SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, January 22, 2007

Jos malo Pelagica

Krug aktivnih suradnika se stalno prosiruje. Danas je na redu prilog koji mi je poslala Ljilja Cota (sjecate se, nedavno je prekrstih u Ticu), koju ste mogli upoznati na slikama s Nesinog vjenjcanja, koje nam je poslao Canak. Evo Ljiljinog priloga:

Dugo se vec spremam i nakanjujem u necemu u cemu me je evo Jasna Prpic preduhitrila. Naime, ja se ne osjecam ni mjerodavnom da se uplicem u Pelagicevce iako tih davnih 70-tih niko nije ni mislio da ja nisam bila clan. Nekako sam se tako i osjecala, a nikada nisam igrala.

Bila sam samo posmatrac (ponedeljkom, srijedom i petkom) od (dosadnih i dugih) proba, posebno kad je Mile dobro ljut kad ga iznerviraju a on onda po nekoliko puta vrati igru i to izabere za vracanje "Glamoc", koji je meni parao usi. Ma kako da je umjetnicki izvedeno, meni se nije nikada dopao!!

Voljela sam taj ponedjeljak, srijedu i petak jer sam isla sa zadnjih casova nastave zbog "redovne probe" a kasnije i nastupa na kojima sam naravno bila u publici. No to profesori nikad nisu znali!!!

Ma da skratim malo, evo vec trideset godina sam sa Pelagicevcem, ali vise ne na "probama" i u to ime evo saljem nesto slika da se sami prepoznate jer sam sve to bas ja sacuvala sve ove godine i mozda mnogi od vas ni nemaju ove fotografije koje su mi veoma drage.

Pozdravlja vas Ljilja Cota, Shketina supruga (samo ste ga vi tako zvali ).

Kao sto vidimo, ovdje se na blogu pocinju otkrivati neke dobro cuvane tajne. Ne znam sta bi na ovo rekli nekadasnji profesori: mozda bi bilo i nekakvih ukora!

Labels:

3 Comments:

Anonymous Djulijana said...

Postovani Co,
ovaj blog je jako "zarazan", od kako sam ga pronasla (GOOGLE: poznati banjalucani u svijetu...) svaki dan navratim prije i poslije posla.Svaki put pronadjem nesto novo. Sinoc sam procitala javljanje Zorana Bicanica i saznala da je on u stvari rodjeni brat mog najboljeg prijatelja iz "Pelagica" Brune, sa kojim sam i dan danas u vezi.

Cula sam se sa svojom kumom Verom Baric (Bjelajac) koja je jos uvijek aktivan clan Tamburaskog orkestra "Pelagica", bila je jedno vrijeme i predsjednik drustva. Napisala je Monografiju RKUD "Pelagic" prije par godina. Malo je reci da je odusevljena Vasom idejom o otvaranju ovog bloga. Evo u prilogu Vam saljem i isjecak emaila:

"Ne znam ko je ovo pisao, onu prvu sliku sam ja slikala u Daruvaru, na festivalu, ostale su starije, znam dio raje, Prlija, Zdenka Stevicu, moja gimnazijska raja, brko Cakani je umro u Njemackoj, ali je ovdje ga Bahireta sahranila, na Novom groblju, Eso, iz tamb. orkestra je bio izbjegao u Cesku i kada je dolazio ovamo, ne znam kome, u povratku pogine na Tunjicama u saobracajki. Voljela bih da mi se mnogi jave nekako, da dopunimo bar monografiju Pelagiæa, pa ako budete imali kontakta, daj im ovu moju adresu

finansije@banjaluka.rs.ba.

Voljela bih da bar Pelagicevci malo vise kontaktiraju, jer Pelagic mora biti Pelagic, bar dok sam ja tu. Sada za koncert za Dan drustva vracamo muslimanske igre, slavonske su vec vracene. Bilo mi je drago, kad su prosle godine gostovali clanovi Lole iz Sarajeva, u punoj dvorani Mejdan, za sve su igre dobili aplauz, pa i za muslimanske iz okoline Sarajeva. Meni je bilo drago i zbog njih, jer i tu su neki dosli provokativno, a i zbog nas, da vide da mozemo normalnije zivjeti. Njihov sekretar mi je na drugarskoj veceri u Adi rekao da se djeca odavno nisu ovako opustila i proveselila, jer i u Sarajevu ima nacionalnih, da ne kazem nacionalistickih drustava, pa Lola i Seljo nemaju renome kao nekada, ali tu su normalna mjesovita djeca, vise muslimanska, kao i kod nas srpska, ali ima i ostalih i igraju sve igre. Isto je bilo i u Sarajevu. Mi smo bili gosti njima za 60-godisnjicu, u maju, igrali Krajiske i Igre iz Hercegovine, gdje se izvodi "kula" i dobili veliki aplauz- ma , kulturna raja nema tenzija"

Toliko za ovaj put (prije posla), uskoro cu pokusati da poslajem nekoliko slika iz pomenute knjige kao i spisak "pelagicevskih" brakova. Moj traje evo 24 god., ja sam bila solista (makedonske i vranjanske pjesme) sa orkestrom Zdravka Cosica, a suprug (Muris Alijagic) je bio clan hora pod rukovodstvom Muharema Insanica. Djever je igrao 10 god. u prvom ansamblu Mile Milosavljevica, ucestvovao u otvaranju zimskih Olimpjiskih igara '84 U Sarajevu. "Pelagic" nam je u krvi.

Svim blogerima saljem tople pozdrave sa suncane Floride.

Djulijana

Friday, 26 January, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Cao.ja sam Bojan.sadasnji igrac Pelagica.Volio bih nesto da vam kazem.Organizujte se nekako i da napravimo grupu veterana.Ove godine slavimo 80 godina Drustva pa bi bilo lijepo da imamo i grupu veterana na koncertima povodom jubileja.Ako neko zeli neka se javi na moj mail.bojan.gavric@gmail.com
Pozdrav

Sunday, 11 February, 2007  
Anonymous Anonymous said...

Listajući blog naišla sam na ovaj prilog o Pelagiću te na slici prepoznala svoga muža Ahmeta Pletilića-sjedi u sredini sa velikim šiškama na čelu.Često je ranije pričao o svom 15-to godišnjem igranju u Pelagiću,o turnejama po zemlji i Evropi,o divnm druženju o šalama i smicaliama na putovanjima.To je divna uspomena jedno lijepo bezbrižno vrijeme koje mu ne može niko uzeti.Tu su se rađale ljubavi i prijatljstva za cijeli život.Jedan drug iz društva puno mu je pomogao za vrijeme rata u vezi radne obaveze.Kada je postalo gusto rekao mu je da je vrijeme da se skloni i mi smo uskoro "odselili" u Zagreb.Pozdrav svima Niskana

Friday, 19 February, 2010  

Post a Comment

<< Home