SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, January 30, 2007

Kongres u Sarajevu

Povod ovom prilogu je poziv koji sam dobila od nase Predsjednice BH dijaspore iz Australije, izuzetne bosanke Senade Softic – Telalovic koju sam imala priliku upoznati prošlog septembra u Sarajevu prilikom održavanja Prvog kongresa naučne dijaspore BiH. Iako rok za prijavu za učešće ističe uskoro, tj. 31. januara, nadam se da će oni zainteresirani još naći vremena i blagovremeno se prijaviti. Poziv dostavljam u prilogu.

A sada nesto vise o Kongresu (odrzanom septembra 2006.) o kome se može sve pročitati na



a ja bih ovom prilikom nešto više rekla o učešću – naravno Banjalučana.

Prije svega bih pomenula Dr. Mirsada Hadzikadića koji je bio pozvan kao počasni gost i dostojno prezentirao ne samo Bosance u dijaspori nego naravno i nas Banjalucane. Iako ne rodjeni Banjalučanin, ali ipak „naše gore list“ tu je bio i Dr. Asim Kurjak, kojeg je naravno suvišno predstavljati, te isto tako cijenjeni Dr. Nedim Hadzikarić koji nam je pričao izuzetno interesantne priče iz Emirata gdje već desetak godina živi i radi kao kirurg u jednoj bolnici.

Banjalučani ne bi bili Banjalučani da se nisu odmah našli na okupu i nakon završenog rada u naučnom dijelu ovog Kongresa napravili dar-mar na završnoj večeri kad se pilo i plesalo do zore. Zaboravismo na trenutak da više nismo dvadesetogodišnjaci. Pridružio nam se i izuzetni Dr. Josip Sliško koji živi i radi kao prof. na Univerzitetu u Mexiku, čiji glas uz gitaru cijelo veče ne utihnu. Na kraju, kad se iz „naftalina“ poizvlačiše još neotpjevane sevdalinke te pjesme Kemala Montena, Ibrice Jusića, Đordja Balaševića, Olivera Dragojevića, Indexa i drugih, Josip reče: „…eee meni bi bolje bilo da prije polaska ovamo malo više vremena posvetih osvježavanju pamćenja ovih naših pjesama, nego pišući naučni referat za ovaj skup“.

Atmosfera se zaista ne može opisati riječima, pa zato dostavljam slike koje sve govore. Možda ipak samo jedan komentar. Možete zamisliti koliko je bilo „vruće“, kad je i domaćin - ministar Turkušić uzeo mikrofon u ruke i zajedno sa Josipom zapjevao Sejdefu…, i još nekoliko krasnih bosanskih pjesama. Sakoi se poskidali, maramice povadile, te osim silne pameti koja se ovdje okupi bi i znoja do koljena.

Od ostalih Banjalučana bili su prisutni: Dr. Mirsad Halimić , United Kingdom, Migdat Hodžić, USA, Sakib Softić, Banja Luka, prof. dr. Ferid Softić, Banja Luka, mr. Muhamed Kulenović, Banja Luka, mr. Nedim Smailović, Banja Luka, Dr. Suad Kapidžić, Švedska, Jasna Prpić, Njemačka.

Moja tema na kongresu bila: dvojno drzavljanstvo. Tema koja bi trebala zanimaiti sve nas van BiH, a o cemu mnogi ne znaju sve ili gotovo nista.

Pozdrav Jasna

7 Comments:

Anonymous Natasa said...

Jasna, zahvaljujem se na vrlo korisnoj informaciji. Bilo bi mi drago da nam posaljete i vas referat, da naucimo ono, sto kazete da ne znamo.
Drago mi je da sam imala priliku vidjeti i mnoga poznata lica, a posebno mog nekadasnjeg rukovoditelja dr M. Hadzikadica. Bilo je to kratak period, ali dovoljan za dobru suradnju i spoznaju svih njegovih strucnih i ljudskih kvaliteta.
Pozdrav, Natasa

Tuesday, 30 January, 2007  
Anonymous Jasna said...

Draga Natasa
poslat cu ga rado, jer smatram da smo mi snaga iz vana koja mora dodatno napraviti pritisak na nasu Vladu da se na tom polju uradi ono sto se MORA uraditi da mi svi vani ne izgubimo drzavljanstvo BiH. Buduci da je referat opsiran, moram ga malo preraditi, tj. prilagoditi za ovaj blog da ne bude previse "naucan" nego jednostavno da stavim na papir pravne cinjenice. Osim toga, upravo se vodi diskusija u BiH da li potpisani bilateralni ugovor sa Srbijom i Crnom Gorom ostaje vaziti za Srbiju nakon odvajanja od Crne Gore (Srbija sebe smatra pravnim sljednikom bivse SR Jugoslavije) ili je taj ugovor nakon raspada te drzave prestao vaziti. To je vrlo vazno u ovoj situaciji, jer bi onda mogao biti izvrsen pritisak na RS da ce se taj ugovor potpisati ako se s druge strane izmjeni ustavna odredba, tj. ukine cl. 17 koji ne dozvoljava dvojno drzavljanstvo ukoliko nije postignut bilateralni ugovor izmedju dvije zemlje (ko ce jos u svijetu imati interesa sa BiH zakljuciti takav ugovor: USA, Njemacka, Australija i mnoge druge zemlje gdje je izbjegao veliki broj gradjana BiH, sigurno da to nikada nece uciniti, a to znaci da svi PO SILI ZAKONA O DRZAVLJANSTVU BiH automatski gubimo to drzavljanstvo momentom prijema drzavljanstva zemlje u kojoj sad zivimo.

Kad smo vec kod politickih tema evo jednog pitanja koje sam ja onako u kuloarima postavila mnogim ucesnicima ovog Kongresa:

kako se zove nasa drzava, PUNIM nazivom kako je to regulirano Daytonskim sporazumom, odnosno sadasnjim Ustavom BiH. Vise od polovine pitanih nije dalo pravi odgovor. Da vidimo koliko su nasi blogeri u toku?

Pozdrav Jasna

Tuesday, 30 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Dragi C0
nikada nisam ni pomisljao da cu biti van nase domaje,da cu i ja biti dio"dijaspore"-ali eto nesto se radi...
Ujedno Te molim da mi netko posalje e-mail adresu za Jasnu Prpic i Nedima Smajlovica.
Esad zisko

Saturday, 03 February, 2007  
Blogger co said...

Cekao sam nekoliko dana da vidim da li ce ovaj prilog izazvati interes ‘dijasporasa’ ali po obicaju, osim dva-tri kratka komentara, nista. Kako smatram da ovaj dogadjaj zasluzuje vise paznje, javljam se svojim komentarom. Uostalom, prilog nisam pisao pa si dajem za pravo da se javim.

Prvo da odgovorim Esi. Jasnina adresa je vec vjerojatno stigla a Nedimovu nemam. Nadam se da ce mi je netko poslati pa cu je ja proslijediti do Ese.

Mislim da je pozitivno da konacno netko u Bosni pocne misliti o onoj silnoj pameti koja je sada razasuta po cijeloj zemaljskoj kugli i da pokusa da je, na neki nacin, okupi. Trebao bi to biti skup Bosanaca neopterecenih nacionalizmom, ljudi koji su svoj zivot posvetili nauci, radeci za dobrobit sviju nas. Nadam se da je to organizator imao u vidu kada se odlucio da pokrene nesto ovakvo. Jos bi bolje bilo kada bi postojala nekakva sekcija koja bi okupila mladju generaciju jer oni su, svakako, najveca potencijalna snaga Bosne kakvu je ja zamisljam. Priznajem da nisam procitao gotovo nista na objavljenom linku: vise sam paznje posvetio slikama, a manje onom sto je napisano. Mozda je nesto tako vec predvidjeno, ne znam? Morat cu otici na site i posvetiti malo vise vremena napisanom.

Isto tako moram reci da mi se sam naziv kongresa nikako ne svidja. Mislim da nije prikladan tom skupu jer predpostavljam da je vecina ucesnika kongresa iz inostranstva protjerana ili izbjegla za vrijeme rata, a onda se ne moze govoriti o dijaspori nego o prognanima i izbjeglim. Mozda grijesim a mozda dovoljno ne razumijem zamisao organizatora.

Ima jos jedna stvar koja trazi odgovor (nadam se da ce se Jasna javiti s objasnjenjem). Nikako mi nije jasno kako nasi prijatelji koji zive (i cijelo vrijeme rata su zivjeli) u Banjaluci, mogu biti dijaspora? Da li se tu potkrala nekakva greska ili se vec samim tim cinom Bosna kao zemlja odrice jednog svog dijela. Mozda ce objasnjenje biti da su oni ucestvovali kao gosti ali u tom slucaju mi se cini da gostiju ima vise nego sto bi covjek ocekivao.

Isto tako mi je palo u oci da je na skupu ogroman broj ucesnika samo jednog od tri, kako se to kaze, konstitutivna naroda Bosne i Hercegovine. Iako ja citavo vrijeme pricam o ljudima, Bosancima, a ne pripadnicima naroda, odmah sam se zapitao a gdje su oni drugi? Mozda ih nema ili se nisu zeljeli prijaviti? Da li je bilo pozvanih koji se nisu htjeli odazvati? Volio bih znati odgovore na postavljena pitanje a isto tako cuti i misljenja drugih.

Evo ponovo dirnuh u osinje gnjezdo ali ne zato da bih izazvao pcele, vec da provjerim ima li meda!

Saturday, 03 February, 2007  
Anonymous Migdat Hodzic said...

Osim doktora nauka, profesora i drugih iz Banjaluke bilo je i slicnih osoba iz Sarajeva, Zenice, Tuzle, Mostara itd, i oni nisu bili tretirani kao dijaspora nego kao bosanci/hercegovci. Kongres je bio otvoren za sve domace strucnjake ali je bio posvecen dijaspori.

Monday, 05 February, 2007  
Blogger co said...

Zahvaljujem se Hodzi na objasnjenju. Jos uvijek mi ono dijaspora nekako ne lezi!

Monday, 05 February, 2007  
Anonymous Jasna said...

Hallo Co,

evo pokusat cu odgovoriti na Tvoja postavljena pitanja.

1. Tačan naziv Kongresa glasi: 1. Kongres bosanskohercegovačkih naučnika iz zemlje i svijeta,
2. U internoj e-mail korespondenciji sa nama učesnicima ovaj Kongres je nazvan „Kongres naučne dijaspore“, te sam ja eto ovako i napisala u mom javljanju bez pretenzije da otvorim „nuačnu diskusiju o Kongresu“ nego više da napišem o Banjalučanima koji su tu bili prisutni. Zato sam i pisala (u riječi i slici) vise o fešti poslije Kongresa, nego o samom Kongresu, jer sam poslala link da svako može pročitati šta ga o samom kongresu zanima,
3. Organizator Kongresa: Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo i Vlada Kantona Sarajevo,
4. Cilj Kongresa, citiram: „Jedan od osnovnih ciljeva Prvog Kongresa bosanskohercegovačkih naučnika iz zemlje i svijeta je povezivanje i upoznavanje naših naučnika u svijetu i zemlji, izrada zajedničke Deklaracije koja je platforma za dalju saradnju i organizovanje slijedećeg Kongresa, koji će postati tradicionalan,
5. Učesnici Kongresa, sem šest pozvanih gostiju, medju kojima je bio i naš Mirsad Hadzikadić su bili kandidati koji su se prijavili za učešće na Kongresu. Ne znam da li je bilo selekcije ili su pozvani svi koji su se prijavili, ali poziv je izgledao ovako:

Poštovana gospođo Prpić,
U ime Ministarstva za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo, i u ime ministra, doc. dr. Emira Turkusica, cestitamo Vam i zahvaljujemo na odluci da ucestvujete na Prvom kongresu naucne dijaspore Bosne i Hercegovine.


Predsjednik Organizacionog odbora ovog Kongresa dr. Emir Turkušić, ministar Ministarstva za obrazovanje i nauku Kantona Sarajevo u svom pismu dobrodošlice je izjavio:

„Kongres predstavlja afirmaciju naše zemlje, te potvrdu da samo društvo koje uskladjuje svoj razvoj sa ovim naučnimi tehnološkim dostignućima, može računati na svjetliju budućnost.

Svjesni dramatičnosti društvenih zbivanja u Bosni i Hercegovini i neprepoznavanja izazova razvojnih procesa, ali duboko vjerujući da se sinhronizovanom akcijom znanja i politike mogu pokrenuti procesi stvaranja društva blagostanja i sretnijeg života za sve u Bosni i Hercegovini, pozivamo Bosanskohercegovačke naučnike u zemlji i svijetu da uspostve neraskidivu i kontinuiranu saradnju i da zajedno, osmišljenim, sinergijskim projektima, te mobiliziranjem svih potencijala i talenata našeg društva, pokrenemo procese svestranog napretka“.

Znajući za postojanje problematike oko dvojnog državljanstva i zakonskog rješenja da se državljanstvo BiH gubi po sili zakona prijemom drugog državljanstva u zemlji u kojoj sada svako od nas živi, ja sam se i odlučila za temu na ovom Kongresu o dvojnom držaljanstvu, pa sam svoje izlaganje i započela sa sarkastičnim pitanjem: jesmo li mi uopšte Bosanskohercegovački naučnici, ako nam naša zemlja u kojoj smo rodjeni i konačno i najčešće stekli znanja i diplome koje posjedujemo to državljanstvo sama oduzima, odnosno imajući u vidu ciljeve ovog Kongresa, postavila sam pitanje da li si zemlja Bosna i Hercegovina uopšte može dozvoliti donošenje jednog ovakvog zakona kojim će hiljade njenih gradjana širom svijeta, medju njima i veliki broj „naučnika“ jednostranom voljom svoje vlastite domovine prestati biti njeni državljani i da li se na taj način dobrovoljno zaokružuje proces izvršenog etničkog čićenja (ne volim ovu riječ niti čuti, a kamoli je napisati, ali sad u ovom kontekstu ne mogu drugačije).
Ovakvo moje izlaganje nije naišlo na dobar prijem kod voditelja moje sekcije (mislim da nike nije htio da diskusija krene u „političke vode“), pa sam prekinuta u izlaganju prije nego sam ga do kraja predstavila (sa obrazloženjem da moramo voditi računa o vremenu izlaganja), našto je ovakva primjedba nišla na burnu reakciju prisutnih koji su insistirali da ja završim izlaganje, jer mnogi do tada nisu niti znali za ovu problematiku.

Još je jedna tema u našoj sekciji (društvene nauke) naišla na burnu reakciju: pitanje naziva trećeg jezika u BiH – bošnjački ili bosanksi jezik. Iako je Ustavom BiH regulisano da u Bosni žive tri naroda: Bošnjaci, Hrvati i Srbi i da su priznata tri jezika: bosanski, hrvatski i srpski, vodila se žučna diskusija da li se bosanski jezik treba zvati bosanskim ili bošnjačkim. Iskreno rečeno, postavljana su takva pitanja, da sam se za vrijeme vođenja ove diskusije više osjećala da se nalazim na pijaci, nego na nekom naučnom skupu, ali o tom potom, trebala bi navodno biti objavljena knjiga sa svim napisanim radovima.

Co, što se tiče Tvoje primjedbe da bi na ovaj način trebalo okupiti mlade koji ostaju snaga neke potencijalne Bosne kakvom je ne samo Ti, nego mislim gotovo svi mi koji se evo okupljamo na Tvom blogu takvu zamišljamo i želimo, to je i bila intencija ovog Kongresa – makar na papiru. Koliko će to u stvarnosti saživjeti, veliko je pitanje, ali eto htjela bih biti optimista i vjerovati u to. Medjutim, moram ovom prilikom pomenuti problem koji je takodjer na našoj sekciji iznijela jedna naša mlada, pametna, prepametna djevojka koja je upravo bila diplomirala mislim na Harvardu. Da bi nostrificirala svoju diplomu u Sarajevu, rekla je da treba PLATITI oko 1.000 $, dok je diploma sa Pala, koja se dobije „za nekoliko sati“- citiram je, jer kako kaže zna se i cijena dobivanja takvih diploma, izjednačena i priznata u Sarajevu sa diplomama svih drugih fakulteta u BiH, iako je ova činjenica opštepoznata. Zainteresirana da se vrati i svoje znanje stečeno na ovom uglednom univerzitetu da Bosni, razočarano je rekla da ne vidi mogućnost skorog zaposlenja kako zbog nepokazanog interesa u Sarajevu, tako i jako dugog perioda potrebnog za nostrifikaciju, a naravno i visoke cijene nostrifikacije koju nije u mogućnosti platiti.

I da završim sa Tvojim pitanjem prisustvovanja samo jednog naroda. Na internetu je bio spisak svih učesnika Kongresa (ja imam knjižicu sa svim imenima) od kojih su se u najvećem broju prijavili Bosanci (Bošnjaci), iako je bilo i Srba i Hrvata. Kako sam gore navela, osim šest pozvanih gostiju, svi ostali učesnici su dobili pozive na osnovu njihove prijave. Zašto druga dva naroda nisu imali interesa, želje, volje za učešćem ili nisu bili dovoljno upoznati, to se i ja pitam. U svakom slučaju, svi smo imali iste mogućnosti prijave. Moram reći da sam ja pukim slučajem naišla na ovu stranicu tražeći Zakon o obrazovanju. To je i bio razlog zašto sam obavezno na Tvom blogu htjela dati informaciju za ovaj sadašnji javni poziv za prijavu učešća na "Dani BH dijaspore" 2007 koju organizuje Svjetski Savez dijaspore BiH i Centar "Skenderija" d.o.o. Sarajevo u okviru kog Projekta će biti zastupljene sve oblasti i segmenti društvenog stvaralaštva.

Nadam se da sam odgovorila sva Tvoja pitanja, a ako je ostalo jos nešto, slobodno pitaj, ako budem znala, odgovorit cu.

Šaljem Ti traženu e-mail adresu Nedima Smailovića i e-mail adrese svih drugih prisutnih Banjalučana (na internetu su bile objavljene e-mail adrese svih učesnika Kongresa), pa ih Ti onda pošalji zainteresiranim.

Pozdrav Jasna
p.s.

Nisam sigurna jesam li sve prisutne Banjalučane oslovila pravim titulama (neke su bile naznačene na spisku učesnika, a neke nisu), pa se izvinjavam ako sam izostavila nečiju dr. titulu. Tako sam tek sad saznala da je Migdat Hodzić, Prof. dr, pa evo to sad korigiram.

Monday, 05 February, 2007  

Post a Comment

<< Home