Prica o Nedzadu se ovdje ne zavrsava. Cak naprotiv. Jos poodavno nam je Emira poslala prilog o Nedzadovim ‘bakrovima’, kako smo prilog nazvali. O njima i Nedzadovoj ljubavi prema bakru sam od Emire i Sase saznao jos veoma davno, a ovaj put sam se imao priliku i u zivo uvjeriti u ono sto mi je govoreno. Cak i vise.

Nedzadovi radovi od bakra (tanjuri, lonci za cvijece) su prava umjetnicka dragocjenost. Zao mi je sto nisam imao vise vremena da se licno vidim kako to Nedzad radi, jer ono sto mi je on sam ispricao je izgledalo tako jednostavno, a njegovi radovi govore suprotno. Cujem da Nedzad svoje radove od bakra ljubomorno cuva samo za sebe, iako sam siguran da bi za nih mogao dobiti dobre pare. Cini mi se da su svi pravi umjetnici takvi, malo ‘uvrnuti’ (nadam se da se Nedzad na ovu moju opasku nece naljutitit), i tesko ih je nagovoriti da se odvoje od svojih djela.

Snimio sam nekoliko fotografija na brzinu, ali one nisu nije dovoljne da prikaze svu ljepotu Nedzadovog rada. A i meza je tu. Onako kao dodatak, da se slika o najstarijem Kresi upotpuni. Ako ikada budem u prilici da Nedzada ponovo posjetim, ostavit cu si malo vise vremena. Razloga ima vise.

Fotos: Nedzad ispred svojih 'bakrova'.