SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, January 05, 2007

Pismo Caji

Dobio sam ovaj email prvi dan Nove godine, ali kako je u medjuvremenu stiglo nekoliko priloga vezanih za docek, ostade mi nekako po strani, a nije to zasluzio. Citajuci ga ponovo, osjetio sam duh nekadasnje Banjaluke o kojem toliko pricamo i kojeg se tako rado sjecamo. Uvijek me odusevi kada mi se javi netko sa posebnim osjecajem (talentom) za pisanje, kao sto je to ovdje slucaj. Cini mi se da u drustvu imamo veci broj talentiranih osoba koje bi ozbiljno trebale razmisljati da se posvete pisanju. Evo, uvjerite se i sami:

Prvi sati Nove 2007. godine su mi protekli u citanju Cajine knjige - Slije. Dobismo je od Manceovih, Munira bila u Banjaluci pa kad se vratila u Zürich (gdje ona i Davor zive nakon sto su prije par godina dosli iz Kanade) posla nam je uz novogodisnje cestitke. Procita je moj muz prekjucer, a ja uz sporet i pripremanje novogodisnjih jela od njega dobih usmeno isjecke iz nekoliko prica. Preplavi me val lijepih sjecanja i uljepsa poslednji dan protekle nam godine.

Citanje usmjeri Novu. Dragi Caja, ako se poslovica, "po jutru se dan poznaje" moze primijeniti i na godinu koja mi zapoce sa citanjem Tvoje knjige u mojoj ugodnoj fotelji uz jutarnju solju prave bosanske kafe, onda mogu ocekivati jednu lijepu godinu (i nakon evo punih 14 godina zivota u Njemackoj jos uvijek pijem moju jutarnju kafu skuhanu u nasoj dzezvi kako sam to radila i u Banja Luci, i nikada ne kupih onaj aparat za nazovi kafu - za mene vise caj). Iza svake pricice Tvoje knjige srknuh jedan gutljaj, onako polagano, bez ikakvih drugih planova, termina i bilo kakve zurbe utonuh u one davne sedamdesete kad sam Te vidjala svakodnevno na nasem korzu, slusala dogodovstine nase generacije, odlazila u disko, bila zaljubljena i sretna, kako se to samo imoze biti sa nekih 17 godina.


Iako smo isto godiste (mislim da si i Ti 1954 godiste), ali sam ja posla ranije u skolu (na racun moje starije sestre primise me ranije u skolu uz komentar: "ako je pola bistra kao sestra...") tako da je moja skolska generacija u stvari generacija 1953: samo neke da nabrojim, Ti ih sve sigurno poznajes, samo ne mene, ja sam nekako bila po strani, vise kao promatrac svih dogadjanja nase gradske "raje", a manje kao ucesnik. Nisam bila niti atraktivna niti u to vrijeme popularna kao, Miki Zabic (moja kuma), Jaca Senic, Tica Slobodanka, Semara, Goga Kecman, Emira Cripljanin,Kova i mnoge druge jos u prvom razredu gimnazije stasale zgodne djevojke,dok sam ja u to vrijeme sa svojih metar i par centimetara visine i 40 inesto kilograma jos uvijek izgledala kao curica iz osnovne skole. Od muskog dijela generacije su tu bili: Milenko Damjanovic, Sakib Muhsinovic, Futo Memisevic, Emir Bosnic, Zvone Opacak, Cibac, Big, ...mnogima sam vec zaboravila imena.

Meteori, Amori, 27 dimenzija, u Kab-u, Domu armije (stari), Domu kulture, Studentskom domu, bili ste Ti, Emir, Co, Zoran Bicanic, Enes Basic, Semara, Hasan (Adnan) i jos neka raja nase male gradske legende, ostali nasa draga sjecanja. Naravno tu su bili i nezaobilazni stajaci na nasem korzu: Neja, Krpa (i Nerka), Balic, Fudo, Hamdija Dzinic i mnogi mnogi drugi. Mnoga lica iz nase mladosti su polako pali u zaborav, posebno imena sa kojima sam uvijek imala problema u memorisanju, a onda odjednom - Tvoja knjiga. Vedra, puna zivota, iz nekog pluskvamperfekta, kao da se to desavalo na nekoj drugoj planeti...Ozivjese sjecanja, probudise se cula. Lijep osjecaj, kao da se ta mladost odjednom vratila, pa makar i kao imaginarna.

Nadam se da cu naci vremena i ukljuciti se na Coovu stranicu i biti u prilici ispricati neka dogadjanja iz dobrih starih vremena nase Banjaluke iz jednog drugog ugla. Ugla moga malog svijeta, okruzenja u kome sam zivjela i radila, druzila se i bila dio nase Banjaluke, grada koji je cudesno kao nekom magicnom rukom utisnuo pecat njegovim nekadasnjim stanovnicima, u ovim tragicnim vremenima razasutim po cijelom svijetu. Oni su vec godinama povezani ili elektronskim vezama na mnogim web stranicama, na koncertima i skupovima od Australije preko Evrope do Amerike, kao niti jednog drugog grada u BiH. Ne znam kako bi bez toga uopste do danas opstali.

Dragi Caja, hvala Ti za ovaj prvi lijepi dan 2007. godine.

Jasna

6 Comments:

Anonymous caja said...

Tebi hvala za ovaj peti, draga
Jasna.

Friday, 05 January, 2007  
Anonymous Canak said...

Jasna,
divno pises, a isto tako i izgledas. Samo nastavi.
Pozdravi Ismetu, Damira, mog komsiju i generaciju-iza skolskog druga i sve vase.
Biljana i Canak
P.S. Caja, ala si ti skrt na rijecima postao. Da sam ja dobio ovakve komplimente skocio bih, zagrlio i izljubio damu, javno.
Usput, meni je pocetak 2006. na isti nacin kao Jasni sada, obiljezila prva Cajina knjiga UzBLuz.

Friday, 05 January, 2007  
Blogger co said...

Canak, bas mi je drago da si uputio 'toplu drugarsku kritiku drugu' Caji. Sve mi se cini da on cuva svoje misli za neku novu knjigu pa nece ovdje da se odaje. Eh, izgleda da se sve danas svodi na biznis!

A sto se tice Jasninog pisanja, to sam u uvodu napomenuo. Sad kada imamo novog aktivnog suradnika, koji jos ovako lijepo pise, moramo ga 'paziti i maziti' da se ne naljuti i otkaze nam suradnju.

Friday, 05 January, 2007  
Anonymous Sejo Visic said...

Zdravo Jasna,
da li si se ti druzila sa Emirom (Zlajinom) i Amilom (Milovanovom-"foto studio" sada u Banjaluci).
Zlaja i ja smo veliki prijatelji
a o njima neznam nista 15 god.
Amilu i Milovana svake godine obidjem u Banjaluci u butiku. Ako imas kontakt sa Emirom, pozdravi ih od mene, i reci im da se ukljuce u ovaj nas blog.
Srdacan pozdrav Sejo - Norge

Friday, 05 January, 2007  
Anonymous Sejo said...

Pozdrav Prpicima od Bahtijarevica!

Thursday, 11 January, 2007  
Anonymous Jasna said...

Poznato je da su pravnici malo poteški na tehnici, a ja sam još dodatno "poseban slučaj", tako da eto tek sad uhavizah ova blogerska pravila. Nemojte se smijati, vi ste vec iskusni blogeri, a ja početnik...
Dragi Čankovi, hvala na komplimentima, nadam se da ćemo se i u buduće družiti na ovim stranicama i da ću opravdati vaša očekivanja. Kako moja Dada (Ismeta)nije vična ovoj haber kutijici, to ću ja uskoro i o njoj i njenim sinovima napisati koju riječ. Ni komšiju neću zapostaviti, pa do skorog blogerskog susreta.

Dragi Sejo Višić, ja sam se cijelo gimnazijsko i studijsko doba intenzivno družila sa Emirom i Zlajom, nažalost od rata više nismo u kontaktu, čula sam samo da žive u Zagrebu. Ne znam o kojoj Amili govoriš, sa njom se nisam družila.
Bahtijarevićima uzvraćamo pozdrave, kao i svim ostalima koji su mi se javili privatno e-mailom i dali podsreka za daljnje pisanje, a posebno mojoj dragoj Zagi iz Beograda sa kojom sam odrasla i provela nezaboravno djetinjstvo u Banja Luci. Javila mi se i eto nakon gotovo 25 godina smo ponovo uspostavile kontakt.

Jasna

Thursday, 11 January, 2007  

Post a Comment

<< Home