SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, January 08, 2008

Dzani i Nedzadu u posjete

Posjetu Louisville-u smo iskoristili da posjetimo njstarijeg od brace Kreso: Dzevada. Rodjen u Banjaluci, najveci dio svog zivota je prozivio u Mostaru, a zadnjih godina se skrasio u mjestu Bardstown u blizini Louisville-a.

Nedzada poznajem jos iz srednjoskolskih i studentskih dana: isao je u Tehnicku skolu, a negdje u onim danima oko zemljotresa je vodio prvu skolu karatea u Banjaluci. Jos u ono doba je Nedzad imao crni (majstorski) pojas. Da li karate prakticira i danas, nisam ga pitao. U ono malo vremena sto smo imali na raspolaganju, nije se moglo ispricati mnogo.

Krese su, kao i vecina nas izbjeglih iz Bosne i Hercegovine, prosli mnogo toga u zadnjih 15-tak godina. Familija se u jednom period bila razdvojila, ali su se na kraju okupili u Americi (osim jednog clana), zemlji o kojoj mnogi nisu niti pomisljali. A eto, sada nas je ovdje na desetine, vejrojatno, stotine hiljada.
O Kresi sam znao dosta toga: da ima povrtnjak u kojem se moze naci svega i svacega, da sam susi meso, da je izvanredan umjetnik. O njegovim bakrovima je pisala Emira poodavno, a ja sam se priliko ove posjete mogao i licno uvjeriti da je sve ono sto se pricalo, istina.


U Kersinoj kuci smo bili polsuzeni prvoklasnim susenim mesom. Dolazim iz familije koja je imala iskustva u ‘ovoj oblasti’, dida Dane je par godina susio meso kod nas, u Pittsburgh-u kupujemo suseno meso radjeno prema madjarskim receptima (moram priznati da nije lose), ali ono sto sam imao priliku jesti kod Nedzada nema konkurencije. Ako tome dodam da smo uz meso bili posluzeni onim poznatim slanim kiflama (koje je Nedzad pripremio), koje nisam imao prilike jesti godinama, uz domaci ajvar i kajmak, mozda cete moci dobiti sliku o cemu se radi. Nera i ja se, i nedelju dana poslije povratka kuci, vrlo cesto vratimo rijecima u Nedzadovu kucu na mezu. Jos u mi ostale u sjecanju njegove rijeci, kada smo se zurili na docek Nove godine: uzmite jos, pokajat cete se. Moram reci da je bio u pravu.

Fotos: u kuci Kresa, unuke Amna i Ajla, Dzana i Nedzad, Hamdija Sisis, Co, Nera, Sasa i snaha Maja.

Labels: , ,

0 Comments:

Post a Comment

<< Home