Sto je vrijeme duze odmicalo, situacija je postajala sve gora. Drva je nestajalo i trabalo je naci neko rjesenje. U isto vrijeme su u nase dvoriste stizali vojni kamioni natovareni drvima za neke nase ‘kolege’ koje su se odazvale u borbu protiv ‘mrskog neprijatelja’. Redovito je tu bilo pomagaca, nasih radnih kolega, u vojnim uniformama, koji su se nasli pri ruci da se ta drva unesu i uredno sloze. Kada sada razmisljam o tome, ne mogu se sjetiti da nam je itko od njih ponudio makar jednu kladu! Ta misao mi tada nije padala na pamet (sve misli su bile usmjerene kako prezivjeti) ali se sada odjednom javi. Zasto je to bilo tako? Nije vrag da nisu znali kakva je situacija? Zar se nije netko mogao bar sjetiti da upita?

Slicna situacije je bila kod mojih. Mama mi je vec duze vremena lezala bolesna (pocetak rata ju je iznenada prikovao za krevet), ljekarske pomoci ni za lijeka, a sada je i odrzavanje jedne jedine sobe toplom postao problem. Nitko od mojih se nije mogao slobodno kretati i nije se moglo otici do Kastela gdje su seljaci dovozili drva: samo oni s papirima su imali taj luksuz da se upute u takvu avanturu.

Jednog dana, kada se vise nije moglo nista drugo uraditi, a drva su bila na izmaku, donesosmo odluku da staru jabuku, koja je tu bila od pamtivjeka (bila je stara i u doba kada sam se rodio), posjecemo i drva medjusobno podijelimo. Tako i uradismo: jabuka je posjecena i od nje smo se grijali sve do dolaska proljeca.

U tom momentu nisam imao vremena da razmisljam o tom nasem postupku: bio je logican i bilo je to jedino moguce rjesenje. Nisam razmisljao o hladovini koju je ta jabuka pravila a u kojoj smo godinama uzivali. Nisam razmisljao o susretima s prijateljima, rostiljanju u njenoj hladovini, o Davoru i Sanji koji su se ljuljali u njenoj hladovini kada su bili mali, o mojoj familiji koja se znala okupiti u hladovini na zajednickim ruckovima, za lijepog vremena, o procitanim knjigama i novinama lezeci na deci ili jednostavno na travi ispod jabuke…

Ona, jabuka, je jednostavno bila tu, kao nesto sto je stvoreno da tu bude vjecno i o tome se nije razmisljalo.