Rusija 75.
Karmen je ponovo bila vrijedna i evo njenog danasnjeg priloga:Prevrcuci stare slike, dosle su mi pod ruku neke sa ekskurzije u Rusiju '75. Vodio nas je profesor Vlajic. Na slici ce se lako prepoznati Zlata, Cadjo, Izet, tu je i Merzinka (profesorova snaha), a ja se opet nadam se da ce i oni prepoznati mene.
O ostalima sa slike vrlo malo znam.
Jedno vrijeme je postalo popularno da diplomci sa Elektrotehnickog fakulteta idu na ekskurzije, i to u tadasnji SSSR.
Moram priznati da mene licno posjeta toj zemlji nikada nije privlacila (razlog, averzija prema drustvenom sistemu koji je mnogo zla nanio mnogim zemljama istocne Evrope), ali je na nasem fakultetu to bilo popularno odrediste. Gledajuci s ove distance, nisam siguran da sada stvari razumijem malo bolje!
Cuo sam i neke price da su momci bili posebno zainteresirani za ove ekskurzije! Evo postavljam pitanje, mozete li pogoditi zasto?
Labels: sjecanja
posted by co | 12:01 AM
3 Comments:
Pozdravljam kompletan Globe, ovoga puta na celu sa mojom koleginicom Karmen. Sjetih se, mnogi znaju, kad je Huse Sinac objasnjavao gdje se nalazi (gdje je izbjegao); veli, znas li gdje je onaj gornji saraf u globusa, e ja sam ti pod tim sarafom.
Bilo bi smijesno da nije tuzno.
Karmen i fotka me vratise u divno vrijeme, za mene najbitnije, u vrijeme nepregledne sigurnosti.
Gledam tu mladost, cak sam i ja ovdje ljepuskast, skoro kao da bih se mogao porediti sa Cankom i Madom, mada bez brkova su mi slabe sanse.
Ovi pozdravi i pusice stizu na sve meridijane,
Cadjo.
Cadjo,
ne zarivaj!
Kad smo kod brkova i ljepote. Ja i bradu pustio ali ni to ne pomaze.
Obicno se islo na relaciji Kijev-Moskva-Lenjingrad.
Mi nismo isli u Kijev ali smo isli u Rigu, sada u jednoj od sjevernih drzava. Bilo je zanimljivo vidjeti razlicitosti te ogromne zemlje.
Sjecam se da je bio maj mjesec, a bilo je tako toplo da se u toj Rigi, koja je sto Cadjo rece,
pod samim sarafom, moglo kupati. Meni se Lenjingrad posebno svidio. Siroki bulevari, mnostvo parkova
i bezbroj prekrasnih starih zgrada pravljenih u poznatim gradjevinskim stilovima.
Imao sam prilike da vidim mnoge Evropske i Americke gradove, Lenjingrad bih stavio na sam vrh po njegovoj ljepoti.
Putovali smo vozom pa se moglo mnogo toga i vidjeti. Bio sam jako iznenadjen kada sam vidio da tamo zene nose teske cekice
po zeljeznickim stanicamai kucaju po vagonima. A onada da isto tako one po gradu voze gradske autobuse.
Smatrao sam to zaista nehumanim, znajuci kako su zene bile kod nas zasticene, bar sto se tice teskih radova.
Medjutim, 30 godina poslije toga u Americi vidim iste stvari. Zene rade trece smjene, teske poslove , voze teske kamione i itd, itd...
Nego Co, ponovo nam stavi kartu one Titine nekadasnje Juge na blog.
Post a Comment
<< Home