kao dokaz ovom o cemu pisem. Pjesmu sam ‘skinuo’ sa Interneta i kvalitet snimka nije bas najbolji, ali je dovoljno dobar da ce oni koji to zele shvatiti o cemu se radi.

A momcima iz Almirike zelim da ne posustaju, jer bez mladih koji o zivotu govore onako kako govoriti treba, nema buducnosti. Inace…

Atmosferu sa svirke mozete osjetiti ako pogledate Prezine snimake (linkovi ispod), a evo pjesme Kasim koju natoplije preporucujem:


1. set slika

2. set slika

A evo i linka gdje mozete naci malo vise informacija o grupi i jos par pjesama ali preporucujem da 'skoknete' na njega nakon sto odslusate Kasima :

http://profile.myspace.com/index.cfm?fuseaction=user.viewprofile&friendID=155013368

Labels: , , ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home