SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, February 12, 2007

Nedzadovi "bakrovi"

Danasnja prica je o najstarijem od tri brata Kreso. Nekad je isao s nama, bolje reci sa Sasom, u Tehnicku skolu. Kasnije je otisao ‘trbuhom za kruhom’, poslije Njemacke i Sarajeva stigao u Mostar. Ozenio se mostarkom i tamo ostao. Ne znam sta je bilo vaznije, Dzana, njegova mostarka ili to sto se napio ledene vode sa Neretve. Medjutim, kad se sjetim kako je nekad bilo lijepo u Mostaru, ne cudim se nimalo njegovoj odluci da tamo ostane.

Iako je zavrsio tehniku (umirao od straha od pok. profesorice Maric i njene matematike) i bio dobar tehnicar, Nedjad se ovdje bavi svim, samo ne tehnikom. Sigurno najbolji povrtlar, najbolji vinogradar, a i jedini umjetnik medju Kresama.

U svom vrtu uzgaja sve vrste povrca i uvijek ima nesto da se ubere od ranog proljeca do kasne jeseni, ima cak i nekoliko stabala smokava u svom dvoristu. Vrlo ih je tesko sacuvati, jer zimi ovdje zna biti temperatura po nekoliko dana ispod nule pa se smrznu. Zato ih on umotava u debele najlone i izolira papirima. U okolini Mostara je nekad bio uzgojio (da li se tako kaze?) predivan vinograd, ali ovdje se nije okusao u tome. Nema vremena. A kako da ga ima? Radi u fabrici, cesto prekovremeno, igra se sa unukama, kuha specijalitete (lepinje, pite, sarmu, morske specijalitete..)

I ‘kuca svoje bakrove”.

Vise se i ne sjecam kada, ali znam da je davno, negdje polovicom sedamdesetih poceo da se bavi ‘kucanjem’ u bakru. Polako, skupljajuci stare tepsije i sahane po kucama rodjaka, prijatelja i njihovih rodjaka, kuckao je kod kuce ili u klubu svog prijatelja umjetnika, motive sa stecaka i motive slicne onim sa Bascarsije. Kasnije, kad je savladao tehniku, radio je i po crtezima poznatih umjetnika, ali ipak najvise po svojim vlastitim idejama.

Sjecam se da je radio sa Omerom i Mersadom Berberom. Kako je Omer radio projekte na Bliskom Istoku, angazovao je bio i Kresu da radi za njega velike ukrasne ploce od bakra za neku robnu kucu, cini mi se u Bagdadu.

Vremenom je otkrivao nove tehnike povrsinske obrade bakra, nove tehnike pravljenjacrteza, pravljenja okvira.

U svakom svom djelu uziva, voli pokazati sve sto radi , ali se ne zeli odvajati od svojih djela. Mnogo toga je propalo kad su morali ‘dobrovoljno’ napustiti svoj stan u Mostaru.Zidovi njihove kuce su opet prekriveni bakrom kao nekada jer nas neumorni Kreso ne prestaje da kucka i istrazuje nove tehnike.

Umjetnik. To valjda objasnjava sve.

Na ovim slikama cete upoznati Nedzada i njegove radove radjene u nekoliko zadnjih godina.


Emira

Labels:

1 Comments:

Anonymous Jasna T said...

Hvala nasoj Emiri sto nas je obogatila ovim zanimljivim prilogom. Pa taj Dzevad je pravi umjetnik, i ne samo to.
Bakrorezi su mu divni, mogu misliti kako u prirodi izgledaju.
Motivi veoma zanimljivi, kao da se osjeti uticaj Berbera na njegov rad, konji su mu uvijek tu negdje.
Pozdrav i cestitke iz Pittsburga.

Tuesday, 13 February, 2007  

Post a Comment

<< Home