Mladost u St. Louis-u

Oni koji duze prate ovaj blog sjecaju se susreta Banjalucana ljetos u St. Louis-u. Bilo je to lijepo druzenje na koje je, prosle godine, dosao i veci broj mladih. Predpostavljam da se tada rodila ideja da se mladi sastanu nekim drugim povodom a i na ovim stranicama je objavljen poziv za to.

Cini mi se da se ideja polako pocinje ostvarivati jer se za docek ove Nove godine skupila manja grupa mladih Banjalucana. Docek je organizovan ponovo u St. Louis-u, u kaficu Internet a 'izvjestaj' sam dobio od Davora. Moram priznati da sam u tekstu napravio manje korekcije i dopune, da bi informacija bila potpunija. Ocekujem da ce ovaj prvi susret mladih prerasti u nesto vece, sto bi mi bio izuzetno drago.

Za Novu godinu ja obicno pokusavam da sredim nesto specijalno. Ove godine sam prvo razmisljao o Skotskoj, pa Chicago, pa Pittsburgh. Onda mi je moj kolega Nino predlozio da idemo u St. Louis gdje se nesto vec pripremalo. Kasnije sam saznao da je sve to sredila djevojka po imenu Selena, koju cete kasnije vidjeti na slikama.

Nino i ja smo rentirali auto i na dan prije Nove godine vozili se od Pittsburgh-a do Louisville-a. Tamo smo prenocili kod Maje Kreso i onda se oko podneva uputili prema St. Louis-u, s zenskim pojacanjem: u jednom autu su bili Maja, Aida i Majda Kreso sa njihovom rodjakom Anelom iz Danske, a u drugom smo bili Nino i ja. U St. Louis-u smo se smjestili u istom hotelu u kojem su odsjeli Nani i Maja, Nanijev brat, Anes i njegovi prijatelji iz Des Moines-a. Svi u hotelu smo bili iz Banjaluke osim jedne cure iz Sarajeva.

Docek je bio organiziran u kaficu Internet, gdje smo stigli oko 8 navece. Muzika je vec krenula. Hrana je bila odlicna: od kraskog vrata, sarajevskih cevapa, do pastrmke. Vec otprilike nakon dva sata smo svi bili u pravoj formi. U medjuvremenu nam se pridruzila Alma (kcerka Katmirke i Maifa Kovacevica). Za nekih nekih sat - dva, Nova godina je stigla i svi smo pjevali, plesali, ljubili se, skakali, neki mozda cak i plakali. Ostalo se do ranih jutarnjih sati.

Isti dan negdje oko 1 sat smo Nino i ja, iako jos uvijek umorni od doceka, krenuli nazad u Pittsburgh. Sjecanje na banjalucko i bosansko druzenja te noci nam je pomoglo da prezivimo deset sati voznje i stignemo sretno oko 11:30 uvece.

Eto to bi bilo ukratko o doceku.

Sretna Nova godina svima i nadam da ste se svi proveli kao mi.

Davor

P.S. Na ovoj stranici mozete vidjeti vise slika vezanih za put i docek Nove godine mlade raje.