Jos malo Pelagica

Krug aktivnih suradnika se stalno prosiruje. Danas je na redu prilog koji mi je poslala Ljilja Cota (sjecate se, nedavno je prekrstih u Ticu), koju ste mogli upoznati na slikama s Nesinog vjenjcanja, koje nam je poslao Canak. Evo Ljiljinog priloga:

Dugo se vec spremam i nakanjujem u necemu u cemu me je evo Jasna Prpic preduhitrila. Naime, ja se ne osjecam ni mjerodavnom da se uplicem u Pelagicevce iako tih davnih 70-tih niko nije ni mislio da ja nisam bila clan. Nekako sam se tako i osjecala, a nikada nisam igrala.

Bila sam samo posmatrac (ponedeljkom, srijedom i petkom) od (dosadnih i dugih) proba, posebno kad je Mile dobro ljut kad ga iznerviraju a on onda po nekoliko puta vrati igru i to izabere za vracanje "Glamoc", koji je meni parao usi. Ma kako da je umjetnicki izvedeno, meni se nije nikada dopao!!

Voljela sam taj ponedjeljak, srijedu i petak jer sam isla sa zadnjih casova nastave zbog "redovne probe" a kasnije i nastupa na kojima sam naravno bila u publici. No to profesori nikad nisu znali!!!

Ma da skratim malo, evo vec trideset godina sam sa Pelagicevcem, ali vise ne na "probama" i u to ime evo saljem nesto slika da se sami prepoznate jer sam sve to bas ja sacuvala sve ove godine i mozda mnogi od vas ni nemaju ove fotografije koje su mi veoma drage.

Pozdravlja vas Ljilja Cota, Shketina supruga (samo ste ga vi tako zvali ).

Kao sto vidimo, ovdje se na blogu pocinju otkrivati neke dobro cuvane tajne. Ne znam sta bi na ovo rekli nekadasnji profesori: mozda bi bilo i nekakvih ukora!