Prijateljstvo

Pet dana druzenja s nekadasnjim radnim kolegicama, a sada prijateljicama, odgajanih u potpuno razlicitim sredinama, a sve s gotovo istim razmisljanjima o najbitnijim ljudskim osobinama i odnosima.

Posjetila me je moja draga prijateljica, Nada Gosovic. Prije 3g posjetila me je prvi put nakon 10 godisnje nametnute nam razdvojenosti. Nadu znam od prvih godina zaposlenja. Upoznali ste se s njom iz Emirinog priloga i mog o Sirbegovicima. Osim cetvoromjesecnog boravka u US, bile smo mnogo puta na sluzbenim putovanjima, a zajedno smo s nasim kolegama, na ledini izgradile Mikroelektroniku.

Bile smo u raznim situacijama na poslu, bilo je napornih i vrlo neprijatnih momenata, ali nikad, bas nikad nije bilo nerazumijevanja ili sukoba medju nama dvjema. Nada zivi u Beogradu, gdje sam ju posjetila prije nesto malo vise od godine dana. Ona je osoba, kojoj sam vjeciti duznik, a nisam jedina, koju je, kao i nase obitelji prihvatila i pomogla pri izlasku iz Beograda za ratnih godina. Nismo se slagale u nekim politickim stavovima pocetkom rata, ali smo obje pustale da vrijeme pokaze sto je dobro, samo zato sto smo cijenile jedna drugu i nismo nikome dozvolile da unisti nase prijateljstvo, medjusobno povjerenje i covjeka u nama.

U subotu smo se okupile: Baisa, koju je dovezla sestra Seka (Dzelic), Nada, Slavica Jungic i ja.

Baisa mi je kao sestra. S tesko bolesnim suprugom izbjegla je iz Banjaluke, boravila kod mene nekoliko mjeseci. U najtezim trenutcima u njenom zivotu bile smo zajedno. Nikad dok smo zajedno radile, nismo pomislile da bi nas sudbina na tako strasan nacin zblizila. Baisa zivi u Svedskoj, vidjamo se kad posjeti ove krajeve. Nazalost, ovaj put je mogla ostati samo tu subotu.

Slavicu vec znate, ona je kao i ja na samom pocetku rata izbjegla iz BL, ostavsi bez icega., pocinjuci zivot iz pocetka. Vidjamo se povremeno, planinarimo zajedno.

Subota nam je protekla u druzenju, podsjecanju na stara vremena, ne zaboravivsi skoro nikoga. Bilo je sala, smijeha, gledale su se slike unucica, i naravno bilo je fotografiranja.

Nada ne zna za nas blog, neke komentare ne bi dobro prihvatila, a kako nema PC, nisam ju htjela time opterecivati.

Ovaj put, zahvaljujuci gotovo proljetnom suncanom vremenu upoznala je dobro Zagreb, Medvednicu, Samobor,.. Svidio joj se grad i okolica. Iznenadjena je, u gradu se mnogo toga izgradilo, obnovilo, cist je, novi tramvaji domace proizvodnje,..Bile smo i Kazalistu, HNK i gledale:

"Tesla Electric Company" Darka Lukića, u režiji Tomaža Pandura, nastala u koprodukciji Kazališta Ulysses i Pandur.Theaters. Dramaturginja predstave je Livia Pandur, glazbu potpisuje Silence, scenografiju Numen, a kostime Aleksander Radovič za Front. Svjetsku je premijeru predstava imala u Italiji na Festivalu u Cividaleu, a hrvatsku na Brijunima 11. kolovoza 2006. nakon koje su je i kritika i publika proglasile kazališnim događajem ljeta.U predstavi glume: Rade Šerbedžija, Livio Badurina, ..."

<http://www.radio101.hr/?section=2&page=1&item=982>
<http://www.film-mag.net/content.php?review.1666>

Svidjela mi se predstava, neobicna je, kao i Tesla, scenografija i glazba takodjer. Uvijek sam se pitala, da li je i ciji je medij Tesla?

Jos nesto, dala sam joj za citanje "Gloria in excelsis", odusevila se knjigom, stilom, izuzetnom inteligencijom, poznavanjem ljudi, dogadjaja, obicaja,..- po mom sudu najveceg naseg suvremenog knjizevnika, Miljenka Jergovica.Saljem par fotografija s druzenja i s Medvednice, gdje su nam se pridruzili Nadini rodjaci.

Natasa

P.S. Nekoliko slika mozete vidjeti na ovoj stranici.