VIS Vandali

Jedna od fotografija koja ce mnoge (narocito one starije) vratiti u sezdesete, doba Beatles-a i Rolling Stones-a, prvih cupavaca, VIS-ova i banjaluckog korza. Kada prije par dana stize iz Australije, od Caje, zakacena za email, bez ikakvog komentara, automatski me vrati u moje srednjoskolske dane.

Bilo je to doba kada su Beatles-i postavili nove temelje muzici i od kada se, bar za mene, vrijeme mjeri na prije i poslije Beatles-a.

Glavni konkurenti Beatles-a bili su Rolling Stones-i, jos jedna, kako ih ovdje u Americi vole zvati, od mnogobrojnih britanskih grupa. Dok su Beatles-i, iako s dugom kosom i glasnom muzikom (za to vrijeme) ubrajani u lijepo odgojene decke, ovi drugi su bili jedni od prvih predstavnika one druge grupe: buntovnih, neurednih, glasnijih, koji su muzicke granice pomjerali (i jos uvijek to rade) jos dalje.

Djevojke i momci iz 60-tih ce sigurno prepoznati momke na slici: VIS Vandali, sastav koji je zario Banjalukom sredinom sezdesetih. Za mene su oni, na neki nacin, predstavljali banjalucke Rolling Stones-e. Kako sam i sam u to vrijeme bio u istim vodama, sjecam se uzbudjenja i guzve u gradu subotom i nedeljom, pred igranke, kada se, prije odlaska u sale pravilo jos nekoliko zadnjih krugova na korzu, od hotela Palas do zgrade Skupstine opstine.

Vandali su jedno vrijeme svirali u starom Domu JNA u Kidricevoj. Sjecam se plakata za igranke, medju prvima koje su bile izradjene u stampariji (vecina se prije toga radila rucno, u vlastitoj izradi).

Njihove igranke su bile izuzetno posjecene, uvijek se trazila karta vise.

Jos uvijek mi je u sjecanju jedno prekrasno banjalucko ljetno vece. Mi smo (raja iz Tehnike), kao i obicno, poslije skole provodili vrijeme na korzu. Nase mjesto u Gospodskoj ulici je to u doba bilo ispred prodavaonice Gvozdjar, preko puta slasticarne Ninon. Negdje oko devet krenuli smo prema Kastelovom cosku i kada smo stigli blizu raskrsca sa ulicom Mose Pijade, iz pravca Tehnicke skole zacusmo zvuke gitara. Netko nam rece da je igranka na igralistu Tehnicke skole i da sviraju VIS Vandali.

Prilazeci blize, prepoznao sam pjesmu: The Last Time, Jedan od poznatih hitov grupe Rolling Stones.
Kad smo stigli do igralista, koje je bilo obasjano reflektorima, ugledasmo petoricu sa slike kako sviraju da se sve prasi: Semarin prepoznatljig glas, Vojo na gitari, Prnja na bubnjevima.

Taj dogadjaj mi je, ni sam ne znam zasto, ostao u posebnom sjecanju i uvijek ga se sjetim kada zacujem Rolling Stones-e i ovaj njihov hit.

Za Voju znam da je u Banjaluci i da jos uvije ponekad zasvira. Semara je negdje u Evropi. Prnja se ponekad javlja na Kajaku a o Muriju nemam nikakvih informacija (jedno vrijeme smo zajedno nastupali u Domu Kulture).

Mozda ce me Caja dopuniti jer njega, mladji je, sjecanje mnogo bolje sluzi. Isto tako sam siguran da medju posjetiocima ima dosta onih koji bi ovaj prilog daleko bolje pripremili pa evo prilike da se jave.